21. mart: Svjetski dan osoba s Downovim sindromom

21. mart: Svjetski dan osoba s Downovim sindromom

Danas, 21. marta obilježava se Svjetski dan osoba s Downovim sindromom. Ovaj datum je kao takav prvi put obilježen u Singapuru 2006. godine. Od tada su se mnoge organizacije širom svijeta pridružile njegovom obilježavanju, organizujući razne događaje i aktivnosti.

Downov sindrom je genetski poremećaj koji je prouzročen prisutnošću jednog kromosoma viška, na 21. paru kromosoma, gdje se umjesto 2 nalaze 3 kromosoma.
Kromosomi su sićušne nakupine bjelančevina u svakoj stanici ljudskog organizma koje prenose sve nasljedne karakteristike. Na svakom kromosomu nalaze se hiljade gena u kojima su zapisane sve naše nasljedne osobine u obliku DNK.

Ime Down potiče od imena engleskog liječnika Johna Langdona Downa koji je 1866. godine prvi opisao sindrom, gotovo 100 godina prije nego što je pronađen uzrok poremećaja. Ljudi s Downovim sindromom imaju određeni stepen poremećaja u razvoju (mentalni hendikep). Stepen poremećaja varira od osobe do osobe i nemoguće je odmah poslije porođaja ustanoviti koji će stepen poremećaja dijete imati.

Prosječno se jedno od 650 novorođene djece rađa s Downovim sindromom.  Znanstveno je takođe dokazano da postoji preko pedeset karakterističnih obilježja Downovog sindroma.

Karakteristike djece s Downovim sindromom su: topli, dobrodušni, vedri, veseli, komuniciraju sa svojom okolinom, vjerno kopiraju ponašanja svoje sredine, mogu biti kreativni, u fazi djetinjstva im je potrebna obitelj, a zatim je potrebno osamostaliti ih za samostalan život. Cijeli život im je potrebna tuđa njega i pomoć.

Simbol Dana Downovog sindroma su šarene čarape jer ih osobe s Downovim sindromom ne mogu upariti. Nošenjem šarenih čarapa pokazuje se podrška borbi osoba s Downovim sindromom kako bi se što bolje integrirali u naše društvo.

Ovo je najmanji znak pažnje koji možemo iskazati prema ovoj populaciji. Puno bitnije od toga je naše cjelokupno shvatanje njihovog stanja, uvažavanje i razumjevanje ovih osoba. Dužni smo učiti našu djecu da prihvataju različitosti. Da su djeca sa Downovim sindromom, kao i oni, željni ljubavi, pažnje, igre. Da su to njihovi drugari, s kojima zajedno treba da uče i koje trebaju da štite.

Shvatimo da njihova bolest nije samo njihovo iskušenje. To je ujedno i test čovječnosti za nas ostale.

© Divithana, 2013