Umjesto Mevluda…

Umjesto Mevluda…

Nalazimo se u odabranom mjesecu rebiu-l-evvelu, mjesecu koji je proljeće za duše vjernika diljem svijeta. Muslimani na različite načine, ovaj mubarek mjesec, obilježavaju povodom sjećanja na rođenje posljednjeg Božijeg Poslanika na planeti Zemlji, Muhammeda, s.a.v.s., sina Amininog i Abdullahovog.

Ovim tekstom, ne želim da raspravljam o Mevludu, bilo kao o pojavi, tradiciji, običaju, ibadetu i sl., svoj stav imam i ne želim da se time dodatno opterečujem, nego, želim da svima nama, nama koji Poslanikov, s.a.v.s., rođendan obilježavamo (putem predavanja, promocija, izložbi, učenja kasida, mevluda i sl.), onima koji to ne čine, onima koji to napadaju, smatraju teškom novotarijom, onima koji haman pa ništa ne znaju o Poslaniku, s.a.v.s., da poručim jednu mevludsku ili rebiul evvelsku poruku!

Budimo poput Halime!

Svi znamo ko je ona bila, druga Poslanikova, s.a.v.s., majka. Dobar dio njegovo djetinjstva, (oko četiri godine) ona ga je odgajala, podizala, hranila. Ona je njegova majka po mlijeku.
Molim vas, obratite na veoma važan detalj iz Haliminog života, taj trenutak, promijenio je njen život! Da, čitav život u jednom trenutku, bio je promijenjen. O čemu se radi, neka nam hazreti Halima ispriča.

“U sušnoj godini, došla sam u Mekku da tražim dijete na čuvanje i dojenje (običaj kod Arapa, da djeca zbog zdrave hrane, čistog zraka, čistog arapskog jezika, borave neko vrijeme van grada, u pustinji, na selu). Izašla sam u vrlo sušnoj godini koja nam ništa ostavila nije. Izašla sam na jednom zekastom magarcu; sa sobom smo vodili i našu oronulu devu. Te noći niko od nas nije zaspao od djeteta koje je silno plakalo od gladi. U mojim grudima nije bilo ništa da ga utješi, a ni u deve nije bilo mlijeka da ga nahrani. Samo smo čekali oblak i rasterećenje. Jahala sam na magarcu i jahanje mi je bilo tako dotužilo da smo od slabosti i iznurenosti jedva izdržavali.”

U Mekki, svaka žena je našla sebi dijete, osim Halime. Svakoj od tih žena, bio je nuđen mali Muhammed, ali ga je svaka odbila, jer je bio siroče. Halima je odlučila da uzme malog Muhammeda i da ga povede sa sobom u selo Benu’ Sa’d.

Dakle, stanje kod Halime i njenog muža, bilo je sljedeće:
– imali su zekastog veoma mršavog i slabog magarca
– bila je sušna godina koja im nikakvog dobra nije dala
– Halima je imala slabo mlijeka u grudima
– njeno dijete je bilo bolesno, neuhranjeno i stalno je plakalo
– devu koju su imali, bila je mršava i nije imala mlijeka
– njihovi pašnjaci, bili su pusti zbog velikih suša

Čim je hazreti Halima, uzela dječaka Muhammeda i donijela do šatora gdje ju je čekao muž, Halimi i njenoj porodici, desile su se sljedeće stvari:

– Kad ga je donijela na svoju jahaću životinju i stavila ga sebi u krilo, njene grudi su se trgle prema njemu s obiljem mlijeka! On je dojio sve dok se nije zasitio. S njim je dojio i njegov brat (Halimino dijete), pa se i on zasitio. Potom su obojica zaspali, premda, od njihovog sina prethodne noći nisu mogli spavati.
– Halimin muž je zatim je njihovoj oronuloj devi i iznenada ustanovio da joj je vime puno mlijeka. Pomuzao ju je i svi su se dobro napili njenog mlijeka, tako da više nisu bili ni gladni ni žedni.
– Vraćajući se iz Mekke u područja plemena Benu Sa’d, Halimini i saputnici njenog muža Harisa bili su uveliko iznenađeni: magarac na kojem je jahala Halima išao je takvom brzinom da ga niko nije mogao stići. Halimine prijateljice govorile su: ‘Kćeri Ebu Zu’ejba, sačekaj nas! Pa je li to isti magarac s kojim si i pošla?’ ‘Jeste, onaj isti’, odgovorila je Halima.
– Kada su stigli na teritoriju plemena Benu Sa’d – a to je bilo neplodno područje i trava za ispašu stoke bila je prava rijetkost – Halima i njen muž primijetili su da, nakon što im je pristiglo blagoslovljeno dojenče, njihovo stado svake večeri dolazi sito i puno mlijeka.

Odakle sva ovaj napredak u Haliminom životu i u životu njene porodice? Pa dolaskom Poslanika, s.a.v.s, kao dječaka u njenu kuću i među članove njene porodice.
A šta je sa nama? Jel ima Poslanika, s.a.v.s., u našim kućama, među nama, među članovima naših porodica, u našim životima?
Koliko znamo o njemu a da ne govorim, kako i koliko ga slijedimo!?

Ako želite, da vam u kućama bude napredak, zdravlja, sreća i berićet, neka Poslanik, s.a.v.s., “bude” u vašoj kući. Neka se osjeti da znate za njega.

Jedan od načina, da vam Poslanik, s.a.v.s., bude u kući, jeste da u njoj, donosite svaki dan što više salavata na njega, da klanjate nafile, da jedete desnom rukom, da ulazite u kuću desnom nogom, da Allaha spominjete, da porodici naređujete dobro, da komšiju poštujete, da sadaku dijelite. Ako ovo budete radili u ime Allaha, iskreno, u vašu kuću, među članove vaše porodice, pojavit će se nafaka, sreća, berekt, i uspjeh.

Halima, r.a., je to postigla, samo što ga je stavila na prsa i nakon što ga dovela do kućnog praga. Svako od nas može da bude Halima, zato vas molim, znam da veliki broj muslimana, koji dolaze samo na džumu namaz ili su u džamiji od bajrama do bajrama, slabo ili ništa ne znaju o Poslaniku, s.a.v.s., čitajte o njemu, pa će vam se i na taj način, ljubav prema njemu povećati.
Allahumme salli ala Muhammedin, ve al Ali Muhammed!
Neka nam je mubarek mevlud nebevijj!

Saudin Cokoja

© Divithana, 2013