Promjena u nama – ibadetski trening duše i tijela

Promjena u nama – ibadetski trening duše i tijela

U duhovnom životu muslimana/muslimanke, svaki dan je važan i rad na vlastitom napretku i rastu je svakodnevni trud. Ustrajnost je jako važna i zato se trudimo raditi makar mala djela, ali konstantna. Nakon što je citirala hadis Poslanika a.s. o učesnicima Bedra kojima je Allah Uzvišeni oprostio sve grijehe, jedna od mojih profesorica je rekla: “Zato mi sa svojim djelima ciljamo gore i dole, lijevo i desno, malo i mnogo, lahko i teško – jer nikad ne znaš kada će doći tvoj Bedr.” Nikada ne znamo koje djelo će biti posebno značajno kod Uzvišenog i donijeti nam Njegovu posebnu milost.
Imajući sve to u vidu, moram reći da postoje dani kada je naš trud lakši, slađi, kada osjetimo snažnije posljedice i najmanjeg pomaka.
Primjera radi, to su ramazanski dani i noći. Tada možemo postiti, iako radimo, možemo ustati na noćne namaze, proučiti taj džuz dnevno, s kojim se drugim danima mučimo i tužno brojimo stranice pred spavanje, shvatajući da su nam opet promakle te 3 ili 4 sahife.. U toku ramazana svaki napor nam je sladak, skoro pa fizički osjetimo tu ljepotu u prsima koja se osjeti samo nakon obavljenog ibadeta ili dobrog djela, bio to makar osmijeh ili lijepa riječ upućeni drugome. Lakše nam je kontrolisati jezik, progutati ljutnju, udijeliti od onog što nam je najdraže. I uvijek poželimo da ti dani potraju duže.
Nešto sličnog intenziteta osjetila sam prve godine mog učešća u internacionalnom programu “Pilgrims at Home” (Hodočasnici kod kuće). Toliko mnogo muslimana i muslimanki osjeća tugu u danima zul hidždžeta, jer nisu u mogućnosti, zbog raznih razloga, biti na svetim mjestima i obavljati obrede hadždža. Riječi telbije bolno odjekuju u našim prsima, a rijetko nam naumpadne da su to sveti dani u kojima je ibadet posebno vrijednovan, bilo da ste u Mekki ili Bihaću.
Profesorice udruženja Rabata iz SAD, sve sa edukacijom i idžazama najboljih šejhova i učitelja, osmislile su program Hodočasnici kod kuće, kako bi animirale i podstakle muslimanke na što više ibadeta u ovim danima. Program traje 10 dana (zul hidždžeta) i sastoji se od palete ponuđenih ibadeta, dova, dobrih djela – koji se boduju. Timovi iz cijelog svijeta se bukvalno takmiče ko će skupiti najviše bodova i biti proglašen najaktivnijim, u skladu sa naredbom Uzvišenog “I natječite se u dobru”. Iskreno, prva godina je bila teška, kasnije je išlo malo lakše 🙂
Primjera radi, ako propustite jedan namaz, oduzima vam se 50 bodova (100 je dnevni maksimum) i ne možete ih nadoknaditi osim sa 50.000 istigfara ili surom Bekare pročenom dva puta – sve to u jednom danu. Kakav podsjetnik šta činimo sebi propuštanjem ili nedovoljnom brigom o namazu…

U suštini, mnogo je lekcija koje sam naučila u toku i iz ovog programa.
1. Može se postići mnogo više na dnevnoj osnovi nego što to činimo. Prepreke svakodnevnog života nisu više bitne kada ispred sebe imate jasan plan i cilj. Naše profesorice kažu da je to ustvari i bila njihova želja, da ponesemo tu svoju novopronađenu snagu i motivaciju dalje u svoj život i makar dio truda i rada ostavimo kao svoje svakodnevne izvore duhovne hrane.
2. Trag koji samo ibadet može ostaviti na našim srcima je apsolutno neprocjenjiv. Cijela moja grupa (kasnije i dvije iz BiH), posvjedočile su divne i ne tako male promjene u svojim životima.
3. Individualna pobjednica prošle godine bila je djevojka, konvert iz SAD-a. Dok je govorila nakon proglašenja, svi smo plakali. Ona je osvojila maksimalan broj bodova, što je, možda za bod manje, pošlo za rukom još samo jednoj neni – između stotina nas koje smo učestvovale. Svi smo bili bez riječi pred snagom ovih divnih žena, jer smo znale koliko noćnih namaza, proučenog Kur’ana, posta, sadake, zikra, kurbana, dobrote i dobrih djela stoji iza njihove “pobjede”.
4. Mjesto i vrijeme ne postoji kada je u pitanju ljubav i trud, džemat dobra i podsticanja na dobro. Samo u 2017, preko 100 timova (u svakom 5 žena) iz 56 zemalja širom svijeta stajalo je u istom duhovnom safu – slušajući ohrabrujuće riječi naših profesorica i njihovu srčanu podršku svakoj od nas. Bez obzira ako je halka bila u 2 sata ujutro, budile smo se i slušale bez daha. Nije bilo bitno što su naše profesorice miljama daleko, ili što su članovi tima bili iz različitih zemalja, svi smo disali jednako. U našem timu su sve bile Bosanke, ali nismo sve bile u Bosni – naša najuspješnija članica je bila u Dohi, sa 5 male dječice i javljajući nam svoje dnevne rezultate, podsticala nas da radimo puno više i bolje. Mi koje smo bile blizu, na sve moguće načine smo podsticale jedna drugu. Liderica mog tima me je jednog jutra iznenadila posjetom u mom uredu, donijela mi je energetske slatke loptice od hurmi, lješnjaka i kakaa i teglu domaćeg džema od malina – kako bih imala više snage za ibadet, a i kako bi mi noćno ustajanje bilo slađe 🙂
Nema potrebe naglašavati kako smo sve postale jako dobre prijateljice i da svake godine iznova sa radošću čekamo zul hidždže 🙂
Nastavile smo rad na sebi i sada skoro sve pohađamo kurseve arapskog jezika, sire, akide, terbijeta (duhovnog odgoja) i mnoge druge koje nudi Rabata.
Sam projekat je nastao kada se jedna od naših profesorica i osnivačica Rabate, Anse Tamara Gray, više nije mogla vratiti u ratom pogođenu Siriju. Kako bi pobijedila tugu, udružila je svoje kolegice i pokrenula ovaj hvale vrijedan projekat. Napisala je i knjigu Joy Jots – Tačkice sreće u kojoj se osvrće na zahvalnost, kao ključnu osobinu vjernika i vjernice, bez obzira na poteškoće na koje nailazi. Nedjeljom se na whatsapp grupi sastanemo u virtualnom književnom klubu i prolazimo kroz svako poglavlje zajedno, razmjenjujući mišljenja, iskustva, svoje vlastite tačkice sreće – i naše posebnosti i različitosti.
Nema riječi kojima možemo iskazati svoju zahvalnost i ponos što smo dio ovog divnog ibadetskog treninga, odgoja, učenja i napretka. Radujemo se sljedećim koracima i nadamo se da ćemo doprinijeti količini i kvaliteti žena prisutnih, sve više i više, u islamskim naukama, društvenim prilikama i pozitivnim nastojanjima ka doprinosu oživljavanja plemenitih vrijednosti islama.

Autor: Leila A
(tekst je personalni osvrt na program Rabate)

© Divithana, 2013