Prva muslimanka sa hidžabom u Bijeloj kući

Prva muslimanka sa hidžabom u Bijeloj kući

Dalia Mogahed je došla u središte međunarodne pozornosti kad je postala savjetnica za muslimanske poslove predsjedniku Barack-u Obami. Rođena u Egiptu, ona je predsjednik i izvršni direktor Mogahed Consulting-a, konsultantske kompanije specijalizirane u muslimanskim društvima i na Bliskom istoku. Koautor je knjige Ko govori o islamu? Ono što milijarda muslimana zaista misli, na temelju šest godina istraživanja i više od 50.000 intervjua. Mogahed je veoma priznata kao jedna od najutjecajnijih arapskih žena u svijetu.

Zašto je predsjednik Barack Obama izabrao Vas da se pridružite 26 savjetnika iz Međureligijskog vijeća o muslimanskim poslovima, koji radi na izgradnji mostova između savezne vlade i neprofitneih organizacija?

Vjerujem da sam izabrana zbog istraživanja kojeg sam vodila u Gallup Centru o mišljenjima muslimana širom svijeta. Nisam bila dio Obamine kampanje, niti sam aktivna u Demokratskoj stranci. Izabrana sam na temelju moje stipendije, a ne moje političke pripadnosti.

Mislite li da je Vaša reputacija prethodila Vašim uspjesima unutar Bijele kuće, budući da ste prva muslimanka – i pokrivena – žena na tako visokoj poziciji u Obaminoj administraciji?

Moj “slava” mi je oduvijek misterija. Moja pozicija u Bijeloj kući mi je bila velika čast, ali stvarni utjecaj je bio manji nego što mediji prikazuju. Mislim da je više do toga šta moja pozicija simbolizira, te da je to ljudima privlačnije od stvarnog utjecaja koje imam na politiku. Mlade žene i djevojke mi prilaze i govore da sam pokazala da se može uspjeti bez obzira na to ko si, bilo da odlučite nositi hidžab ili ne, ili kako vam je ime. Ako je to jedina stvar koju je moje imenovanje donijelo, onda sam vrlo sretna.

Nije li teška odgovornost izvijestiti američkog predsjednika o mišljenjima i načinima razmišljanja cijele muslimanske zajednice?

Da, naravno, ovo je velika odgovornost, ali ja ne tvrdim da govorim za svakog muslimana! Samo sam željela prenijeti ono što muslimani govore za sebe, koristeći naučna istraživanja. Pomoću ovog alata, u mogućnosti smo saznati šta velika grupa ljudi misli i osjeća, čuti njihove glasove i razumjeti ih onakvima kakvi jesu. Moj posao je da pružim ove informacije svijetu.

Studirali ste hemijsko inžinjerstvo i onda ste dobili akademski stepen magistra u poslovnoj administraciji. Kako ste se prebacili iz tih dvaju područja na svijet istraživanja?

Moj put karijere pokazuje da nikad ne znate gdje će vas odvesti život, tako da bismo trebali biti otvoreni prema svim Božjim putevima. Da, počela sam obrazovanje kao hemijski inžinjer s manjinom na arapskom, ali sam pisala u univerzitetskim novinama o Bliskom istoku. Bila sam i suosnivač organizacije koja je pomogla educirati ljude o ovoj regiji, pa su mi međunarodna pitanja uvijek bila strast. Nakon što sam diplomirala, pridružila sam se Procter & Gamble-u u odjelu za istraživanje i razvoj, gdje sam izučavala potrošače kompanije. Bilo mi je fascinantno izučavati poglede ljudi i pretvoriti ovo razumijevanje u ideje proizvoda. Željela sam dobiti MBA, pa sam se pridružila Gallup centru kao konsultant za upravljanje velikim američkim korporacijama, savjetovanje menadžera i rukovoditelja o poslu i vodstvu. Kada je CEO objavio da će kompanija raditi ankete širom svijeta, pitala sam da se prebacim na ovaj projekat. Predložila sam mu da osnujem centar za muslimanske studije unutar ovog većeg projekta. Složio se i postala sam direktor Centra za muslimanska istraživanja.

Sa profesorom John Esposito-em ste napisali Ko govori o islamu? Ono što milijarda muslimana zaista misli. Dopustite mi da Vas jednostavno pitam: šta oni stvarno misle?

