Kako je Muhammed, a.s. mijenjao sudbine običnih ljudi – Priča o malom Džulejbibu

Kako je Muhammed, a.s. mijenjao sudbine običnih ljudi – Priča o malom Džulejbibu

Mnogo velikih imena krasi bogatu i značajnu povijest  islama. Neka su zabilježena u poznatim biografijama, pa se o njima govori na seminarima, dersovima, katedrama. Navode se slučajevi iz njihova života radi pouke mlađim i starijim. Međutim, mnogo je i onih o kojima ne znamo ništa osim jednog ili dva događaja iz njihova života, ali koji na nas ostave snažan i pozitivan efekat, tako  da imamo osjećaj kao da ih poznajemo kao sebe same.

Takva je bila jedna ensarijka, žena koja je živjela u vremenu Muhammeda a.s. i njegovog boravka u Medini. U predajama se spominje samo jednom, ali je to jedno spominjanje dovoljno da pretpostavimo kakva je ona doista bila.

O toj ensarijki ne znamo ništa, čak ni ime, ali ćemo je do Sudnjeg dana pamtiti kao ženu Džulejbiba, malog, sićušnog, nazgrapnog čovječuljka kojeg su svi ismijavali i smatrali manje vrijednim gotovo cijeli njegov život. Tako je bilo sve do dolaska Poslanika Muhammeda a.s.  Džulejbib je živio od milostinje, jer nije bio sposoban da radi zbog svog položaja, niti ga je iko htio zaposliti. Bio je izuzetno omražen u jesribskoj zajednici, tako da vjerovatno nije ni znao šta znači biti voljen ili drag nekome. Poslanik Muhammed a.s.  promijenio je njegov život u korijenu i učinio da barem nekoliko godina svoga postojanja provede sretan i voljen. Allah je njegovo srce učinio prostranim za islam, a Muhammeda a.s.  učinio mu prijateljem, zaštitnikom i uzorom. To je Džulejbibu bilo dovoljno da umre sretan i zadovoljan. Ali, Poslanik a.s. je želio da njegovu sreću upotpuni, pa mu jednog dana predloži da se oženi. Džulejbib stidljivo odgovori: „Ali Allahov Poslaniče, neće me niko. Zbog mog izgleda i siromaštva, svi me odbijaju.“ Poslanik mu blago reče: „Ti kod Allaha nisi odbijen.“

Brzo nakon njihovog razgovora, Poslanik a.s. se uputi do jednog ensarije koji je imao vrlo lijepu kćerku, izuzetno čistog morala, po čemu je bila poznata u cijeloj Medini. Spominjanje ove medinske ljepotice i njezinog postupka uputa je i primjer svim vjernicama današnjeg vremena koje nemaju jasne i definisane ciljeve prilikom traženja bračnog druga. Ova ensarijka je učiteljica svim djevojkama koje se nadaju da će sreću pronaći samo s bogatim ili u društvu omiljenim muškarcima, ili onim kojima je Bog dao lijep izgled. Sreća je mnogo više od pukog materijalizma, naučit ćemo iz njezinog primjera.

Poslanik upita oca mlade ljepotice : „Želio bih da se tvoja kćerka uda.“ Pomislivši da je sam Poslanik, a.s., prosi za sebe, ovaj čovjek ga dočeka s oduševljenjem. „Ne želim je za sebe“, reče mu Poslanik. „Nego za koga, Božiji Poslaniče?“, upita zbunjen čovjek. „Za Džulejbiba“, odgovori Poslanik. Čovjek bijaše mnogo iznenađen, te se suzdrža da odgovori, zamolivši Poslanika, a.s., da mu dadne vremena kako bi se posavjetovao sa suprugom. Odmah ode do nje i prenese joj riječi Poslanik a.s., ali i ona pogrešno razumje, kao što je i on bijaše u prvom redu. Kada joj je pojasnio da bi muž njihove kćerke bio Džulejbib, žena zapamenjo i šokirano povika: „Za Džulejbiba? Ne nikad za Džulejbiba! Ne za Boga miloga, nećemo je udati za njega!“, bunila se.

Jednoglasno su odlučili da odbiju Poslanika, a.s., pa kada su krenuli da mu saopšte odluku, kćerka koja je čula njihov razgovor, zaustavi oca i upita: „Ko je od tebe tražio da me udaš?“ Majka i otac rekoše da je Poslanik a.s., na što će djevojka, vrlo uzbuđeno odgovoriti: „Zar ćete odbiti molbu Božijeg Poslanika?“ Proučila im je ajet: „Kada Allah i Njegov Poslanik nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahođenju postupe.“ (Al Ahzab, 36.) „Udajte me za njega jer mi on neće sigurno donijeti propast. Ja sam zadovoljna, i pokoravam se svemu što Božiji Poslanik smatra dobrim za mene.“

Smatra se da je ovo bila najljepša djevojka u Medini, najpoželjnija jesribska mlada, koja je mogla najvjerovatnije da se uda za bilo kojeg muškarca kojeg je željela, ali ona je odabrala baš Džulejbiba. Po islamskom zakoniku, djevojka ima pravo da odbije bračnu ponudu ukoliko joj se ne svidi prosac, i niko je ne može prisliti na udaju. Poslanik a.s. je znao zašto je otišao baš kod nje, da zatraži njezinu ruku, znao je da joj je njezina ljubav prema Allahu, koja implicira ljubav i poslušnot Poslaniku islama, važnija od bilo čega na svijetu. Raspitao se o njezinoj čednosti i moralu, ljepoti njezine vjere, koji su ključni za odabir čestitog bračnog druga.

