Šta trebamo znati o dovi?

Šta trebamo znati o dovi?

U ime Allaha Milostvog, Samilosnog

Molim Allaha da nagradi svakog ko je odlučio da pročita ovaj tekst, u cilju da se okoristi, da nauči nešto novo o našoj lijepoj vjeri i da tim učvrsti svoj iman.

Rečenica kojom je početo izlaganje, simbol je osnovnog sadržaja teksta. Simbol je ljubavi, i želje za milošću Gospodara, nad svima nama. Zajedništva i povezanosti. Primjer je dove.

Uzvišeni Allah nam poručuje;Zovite Me (dovu Mi činite), Ja ću vam se odazvati! Uistinu! Oni koji se budu oholili prema obožavanju Mom (tj. ne budu Meni dovu činili), ući će u Džehennem poniženi.(Gāfir, 60)

Navedeni ajet je utočište svakom vjerniku. Obećava i više od onoga što nam je potrebno, a to jeste da će nam se naš Gospodar odazvati. U svakom trenutku, moći ili nemoći, snage ili slabosti, panje ili radosti… naš Gospodar će biti tu. Od nas traži tek toliko, da Ga zovemo. Da podignemo svoje dvije ruke, koje su nam kao poklon od Njega date i da tražimo ono što nam srce želi, ali i da kažemo ono što nam dušu tišti.

Šta je, zapravo dova?

Česta su pogrešna shvatanja dove. Ustaljeno je mišljenje da je dova, samo tražiti ono što nama treba, onda kada se nađemo u slijepoj ulici, stisnuti nevoljama sa svih strana. Nakon toga, čekamo da se dova obistini i ponovo se tek u sljedećoj lošoj situaciji sjetimo uputiti dovu.
Kada čovjeka snađe nevolja, on Nam se moli: ili ležeći, ili sjedeći, ili stojeći.  A čim mu nevolju otklonimo, on nastavlja, kao da nam se nije ni obraćao molbom  zbog nevolje koja ga je bila zadesila.” (Jūnus, 12)

Činimo veliku grešku. Dova je mnogo više od toga. Svakodnevnica. Sastavni dio života. Način ispunjenja duše. Najlakši put do sreće. Jedan vid razgovora, ali drugačijeg i posebnog. Govor naše duše. Iskren govor. Bez ikakvih pretvaranja i klesanja naših želja. Dova je način da upoznamo sami sebe. Da pogledamo istini u oči i shvatimo šta zapravo želimo. Treba da bude obavezni dio dana kojem se rado okrećete. Dovom možete, i trebate tražiti ono što želite. Reći ono što želite. Tražiti olakšanje za vaše stanje. Ali, ne zaboravite, dovom trebate i zahvaliti. Podignite nekada ruke i u tu dovu posvetite samo da Gospodaru zahvalite na svemu što vam je pružio. Ako imate zdravlje, bogati ste. Zahvaljujte svakoga dana!
Allahov poslanik, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, u jednom hadisu je rekao: Ed-Du’āu muhhu-l-‘ibādeti, što znači: Dova je srž ibadeta (robovanja). U drugoj verziji ovog hadisa kaže se: Ed-Du’āu huve-l-‘ibādetu, što bi značilo: Dova – to je ibadet!

Na koji način upućivati dove?

Bez sumnje, najljepša dova jeste ona koja je iz srca, protkana vašim vlastitim emocijama i osjećajima ali dova treba biti i smislena. Da biste uputili dovu, i tražili nešto, potrebno je ispitati svoje stanje, ukoliko želimo da nam se dova ostvari. Prije svega, istigfar za sva naša loša djela. Neophodno je kajati se za ono što uradimo, ako znamo da nije u skladu sa propisima koje nam daje Gospodar, a Gospodar je milostiv.

