Mračni srednji vijek Evrope i prosvjetitelji islama: A gdje smo sada?

Mračni srednji vijek Evrope i prosvjetitelji islama: A gdje smo sada?

Mračni vijek. Tako ga nazivamo u školi. Period prazne historije. Pretpostavljam da je jedini način da ga nazovemo upravo taj: mrak.

Međutim, učili smo o tome kako je to izgledalo. Učili smo o Meduzama, Astecima, Američkoj revoluciji, bici kod Hastingsa (1066 se tehnički uklapa u srednji vijek), elizabetskoj i viktorijanskoj Engleskoj.

Pa, neke stvari se ipak jesu dogodile u tom mračnom, praznom periodu. Dogodila se epidemija kuge, što nekako i jeste na tamnoj strani. Tu su naravno i krstaški ratovi, koje možda mnogi ljudi žele zaboraviti, znate već, sa svim masakrima i šta sve ne.

Ovdje govorimo o eri od šestog do trinaestog stoljeća. To je period tame. Neki ističu i da ovaj vremenski okvir uključuje period od osmog do jedanaestog stoljeća. Era kulturnog, ekonomskog i socijalnog pada.

Zanimljivo je pak da je u osmom stoljeću, negdje u Arabiji, nešto novo počelo.

Širilo se poput šumskog požara oko poluostrva i pravilo svoj put ka Evropi.

Ne, islam nije bio dio mračnog doba. Islam je bio svjetlo koje sija u dijelu historije koji je definiran kao “mračno doba”.

U centru ovog mračnog doba, čovjek po imenu Ibn Al Haytham je bio zauzet tražeći svjetlost, i na taj način izumio prvu kameru. Njegov rad na svjetlosti i naučni metod bi se koristio stoljećima kasnije, ali je njegovo ime, zaboravljeno, ostalo u tom mraku.

Fatima Al Fihri je osnovala medresu i univerzitet, (koji je najstariji univerzitet koji kontinuirano radi do danas), a kasnije postaje centar napretka islamske misli u islamskom svijetu. Ali žena ga je otvorila, i to je bila 859 godina. Previše mračno.

Kafa, algebra, letovi i hemija su samo neke od stvari koje su izmislili ili unaprijedili muslimani u ovim “mračnim vremenima srednjeg vijeka”. Ove će kasnije preuzeti Evropljani, nakon italijanske renesanse (nakon što su ljudi izašli iz mračnog doba) i, gle čuda, poslije krstaških ratova. Imena i zasluge su zaboravljene i izbrisane, a pripisane su periodu prije mračnog srednjeg vijeka.

Islamsko prosvjetljenje i izumi su jednostavno odbačeni zajedno sa kugom. Kao da su i sami takvi.

Sada, u periodu u kojem je islam definitivno u svom mračnom dobu, postoji velika potreba za vraćanjem nazad u doba prosvetiteljstva. A paradoks je što se islam mora vratiti u “mračno doba”.

Kreativnost, inovativnost i zasluge su nekada imale vrijednosti, dok je u novije vrijeme došlo do organizovanog i sistematskog pristupa islamu: uklanjanja i ignorisanja.

Čini se kao da je svijet islama, nakon što se proširio tako elokventno, prilagođavajući se i učeći u procesu, brzo se povukao, povukavši za sobom i sva svoja dostignuća, i sada napreduje ka svom vlastitom mračnom dobu.

Ovaj problem treba riješiti, tako da se buduće generacije ugledaju na inovatore iz prošlosti, a ne da slijede događanja današnjice (i budućnosti ukoliko se nastavi ovim putem). Biti doktor ili advokat ili računovođa? Ne! Budi mislilac.

Novo zlatno doba, ili renesansa, neće biti poput onih iz prošlosti u smislu naučnog napretka. Ovo je više duhovna renesansa, razmišljanje o stanju islama danas, uzroci koji se kriju iza toga i način da se pozabavimo problemima s kojima se suočava islamski svijet.

Mi možda nećemo ni vidjeti rezultate tih napora stoljećima poslije. Oni se možda čak neće ni dogoditi. Ali mi dovimo da hoće. Pretpostavljam da je upravo to ta ljepota.  Bezgranična vjera.

(Izvor: mvslim.com)

© Divithana, 2013