Ko govori u ime islama? Milijarda muslimana. Ideja knjige je bila dati običnim ljudima glas da kažu svijetu šta stvarno misle, a ne dopustiti da ekstremisti govore za njih. Naravno da u milijardi muslimana ne misli svako isto. Globalna muslimanska zajednica je vrlo raznolika. Međutim, najveće istraživanje muslimana ikada pokazuje da, iznad svega, muslimani širom svijeta podržavaju demokratiju, ravnopravnost polova i odbijaju nasilje nad civilima. Oni ne mrze Zapad ili Ujedinjene države jer su Amerikanci “slobodni”. Njihov bijes protiv SAD je zbog njene politike, ne načela, kojima se zapravo dive.

group_formatted

Po Vašem mišljenju, zbog čega Obama, koji je objasnio i insistirao da on nije musliman, ide u smjeru zapošljavanja muslimana u Bijeloj kući?

Prvo, važno je napomenuti da Barack Obama nema niti jednog muslimana na visokom položaju u svojoj upravi. Bolje je pitanje: “Zašto predsjednik nema više muslimana u Bijeloj kući, i na višim pozicijama?” Američki muslimani su dio građanstva ove zemlje i trebaju biti zastupljeni u odlučivanju baš kao i bilo koje druge skupine! Istina je da je predsjednik daleko bolji od svog prethodnika u ovom uključivanju, ali naša vlada i dalje ima dug put ka tome.

Kakva je Obamina reakcija kad vidi i čuje da toliko ljudi mrzi Ameriku? Jeste li mu pomogli u razumijevanju problema muslimana i razloga za njihov bijes?

Moj interakcija s predsjednikom je bila ograničena, pa sam kontaktirala mnogo više sa njegovim savjetnicima i dužnosnicima. Njihova reakcija na ovu stvarnost je bila najčešće priznanje da je američka politika nepopularna, ali da će to i dalje biti američka politika! Razgovor se uvijek okretao na to kako da politika izgleda manje loša ljudima. Na ovo pitanje nisam imala odgovor.

Šta je najveće postignuće Baracka Obame u vezi s međuvjerskim dijalogom?

Mislim da je najvažnije postignuće predsjednika Obame, a da se odnosi na dijalog među religijama, usmjeravanje relacija muslimani-Zapad od vjere ka politici. Tokom mandata predsjednika Bush-a, većina muslimana nije bila samo ljuta na američku politiku, već je i vjerovala da je Amerika zapravo u ratu sa islamom. Ova ideja više nije tako jaka. Sada ljudi ukazuju na Obamine akcije, ne njegovu ideologiju, što je njihov razlog za nepovjerenje. Ovo je zapravo poboljšanje, jer se politika može promijeniti, za razliku od religije i ideologije, koje se jako teško mijenjaju.

Vaš zadatak je bio ograničen na “konsultacije”. Kada ste prešli tu granicu i utjecali na mišljenje, stav ili govor predsjednika? 

Moj najveći utjecaj je stvarno utjecaj na Gallup-ovo istraživanje na razgovorima održanima u Washington-u, u vezi muslimana i njihovih motiva. Kad smo počeli, većina ljudi u Washington-u je vjerovala da su muslimani iracionalni i da jedino mrze Ameriku zbog demokratije ili slobode. Također su vjerovali da je terorizam motivisala religija. Istraživanje je pokazalo drugačiju sliku: dokazalo je da muslimani vole demokratiju i slobodu i i sami ih žele više, te su ljuti na Ameriku jer im je uskraćivala tu istu slobodu. Također se pokazalo da je nasilje ekstremista  vođeno politikom, ne religijom. Ove nove ideje su postale osnova u Washington-u, a također su prihvaćeni od strane predsjednika u njegovim govorima i strategiji.

Usporedo s porastom islamofobije u SAD-u, istraživanja pokazuju velik broj novih pristalica islamske vjere u zemlji. Kako objasniti tu kontradikciju?

Ja zapravo ne vidim kontradikciju. Islamofobija ljude čini znatiželjnim u vezi islama, pa kada ga proučavaju otkrivaju istinu koja im smiruje srce i žeđ njihove duše.

Je li istina da su muslimani dobro integrirani u Americi, ali nisu dobrodošli? Je li moguće biti posvećen musliman, a istovremeno posvećen Amerikanac?

