Promocija prijevoda Mesnevije Dželaluddina Rumija

Promocija prijevoda Mesnevije Dželaluddina Rumija

Povodom Nove 1438. hidžretske godine Institut za islamsku tradiciju Bošnjaka  u saradnji s Upravom za obrazovanje i nauku Rijaseta je održao promociju knjige Mesnevija, autora Dželaluddina Rumija, koju je s perzijskog jezika preveo i obilnim komentarima obogatio šejh hadži Ahmed-ef. Mešić iz Tuzle (1916-1994).

Promocija je održana 27. septembra 2016. u 19 sati u Kongresnoj sali Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu. Govornici na promociji su bili:

  1. Akademik Rešid Hafizović
  2. prof. dr. Izet Pajević
  3. prof. dr. Ćazim Hadžimejlić
  4. dr. Mubina Moker

Mesnevija_Rumi_promocija_SARAJEVO_RSA3

Moderatorica je bila dr. Dževada Šuško, direktorica Instituta, a prije dove uoči nastupajuće Nove hidžretske, koju je proučio zamjenik reisu-l-uleme Husein ef. Smajić, posjetioci, od kojih su mnogi stajali sve vrijeme, čuli su i ilahije, i zvuke naja, njegovu tužnu pjesmu, koja, svima onima, koji su na Božijem putu, uvijek govori, o mogućem rastanku, ali podsjeća i na to da musliman uvijek mora da bude na dvije prostirke, onoj od srca i služenja Gospodaru i na prostirci od uma.

U izdanju Behrambegove medrese Tuzla, 22 godine nakon smrti prevodioca, velikog bosanskog alima, mesnevihana, šejha Ahmeda-efendije Mešića, kadije i profesora arapskog, persijskog i turskog jezika, konačno su objavljeni njegov prijevod i komentar Mesnevije Dželaludina Rumija, u tri toma, na čak 2320 stranica.

Mesnevija_Rumi_promocija_SARAJEVO_RSA2

O značaju ovog bosanskog izdanja Mesnevije Mevlana Dželaludina Rumija, urednik izdanja Izet Zikrji Pajević piše: “Šejh Ahmed-ef. Mešić iz Tuzle (1916-1994.) za života je preveo i sastavio komentare za ukupno 6683 bejta (dvostiha) Mesnevije Dželaludina Rumija. Prijevod s perzijskog originala uz opsežne komentare, u kojima se koristio prijevodom Mesnevije s komentarom na turski jezik od merhum Abidin-paše (koji se smatra najboljim komentarom Mesnevije općenito) i na arapski od prof.dr Muhameda Kefafija, čine ovaj nesvakidašnji poduhvat izuzetnim i jedinstvenim, i po obimu, i po sadržaju.

Ovo djelo predstavlja pravu enciklopediju islamske duhovnosti, onakve kakva se njeguje u Bosni i Hercegovini stoljećima.

Čovjek ne može, a da ne bude zatečen, ne samo veličinom i obimom rukopisa, već i njegovim sadržajem, prostranstvima i dubinama do kojih razotkriva čovjeka kao Božije stvorenje, prirodu, svijet, ljudsku dušu, tajne islama, Božijeg poslanstva, Kur-ana, hadisa, itd., kao i time što se sa svakim ponovnim čitanjem otkrivaju novi slojevi i značenja koja prije toga čitalac nije primjećivao.“

Protiv prolaznih senzacija i samoopsesije, Rumi nas poziva na ono što je vječno i ispunjeno. Njegova beskrajna ljubav za sve lijepo i plemenito dolazi iz njegove ljubavi prema ”Najvišem Prijatelju”, to jest, Bogu. Njegova ljubav za čovječanstvo i beskrajna tolerancija je bila utemeljena na dubokom vjerovanju u Božansko i ljubav prema Božanskom. Čuvena izreka: ”Dođi, dođi, ko god da si” je put duhovnog savršenstva i moralnog integriteta.

Sjećanje na Rumija danas može biti uspješno u liječenju mnogih duhovnih rana koje smo nanijeli sami sebi. Njegova učenja nas mogu osloboditi od okova sve više pomućenog svijeta i on može prosvijetliti naše putove u vremenima tame. On je odveo mnoge ljude na put istine, inteligencije, mira, samilosti i ljepote nakon njegovog odlaska sa Ovog svijeta prije 742 godine. Sve što trebamo učiniti jeste slušati njegov zov.

Mesnevija ima šest svezaka, sa najviše 25 000 bejtova,dvostihova.

Čine je mnoge poučne hikaje iz života, neiscrpni je izvor mudrosti, koji ne prestaje zadivljavati svaku novu generaciju.

Recenzenti ovog monumentalnog djela su, pored profesora doktora Izeta Pajevića, rahmetli Šejh Sulhija Hadžimejlić, šerijatski sudija – kadija, profesor emeritus Omer Nakičević i akademik Rešid Hafizović.

Lekturu je uradio Sadik Ibrahimović, redakturu prijevoda s perzijskog dr. Mubina Moker, a izvrstan dizajn naslovnice izdanja prof. dr Ćazim Hadžimejlić.

amidzaahme (1)

Ders iz Mesnevije Ahmed-ef. završavao je dovom koju je učio u svakoj prilici, potcrtavajući njena duboka značenja koja su akcentirana na srce kao duhovno središte čovjekove samospoznaje i zbilju čovjekova bića tragom koje idu svi ostali organi i čija je ispravnost i čistota uvjet duhovnoga napredovanja:

رَبَّنَا لا تُزِغْ قُلوُبَنَا بَعْدَ اِذْ هَدَیْتَنَا وَ هَبْ لَنَا مِنْ لَدُنْکَ رَحْمَةً إنَّکَ أنْتَ الْوَهَّاب

O naš Rabbe, o naš Gospodaru, ne daj da naša srca skrenu s pravog puta nakon što si nas Ti uputio na Tvoj pravi put i daruj nam Svoju Milost. Ti si najveći Darovalac!

© Divithana, 2013