UČENOST SE I ČITANJEM STIČE

UČENOST SE I ČITANJEM STIČE

Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru vremena, prostora i ljudi.

Neka je salavat i selam na posljednjeg Poslanika i miljenika Muhameda, a.s., njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i na naše bosanske šehide.

Allah, dž.š., kaže : „ …Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje.“ /El- Mudžadele, 11/

Ovaj ajet nam ukazuje da vjerovanjem i znanjem stičemo visoku deredžu kod Allaha, dž.š. Onaj koji je ponizan Allahu, dž.š., On će mu povisiti ugled i učiniti ga spominjanim. U vrijeme našeg Poslanika, a.s., bilo je veliko interesovanje za znanjem, čitanjem i učenjem od strane ashaba, jer su oni pokazivali želju da što više nauče. Blago onome kome je dato znanje i neka se taj raduje posebnim stepenima kod Gospodara. U svome životu svaki čovjek skuplja dobra ili loša djela, ili i jedno i drugo. Oni koji budu skupljali dobra djela, koji budu sticali znanje, učili i čitanjem spoznavali, koji budu robovali svome Gospodaru i koji se klone Njegovih zabrana, sigurno će biti nagrađeni. Živimo u vremenu kada pojam pismenosti nadilazi puko poznavanja pisma, odnosno sposobnost čitanja i pisanja. Da bismo rekli za nekoga da je pismen, kada su u pitanju mlađe generacije, to podrazumijeva završenu srednju školu, te poznavanje jednog stranog jezika, rada na računaru i korištenja interneta. Važnost čitanja i sticanja znanja je naglašeno već u prvoj ajetu objave Kur’ana – „ Čitaj!“.

Prvi objavljeni ajet našem Poslanika, s.a.v.s., naređuje čitanje/učenje koje je ključ znanja : „ Čitaj u ime Gospodara tvoga, Koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, Koji poučava peru, Koji čovjeka poučava onome što ne zna.“ /El-‘Alek, 1-5/.

Kao što vidimo važna poruka u prvim ajetima objave govori o čitanju, a na kraju o znanju. Čitanje je put do spoznaje, znanja i saznanja. Čitanje i učenje su ključ od riznice znanja kojim ćemo izgraditi sebe i druge osobe. Putokaz čitanja i učenja koje u sebi sadrži vjeru u Allaha, dž.š., vodi svakom drugom putu našeg dobra. Zato je važno u životu svakog muslimana i muslimanke da kapija znanja, spoznaje na koju ćemo zbog svog dobra ulaziti, bude trajno otvorena. Učenje Allahove Knjige može biti dvojako: čitanje Kur’ana, tj. kur’anskih ajeta , razmišljanje o njima i proučavanje Kur’ana kako bismo radili po njemu. Naš Gospodar od nas traži da čitamo, učimo, razmišljamo, istražujemo, da proširujemo svoje znanje i spoznaju koje će izgrađivati nas kao najbolje biće na dunjaluku. Prvi muslimani su razvijali put sticanja znanja i postavili temelje nauci. Za današnje muslimane to je velika čast, ali i teret koji moramo nositi na svojim plećima i prenositi na druge. Bit svega toga je koliko mi možemo naučiti i učiniti za ovaj svijet. Kada sagledamo bilo koju vjeru ili religiju, svete Knjige nećemo naći, da u tolikoj mjeri podstiče na znanje, čitanje, prenošenje, traženje, na sticanje znanja, spoznaje, koja učenim ljudima iskazuje počast kao što je vjera islam, odnosno knjiga Kur’an. Počast koje pokazuje znanje je iznad bilo koje druge počasti.

Najveći dokaz počasti možemo naći u časnom Kur’anu: „ …A Allaha se boje od robova Njegovih – učeni.“ /Fatir, 28/.

Hasan el- Basri Kaže: „ Učenjak je onaj ko se na neviđeno boji Milostivog i priželjkuje ono na što Allah podstiče, a prezire ono što Allaha čini srditim.“

Pojam „učen“ ili „učeni“ ne označava samo učenog čovjeka u vjeri. Čovjek može biti učen u vjeri, ali s druge strane može biti učen u mnogim drugim naukama. Učen čovjek je onaj koga su njegovo znanje i spoznaja spriječili da bude nepokoran svom Gospodaru. Znanje i primjena znanja koje se nauči čitanjem, učenjem su procesi u životu jednog vjernika koji ne mogu ići jedno bez drugog. Znanje bez primjene je samo podatak koji iznesemo, a znanje koje se primjeni u praksi je život. Kada sagledamo povijest, možemo zaključiti da je bilo malo istinskih učenjaka. Danas je malo ljudi koji posjeduju enciklopedijsko znanje, ali je veoma mnogo onih koji misle da imaju znanje, spoznaju i da su učenjaci.