U dovi, prije nego bilo šta zatražite, zahvalite, jer već sigurno dosta blagodati posjedujete. Čim ste došli do toga da uputite dovu Gospodaru, darovana vam je uputa. Zahvalite, pa onda tražite. Kada nešto tražite, tražite na pravi način. Najbitnije je prepustiti odluku o dobru po nas, našem Gospodaru, jer On najbolje zna. Iz toga razloga bismo uvijek trebali reći; Gospodaru, podari mi ono što je po mene dobro, a ukaži mi na što na mene loše utiče, pa to od mene odstrani, onako kako je najbolje. Ponekad, imamo potrebu da dovimo za nešto konkretno, za neku osobu koju volimo a daleko je od nas, za neku ovosvjetsku želju koju ne možemo dostići, nije ni to pogrešno, ali kada upućujemo takve vrste dova, također je neophodno dodati,”…ako je to za mene dobro, podari mi to..”

Najljepše bi bilo, kada bismo umjesto dove za velikim stvarima, dunjalučke prirode, tražili da Gospodar uljepša našu narav i poveća skromnost, tako da bismo bili zadovoljni i sa manjim od toga. Umjesto dove za visokim pozicijama, doviti za bereket u onim ”nižim”. Dakle, veoma je bitno da prije dove, preispitamo šta ustvari želimo. Smiraj u duši, ili u zavidnim pogledima drugih.
Dova koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, najviše učio je ova: Allahumme, atina fi-d-dunja hasseneten ve fi-l-ahireti hasseneten ve kina ‘azabe-n-nar! – “Gospodaru naš, podari nam dobro i na ovom i na onom  svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!” 

Naše dove se nerijetko svode na ovosvjetske prohtjeve i potrebe. Međutim, šta je sa svijetom koji će poslije ovog prolaznoga doći? Svijetom koji nema kraja? Koliko često ga se sjetimo u dovi? Zaboravljamo li to uvrstiti u naše nizove želja? Da nam se Allah smiluje, izostavljamo nešto mnogo važnije. Moramo biti svjesni da je ovaj svijet na kojem radimo za budući Ahiret. Dovimo za njega. Molimo Gospodara da nas sve u Džennetu sastavi. Da otkloni od nas sve što nas navodi na grijeh i očisti naše duše u koje ćemo smjestiti samo zadovoljstvo zbog činjenja hajra. Dovimo da nam naše grijehe oprosti. Allah je uistinu milostiv!

Na kraju, kao ukras svemu rečenom, dova koju je Poslanik a.s učio, a ujedno sveobuhvatna i jako posebna dova, pa što prije počnite da je učite! Slijedimo našeg Miljenika!¨

Bože moj, Ti znaš nepoznato i moći Svojom upravljaš stvorenjima, daj mi da živim onoliko koliko je po Tvome znanju dobro za mene, i daj da umrem onda kada to bude dobro za mene. Daj da Te se bojim, i kada me ljudi ne vide i kada me vide. Daj da govorim istinu i u srdžbi i u zadovoljstvu. Daj da budem umjeren i u neimaštini i u bogatstvu. Podari mi blagodat neprolaznu. Podari mi radost neprekidnu. Daj da budem zadovoljan sudbinom. Podari mi ugodno življenje nakon smrti. Daj da se naslađujem gledajući Tvoje lice. Daj da čeznem za susretom s Tobom i da me ne zavedu kakve nesreće niti kušnja koja bi me na stranputicu odvela. Bože moj, ukrasi nas ukrasom vjerovanja i daj da idemo naprijed Pravim putem.”

(Hadis je vjerodostojan, a bilježe ga Ahmed, Nesa`i, Ibn Hibban i Hakim)


Tekst završavam riječima:
Rabbena la tuzig kulubena ba’de iz hedejtena ve heb lena min ledunke rahmeten, inneke Entel-Vehhab.
“Gospodaru nas, ne dopusti srcima nasim da skrenu, kad Si nam vec napravi put ukazao, i daruj Svoju milost, Ti si uistinu Onaj koji mnogo daruje.” (Ali Imran, 8)

© Divithana, 2013