Abdestluk kojeg više nema

Abdestluk kojeg više nema

Piše: Hasan Eminović

Mjesec ramazan, skoro u pravilu kroz nespoznatjive tokove mubarek posta iz ljudskih duša na površinu misli donosi i davna sjećanja na ljude, događaje i na uglavnom sretne završetke pojedinačnih i skupnih ljudskih pregnuća. U samoći, u tišini, u dobroti ramazana, dakako, ispunjeni smo sjećanjima na sva dobra ovoga svjeta i hajra koji su nam ostavili naši roditelji, naši istinski učitelji u životu.

U posljednje vrijeme taj duhovno-misaoni prostor pokušavaju nadomjestiti  i popuniti elektronski mediji. Ono što vidimo na tv ekranima ni na koji način ne gasi žeđ zahvalnosti i dostojanstva. Budući da je kulturno-civilizacijski izraz samo u proteklih nekoliko decenija, koliko pamtimo ramazane, dobrano moderniziran ramazan u naša živa sjećanja vraća i nenadmašne tredicijske vrijednosti, kojih se pa bez ikakvog razloga i povoda odričemo. Jedna od njih je porodični (kućni) abdestluk.

Modernizacija i pomodarstvo da u svemu slijepo slijedimo „napredni zapad“, da se na kulturološkim vrijednostima zapada obrazujemo i odgajamo potpuno je iz naših kuća izbacila abdestluk. Danas su rijetke muslimanske kuće koje makar negdje u nekom ćoškiću imaju mjesta za ovaj toliko potreban element kulture stanovanja, kulture našeg življenja. Teška je spoznaja da o abdestluku u našim domovima niko više i ne govori.

U definiciji upute na pravi put, kako je predložio Ebu Hamid el-Gazali njegova prmišljanja počinju upravo od abdesta. Gazali smatra da bez čistoće nema namaza, bez namaza nema upute, bez upute nema čvrstog vjerovanja.Vratimo li naša sjećanja na standarde kulture stanovanja starih Bošnjaka naćićemo po nekoliko malih hamamdžika, abdestluka, pa skoro, u svakoj sobi. Premda je prostor za stanovanje brojne kućne čeljadi bio dobrano skučen u arhitekturi naših predaka uvijek je bilo mjesta za hamamdžik, koji je razumije se svakodnevno služio za uzimanje abdesta. Nekako se, niotkuda u naše percepcije uvriježilo mišljenje da arhitektonski smisao moderne kulture stanovanja  upotpunosti zadovoljava naše muslimanske kriterije, pa čak i u slučajevima kada domaćin pravi vlastitu kuću sa nekoliko spratova.

U njima, nažalost, nema abdestluka. Abdest, najčešće uzimamo nad visokim lavaboima, kadama itd. Ovakav stil življenja uveliko otežava starijim osobama da na miru i u rahatluku uzmu abdest, prouče abdeske dove. Slijedom statistike o opetovanju radnji u životu dolazimo do zaključka da svaki dan po pet puta trebaju uzeti abdest uz poteškoće i nelagodnosti.

Tokom ramazana, možda čak i više. Ruku na srce, staru insanu to je puno. Previše. S druge strane, navikavanje djece na propis abdesta skoro je nemoguće. A i vitalnim ljudima mnogo je lakše i ljepše lijepo sjesti i uzeti abdest na abdestluku.

Ako imamo na umu da naše životne želje nastoje osigurati sve standarde kulture stanovanja u kuhinji, dnevnim i drugim sobama koje koristimo povremeno, dok spavamo ili radimo, odmaramo… postavlja se pitanje kako se moglo desiti da izbacimo abdestluke iz naših kuća? Zbog čega? Ugradnja abdestluka, ako je na vrijeme planirana, je zasigurno jedna od najjeftinijih investicija. Potrebno je svega nekoliko građevinskih elemenata, jedna česma i slivnik za vodu, dok je korist višestruka, nemjerljiva i ovog i onog svijeta.

preporod.info

© Divithana, 2013