Prenosi Abdur-Rahman bin Ebu Bekre, r.a., od svoga oca da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Budi učen ili onaj koji se obrazuje. Slušaj učene i ne budi nešto mimo toga pa da propadneš.” /Ed-Darimi/

Ono što je bitno znati, a vezano je za sticanje znanja jeste da se ono ne stiče samo tokom školovanja, nego tokom cijelog života.

Ebu Hanife, r.a., je rekao: ‘“Onaj ko kaže da je stekao dovoljno znanja i da ne mora više da uči, taj je najveći neznalica.“

Činjenica koju moramo iznijeti jeste da su muslimani ummet knjige, ali kada sagledamo statistiku, veliki procenat muslimanskih naroda su nepismeni. Mudrost našeg ovodunjalučkog života jeste mogućnost stalnog sticanja znanja, spoznaje, saznavanja, čitanja, razmišljanja i učenja. U prirodi svakog čovjeka je, da u svakom trenu stiče znanje i otkriva nešto novo, bez obzira koliko je on svjestan tog znanja. Dakle, od čovjeka se zahtijeva da učenju, čitanju i saznavanju pokloni veliku pažnju, te da se na najbolji način organizira i uključi sve pretpostavke kako bi uvećao svoje znanje i spoznaju.

Poznati ashab Muaz ibn Džebel o učenju i podučavanju je izjavio sljedeće: ”Izučavajte nauku, jer je učenje vid strahopoštovanja prema Uzvišenome Allahu, traganje za naukom vid je robovanja Dragom Bogu, predavanje znanja je poput činjenja tesbiha, bavljene nekim naučnim pitanjem ima vrijednost borbe na Allahovom putu, podučavanje onoga ko to znanje nema jeste sadaka, davanje onima koji se naukom bave (finansijska i druga pomoć) jeste približavanje Allahu Dragome. Učenje je sagovornik kada je čovjek sam, prijatelj u samoći, dokaz u vjeri, strpljivost u dobru i zlu, namjesnik kada je osoba odsutna, bližnji kada je čovjek u tuđini i svjetionik na putu ka Džennetu. Znanjem Allah uzdiže ljude, te ih u dobru čini odlučnima, predvodnicima i upućivačima. Po njima se drugi orijentiraju, jer služe kao dokaz za dobro, slijede njihove tragove i ugledaju se na njihove postupke. Meleki žude za njihovim društvom, dodiruju ih krilima svojim. Sve živo i neživo za njih oprost traži, čak i ribe u moru, gmizavci, divlje zvijeri na kopnu i stoka. Isto čine nebesa i zvijezde.”

Ovako su razmišljali i govorili o znanju i učenima koji su crpili znanje iz Allahove knjige i Poslanikovog, a.s., hadisa, za koga je Muhammed, a.s., rekao da najbolje među ljudima poznaje propise o halalu i haramu. Danas imamo veliki broj knjiga koje možemo čitati, ali je velika pojava neznanja. Bez obzira na knjige koje nam se nude, ljudi ili neće da čitaju ili neće da primjenjuju ono što pročitaju ili čitaju pogrešnu literaturu. Zaista, s pravom možemo reći da mi danas živimo u vremenu neznanja. Potrudimo se da čitamo što više knjiga, da ih razumijemo i znanje sprovedemo kroz život. Kad shvatimo da je islam život koji moramo živjeti, a ne priča, tada ćemo se usmjeriti na svoje brige, nedaće, belaje i nećemo imati vremena da mislimo o mahanama drugih. Kada muslimani cijelog svijeta budu više čitali, saznavali, učili i sticali znanje, a s druge strane ga pretakali u praksu, tada će sličiti prvim generacijama.

Dovu koju bi svakodnevno trebali učiti je Ibrahimova, a.s., dova: „Gospodaru moj, podari mi znanje, i uvrsti me među one koji su dobri, i učini da me po lijepom spominju oni što će poslije mene doći, i učini me jednim od onih kojima ćeš džennetske blagodati darivati.“ /Eš-Šuara, 83-85/

hfz. mr. Maid-ef. Ibrahimović Imam, hatib i muallim džemata Soukbunar, MIZ Sarajevo

© Divithana, 2013