Iskreno, počinje mi bivati neugodnom ideja “integracije” muslimanskih Amerikanaca, jer to implicira da smo opet strani element, koji se treba pridružiti “pravim” Amerikancima. Jesu li katolički Amerikanci “integrisani?” Jesu li Afroamerikanci “integrisani?” Pitanje nema smisla kad se odnosi i na druge skupine. Baš kao što se afrički Amerikanci i dalje suočavaju s diskriminacijom, ali Amerika je još uvijek njihova zemlja, muslimani Amerikanci su u sličnoj situaciji. Mi ne postajemo Amerikanci, niti se amerikaniziramo. Mi smo samo Amerikanci. To je ono što jesmo, a ne ono što želimo postati. Amerika jednostavno treba rasti i prilagoditi se toj stvarnosti uključujući sve svoje članove. Zemlja će biti jača kada to učini. Islamofobija je rak koji uništava sve u društvu. Ona prodaje nepravedne ratove, ugrožava naše vrijednosti i dezinformiše naše građane. Svi Amerikanci moraju biti protiv nje. 

Kao pokrivena žena, koja je najteža situacija kroz koju ste prošli u Sjedinjenim Američkim Državama?

Najteže vrijeme za mene je bilo odmah nakon napada 11. septembra, kada je naša zajednica bila uplašena i nesigurna za svoju budućnost. Nisam znala šta očekivati od svojih sugrađana. Ali elhamdulilah, bila sam iznenađena našavši veiku podršku i solidarnost.

Velik broj muslimanskih imigranata iskorištava prednosti privrede, ekonomije i životnih prednosti stranih zemalja, a onda kritikuju ta društva. Zar ne vidite neku vrstu “šizofrenije” u njihovom ponašanju?

Ne mislim da je to neka vrsta podvojene ličnosti. Mislim da postoje pozitivne i negativne stvari o svakoj zemlji, a mi ne moramo voljeti ili mrziti sve da bismo bili dosljedni. Vjerujem da je važno da se sve pojedinačno vrjednuje i procijeni, bez obzira odakle je. Islamska civilizacija nikad nije odbacila nešto samo zato što je strano, niti je nešto prihvatila samo zato što je strano. Svaku ideju treba vrjednovati po vlastitoj zasluzi.

Vaša izjave koje se odnose na egipatsku situaciju su izazvale mnogo bijesnih reakcija i bili ste optuženi kao savjetnik Muslimanskog bratsva, a ne Obamin savjetnik. Kako biste odgovorili na ovu optužbu?

Nažalost, svatko tko govori protiv teških kršenja ljudskih prava i zlopotrebe ovlasti u Egiptu sada je etiketiran kao podržavatelj ili član Muslimanskog bratstva. Ja nisam član ove grupe, niti podržavam njihovu ideologiju, niti je bilo ko u mojoj porodici. Ja podržavam pravdu, demokratiju i ljudska prava i nastavit ću govoriti protiv bilo koga ko ih krši. Neću dopustiti da me ove optužbe odvrate od govora istine.

Mnogi analitičari vjeruju da Muslimansko bratstvo u Americi ima jedan cilj – islamizaciju u SAD-u – i da mnogi članovi međunarodne organizacije imaju važne i visoke položaje u zemlji. Šta mislite o tome?

Ja ne mogu govoriti o ciljevima “Muslimanskog bratstva”. Međutim, ono što ja znam kao činjenicu je da niko optužen kao član grupe u američkoj vladi nije stvarno član ovog pokreta. Ove glasine se šire iz vrlo specifičnog razloga. To je da bi se marginalizovali muslimanski Amerikanci iz političkih procesa, te isključili iz odlučivanja o našoj zemlji. Tužno je vidjeti arapske medije kako pomažu američku islamofobiju u ovim nastojanjima.

Konačno, koji su najbolji aspekti Egipta i Amerike? I šta je najgora stvar u oboje?

Najbolja stvar Egipta je njegova mladost. Oni su otporni, hrabri i vole slobodu. Najgora stvar u Egiptu su njegovi mediji. Nepošteni su, mrze i povlađuju vlasti.

Moja omiljena stvar  SAD-a je njena sposobnost promjene. Nije statična. Društvo se obnavlja, inovira i traži načine za poboljšanje. Moja najmanje omiljena stvar u vezi SAD-a je ideja među mnogima da je Amerika Božje izabrana zemlja i da su njeni brojni blagoslovi odobrenje od Boga da čini što želi, umjesto odgovornost da djeluju pravedno.

Ovaj intervju je izvorno objavljen na arapskom u An Nahar-u.

© Divithana, 2013