Sehara snova

Sehara snova

Postoje ljudi sanjari čiji snovi ne prestaju sa zorom, sa buđenjem. Oni koji sanjaju budni. Dok šetaju, dok čitaju, dok posmatraju oblake, ulične prodavače, obavljaju kućanske poslove… Sanjaju najrazličitije snove. Velike i male. A tanka je nit između malih i velikih. Nikada ne znaš kada će prvi postati ovi drugi.

Jedan san me ne napušta. Taman pomislim da je odsanjan, a on opet…
Skroman, običan, a opet među najplemenitijim i najljepšim snovima.
Jedna mala bosanska soba.
Razastrt šareni ćilim, koji svojim šarama svakom gostu priča svoju priču. Uz zidove, niske bosanske sećije, a po njima najrazličitiji ručno vezeni jastučići. Zidovi ukrašeni levhama. A na prozorima heklani zastor s motivima proljetnog cvijeća. U ćošku sobe stara nenina sehara prepuna uspomena i djevojačkih snova.

Ujutro se miris rose miješa sa mirisom bosanske kahve tek zasute u džezvi. Posmatram te sretna, dok naša srca aškom tinjaju.
S večeri se svi okupljamo oko sinije i uz toplo mlijeko i suho voće našoj djeci pričamo razne priče. O ahlaku, dobročinstvu, velikanima, poslanicima, naučnicima, velikim riječima i djelima. Maštamo zajedno, pravimo planove. Zajedno obavljamo namaz. Sjedamo u halku i učimo Kur’ an. Najprije najmlađi, pa onda stariji.

Sanjam… I dovim Allahu da se ostvari.

Piše: Sanela Muharemović

© Divithana, 2013