Status žene u jednoroditeljskim porodicama

Status žene u jednoroditeljskim porodicama

Na fakultetu Političkih nauka u Sarajevu, Belma Bešlić odbranila je magistarski rad na temu: ‘Monoteističke religije i položaj žene u jednoroditeljskoj porodici’. S obzirom na zanimljivost teme, na  upit o tome koliko religije mogu pomoći samohranim majkama, mr Belma Bešlić kaže:

-Monoteističke religije kojima formalno ili stvarno pripada većina današnjeg čovječanstva avljaju se kao kohezioni faktor, kao ‘pomoć’ ženi u jednoroditeljskoj pordici da se lakše suoči sa poteškoćama koje joj predstavljaju prepreku za življenje. Religije koje nazivamo Abrahamskim/objavljenim religijama koje zapravo svoje psotulate crpe iz svetog teksta, svetih knjiga, pružaju ženama u jednoroditeljskim porodicama oslonac, olakšanje, pomoć za prevazilaženje neshvatanja društva, s jedne strane.

S druge strane njen stvarni položaj i status u društvu, pa čak (ili više) u onom koje se i zakonski oslanja na religiju je u suprotnosti sa religijskim načelima.

Religije (svete knjige) ženama u jednoroditeljskim porodicama (udovicama, razvedenim ženama)mogu pomoći u prevazilaženju teških trenutaka u životu i u borbi sa predrasudama is tigmatizacijom društva prema njima. Međutim, religijske zajednice i crkve ne čine dovoljno da bi se postulati iz svetih knjiga sproveli i implementirali u svakodnevnom životu.mother2

Religija u svojim postavkama štiti ženu u omogućava joj poboljšanje društvenog statusa, međutim u praksi se to često sudara sa provođenjem grubog patrijarhalnog koncepta, koji je pratio razvoj društva kroz povijest.

Svete knjige ženama u jednoroditeljskim porodicama olakšavaju njihovo stanje kroz savjete, uputstva i primjere življenja žena koje su na bilo koji način vezane za religiju, te koje zapravo ženama udovicama i razvedenim ženama služe kao podsticaj i ‘živi’ primjer nastavka života na ovom svijetu. Sveti tekst, svete knjige, govori vjerskih autoriteta imaju puno primjera žena koje su upravo bile samohrane majke, udovice, razvedene žene koje su se susretale sa etiketiranjima, predrasudama, ali i pozitivnim tretiranjem u zajednici. Suštinski, ti stavovi su pozitivni sa jedne strane, a sa druge vrlo malo, nimalo ili pogrešno su se tumačili i primjenjivali u društvu, pa i u onim društvima koja imaju i formalno i pravno religijski prefiks.

-Možemo sa sigurnošću tvrditi, a to smo kroz ovaj rad i dokazali, da su monoteističke religije (u liku institucionalnih vjerskih zajednica) na posve suprotnoj strani od stvarnog položaja i statusa žena u jednoroditeljskim porodicama. Zasigurno bi se imajući u vidu pripadost ovih žena u vjerskoj zajednici taj položaj morao popravljati kroz pažljivu implementaciju svetog teksta i aktivnijim radom sa ovim ženama u ekonomskom, ali i emotivnom smislu. Ko bi bolje od vjerskih zajednica mogao raditi sa ovako osjetljivom kategorijom stanovništva? Moramo priznati da je na vjerskim zajednicama velika odgovornost, ali one objektivno trenutno ne rade i nemaju organizacijske kapacitete da bi mogle planski dati doprinos poboljšanju položaja žena, pa i muškaraca, ako su nosioci obje roditeljske uloge u jednoroditeljskim porodicama.

U sprovedenom istraživanju na ispitanicima iz islamske, katoličke, pravoslavne i jevrejske zajednice, došli smo do značajnih podataka,koji su nažalost poražavajući i potvrdđuju da je potreban mnogo suptilniji odnos društva i svih njegovih segmenata (uključujući i nezaobilaznu ulogu vjerskih zajednica) u podršku i konkretan angažman sa ovom kategorijom stanovništva

(preuzeto: Islamske informativne novine Preporod; broj 21/1007)

 

© Divithana, 2013