Ruža me naučila

Ruža me naučila

Ruže su oduvijek bile moje najdraže cvijeće. Uvijek bih ostala zapanjena njenom ljepotom, ali samo na trenutak. Ali baš u tom trenutku i trenucima koji bi dolazili poslije, ruža me naučila neprocjenjivu lekciju. Pod ovim ne mislim na lekciju iz botanike ili hortikulture.

Mislim na lekciju života.

Šta se desi savršeno oblikovanim laticama ruže čak i nakon nekoliko dana poslije cvjetanja? U šta se pretvori predivna crvena boja koja joj daje ljepotu koja odzima dah?

Te latice uvehnu. Ta crvena boja koja oduzima dah postaje smeđa. I ruža koja je jednom bila puna ljepote i života pretvara se u sasušene komadiće koji se izmrve i na najnježniji dodir.

Nevažno koliko truda uložimo u ružu, koliko puta joj promijenimo vodu ili damo hranu, ne možemo spriječiti da uvehne.

Ovaj proces, tako značajan i smislen ako ga pokušamo razumjeti, se ne dešava bez svrhe. Allah u Kur anu jasno ukazuje na životnu lekciju koju možemo naučiti od ruže.

On kaže: “Znajte da život na ovome svijetu nije ništa drugo do igra, i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! Primjer za to je bilje čiji rast poslije kiše oduševljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela, da bi se na kraju skršilo. A na onome svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo; život na ovom svijetu je samo varljivo naslađivanje.“ (El-Hadid, 20)

Vehnjenje ruže je ustvari nama pouka. Ona treba da nas nauči jednu od najvažnijih ali i najtežih životnih lekcija, a to je da ništa ne traje vječno. Sve će nestati – osim Allaha.

Stalno gledamo prelijepe filmske zvijezde na televiziji. Stalno ih susrećemo na naslovnicama novina. Idealiziramo njihova lijepa lica i savršene tjelesne građe. Ali šta se desi tim licima nakon 10, 20, 30 godina? Ostare, poboraju se, izblijede i onda nestanu. Šta se desi najbistrijim umovima 50 godina nakon što se proslave sa nekim senzacionalnim otkrićem. Možda leže spokojno u staračkim domovima pokušavajući se sjetiti svoga imena.

Da li je cilj ove spoznaje da nas deprimira i stjera nas u zonu komfora? Ne. Ovi primjeri su tu kao znak i uputa. Sa postepeniim propadanjem ruže i svakom opalom laticom Allah nas podsjeća da sve što je na ovom svijetu prolazi i umire. On nas opominje da ništa na ovom svijetu neće ostati, osim Njega. Cilj ovih poruka nije da nas rastuže, već da nas probude iz sna zablude i da nas podsjete da naša krajnja povezanost nikada ne treba biti za prolazne stvari. U Kur anu se kaže: „I ne klanjaj se, pored Allaha, drugom bogu! Nema boga osim Njega! Sve će, osim Njega, propasti! On će suditi, i Njemu ćete se povratiti!“ (El-Ankebut, 88)

U drugom ajetu se kaže: “Sve što je na zemlji prolazno je, ostaje samo Gospodar tvoj, Veličanstveni i Plemeniti.“ (Er-Rahman, 26-27)

Ovo su spoznaje koje bi trebale da nas pogode do srži. Kur anska sura Al-Asr, koja sadrži samo tri kratka ajeta, prelijepo sumira dubinu ove istine. Sura počinje Allahovom zaketvom vremenom. Slijedeći tu zakletvu, Allah koristi riječi „inna“ i „la“ (doista) kojima se dodatno naglašava značenje. Upotreba zakletve zajedno sa dvostrukim naglašavanjem ukazuje na to koliku jačinu i važnost ima izjava koja slijedi: „čovjek, doista, gubi,“

Ali pitanje je šta to ljudi ustvari gube. To je gubljenje, čega?

Svega. Gubljenje vremena, gubljenje ljudi i stvari koje volimo, gubljenje zdravlja, ljepote i konačno gubljenje beskrajne borbe. I ove stvari, jednom izgubljne, su zauvijek izgubljne – osim za jednu grupu ljudi:

samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni prema drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje. (El-Asr, 3)

Za njih, ništa nije izgubljeno.

Jedino našom vjerom i djelima mi možemo uzeti nešto od ovog prolaznog života. Jedino, izbjegavajući lažne zavisnosti, puštajući prolazne vezanosti i uzdajući se u Allaha možemo se vratiti noseći vodu sa okeanskih fatamorgana.

Jedino je Allah vječan. Zato, samo ono što je urađeno u Njegovo ime, traje. Jedino što je voljeno u Njegovo ime nam se vraća na kraju. Sa svim ostalim, mi smo u konstantnom procesu gubljenja. Sve ostalo je samo prolazna latica u koju se zaljubimo danas a već sutra ona je uvehla.

Izvor: wawasocijacija.com

© Divithana, 2013