Džulejbib je bio insan dobrog srca, koje je kucalo za islam i za poslanika Muhammeda, a.s., koji mu je pružio ljubav i pažnju, i to je ovoj mladoj ensarijki bilo dovoljno da pretpostavi da će imati lijep i skladan bračni život sa njim. Zbog toga njezin slučaj uzimamo kao pouku do Sudnjeg dana, posebno danas, u vremenu izopačenih vrijednosti, kada moral i čednost igraju malu ulogu u izboru partnera u braku, ali i prije braka, momka/djevojku. Veću važnost imaju lijep i moderan izgled mladića/djevojke. Važnije nam je kakvu muziku sluša, koju marku nosi, u kojem dijelu grada živi, a posebno da li mu roditelji pripadaju nekom prihvatljivom društvenom sloju.  A čovjek će zaista i da bude sa onim s kime želi, iako niko od nas ne zna da li će ono zbog čega je odabrao nekoga biti trajno ili će nestati u vrlo kratkom roku.

Poslanik a.s. biva oduševljen odgovorom mlade ensarijke, te zbog dobrote te lijepe duše prouči joj dovu, koja učini da se njezin odabir višestruko isplati: „Gospodaru podari joj dobro u izobilju, i ne daj da je u životu zadese nuke i nevolje!“

Lijep i skladan bračni život kakav imaše Džulejbib i njegova divna supruga nije trajao dugo. Džulejbib je pratio muslimane u svim bitkama, gorljivo želeći da dadne svoj doprinos u odbrani islama i muslimana od nevjernika. U jednom krvavom okršaju mušrika i muslimana, poginulo je mnogo na obje strane. Poslanik, a.s., je na kraju bitke primijetio odsustvo Džulejbiba pa je pitao za njega. Pronađoše njegovo tijelo, sićušno i iskasapljeno okruženo sa sedam mušrika. Poslanik, a.s., stade iznad njegovog mrtvog tijela i reče:“Ubio ih je sedmericu,a potom je ubijen. On je moj a ja sam njegov.“ Ponovio je te riječi i uzeo u naručje njegovo malo tijelo, te ga poslao na onaj svijet kao i sve ostale ashabe, s počastima i najljepšom dovom, kako to svaki vjernik i zaslužuje, bez obzira na izgled i status. I Džulejbibov život pouka je onima koji pameti imaju.

Džulejbibovu suprugu je cijeli život čuvala Poslanikova, a.s., dova, koju je zaslužila svojim dobrim djelom, te je kasnije bila jedna od najbogatijih osoba u Medini. Najviše je dijelila od svoga imetka na Allahovom putu, više od svih muškaraca-ensarija. Nije bilo žene sa obilnijom nafakom od nje, prenosi se od Enesa r.a.

Čime je zaslužila svoju nafaku, jasno nam je. Nije težila bogatstvu, niti bogatom mužu. Nije uzdisala ni za ljepotom, a imala je oboje cijeli svoj život. Allah joj je dao ljepotu i imetak, iako ih nije tražila. Bila je zadovoljna sobom i svojim suprugom, ne uzimajući u obzir njegov status, siromaštvo ili izgled, i time dobila sve.

Poslanik, a.s. je volio svakog čovjeka kao što je volio Džulejbiba i svakom je želio dobro. Ni nas nije zaboravio, pa je posljednje dane svoga života u samoći plakao i učio dove za svoj Ummet, za naraštaje koji će se rađati mnogo poslije njegove smrti. On je naš najljepši uzor u svim životnim pričama, a ljubav prema njemu treba nam biti vodilja u činjenju dobrih djela. Džulejbibova supruga je svoju ljubav dokazala i ostala zapamćena po djelu, a ne po imenu. Naša daleka sestra, lijepa ensarijka, čije ime čak ne znamo, uči nas kako se voli Božiji Poslanik i kako se zaslužuje Firdevs, te kako se vjeruje Božijem odabraniku. „Vjerovjesnik je preči vjernicima od njih samih…“ (Al Ahzab, 6)

Još samo trebamo da sjednemo i razmislimo o smislu ove rečenice, i tek onda ćemo znati uzeti pouku iz ove lijepe priče.

Autor: Šejla Mujić Kevrić

© Divithana, 2013