POSLANIK, S.A.W.S., KAO MILOST SVJETOVIMA

POSLANIK, S.A.W.S., KAO MILOST SVJETOVIMA

Zahvala Allahu, dž.š., na blagodatima kojima nas obasipa, koji daje život i smrt. Neka je salavat i selam na Miljenika Muhammeda, s.a.w.s., na njegovu porodicu, ashabe, šehide islama i šehide bosanske.

Allah, dž.š., kaže: „ A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.“/ El-Enbija’, 107/

Ibn Kesir ovaj ajet tumači i kaže: „ Onome koji u Allaha i Sudnji dan vjeruje, njemu je milost i na ovom i na budućem svijetu propisana, a onaj ko u Allaha i poslanika vjeruje, netragom će od poniženja i stradanja, koja ranije narode zadesiše, nestati.“

Pogledamo li poslaničku misiju uvjerit ćemo se da su njegove riječi, djela i postupci bili sušta milost data ljudima. Ta milost bila je ispunjena trajnim nastojanjem da ljude povede uputi i svjetlu koje će ljudima osvjetliti put koji vodi spasu na oba svijeta. Allahova milost prema ljudima, iskazivana kroz slanje poslanika koji su prenosili Allahovu uputu, doživjela je svoj vrhunac slanjem Muhammeda, s.a.v.s, cijelom čovječanstvu, te čak i duhovnom svijeta, džinima. Milost kod Muhameda, a.s., djeluje u jasnom pozitivnom pravcu. Veliko srce Muhammeda, a.s., prati sve razloge koji milost čine savršenom objektivnom činjenicom koja obasipa svakog čovjeka. Muhammed, a.s., je poslan kao milost, muslimanima i nemuslimanima, ljudima i džinnima, životinjama i cijeloj prirodi. U njegovom ponašanju i riječima vrlo lahko možemo prepoznati zakon o milosti.

Poslanik, a.s, je rekao: „ Budite milostivi prema onima koji su na Zemlji, pa će se i vama smilovati Onaj Koji je na nebesima.“/ Ebu Davud, Tirmizi/

Jedna od ukazanih milosti ljudima je Poslanik, a.s, jer je on je bio “izmedu njih”. Oni su se njemu obraćali, pitali ga za savjet, s njim se družili i imali veliku korist od njegove blizine. Posebno kada im ajete Njegove kazuje tj. zapovjeda im dobro, a odvraća od zla, da im pokaže put dobra i kako da postanu čovjekom, na koji način svoje duše da oslobode i očiste od prljavštine i ružnih stvari vezanih za idolopoklonstvo i paganstvo. Još od samog rođenja ljudi su u Muhammedu, a.s, mogli, prepoznati milost zahvaljujući nadnaravnosti nekih detalja iz njegova života. Primjer Allahove milosti očitovane u Resulullahu nalazimo u slučaju njegovog putovanja u Šam sa amidžom Ebu Talibom, prilikom susreta sa svećenikom Behirom. Uzevši dječaka za ruku Behira je rekao: „ Ovo će biti Poslanik cijelom svijetu. Njega će Allah poslati kao milost svjetovima.” Ebu Talib reče: „ Odakle to znaš?“ On odgovori: „ Kada ste osmatrali sa Akabe, ne osta ni kamen, ni biljka, ni stablo, da sedždu ne učiniše, a oni sedždu čine samo Poslaniku … Ja sam za njega čuo u našim objavama.

Muhammed, s.a.w.s.,, za one koji lijepo ophode i pokazivao milost prema svojoj porodici. Prenosi Aiša, r.a., da je Poslanik, s.a.w.s, rekao: „ Najbolji od vas je onaj ko je najbolji prema svojoj porodici, a ja sam najbolji od vas prema svojoj porodici.“ /Tirmizija/

Biti najbolji prema porodici znači imati milost u trenutku kada članovi pogriješe, a ti im oprostiš. On je pokazivao kakav treba da bude odnos među supružnicima. Jednom prilikom su se dvije Muhammedove, a.s., supruge sporječkale u njegovom prisustvu. Zejneb je tako počela govoriti protiv Aiše i napadati je. Ona je slušala, šutjela i nekoliko puta pogledala prema Poslaniku, a.s., tražeći dopuštenje da joj uzvrati. Kada je vidjela kako joj on mimikom to odobrava, i ona je uzvratila, sve dok je nije ušutkala Zejneb. Poslanik a.s., se osmijehnuo i rekao, aludirajući na Ebu Bekrovu retoričku sposobnost: „ Ona je Ebu Bekrova kćerka.” / Buhari i Muslim/

Jedan čovjek iz plemena Banu Mukarrin istukao je svoju robinju, o čemu je ona obavijestila Božijeg Poslanika, a.s., a on je poslao slijedeću poruku ovom čovjeku: „ Istukao si je bez opravdanog razloga, pa je sada oslobodi!“ /Muslim/ Za ovog čovjeka je bilo bolje da ovu ženu učini slobodnom nego da zbog svoga lošeg djela bude kažnjen na Ahiretu. Božiji Poslanik je uvijek bio milostiv, štitio i pomagao žene, jetime, siromahe i nemoćne, čak i prije poslanstva. Poslanik je pokazivao milost i prema roditeljima. Tako se navodi da je jedan ashab došao Poslaniku, a.s., i rekao mu: „ Dajem ti vjernost na hidžru. Roditelje sam ostavio da plaču.“ Poslanik mu je odgovorio: „ Vrati im se i razveseli ih isto kao što si ih i rasplakao.’“

Milost koju je pokazivao u odnosu prema djeci i omladini, jer djeca su jedan od najvažnijih i najljepših plodova dunjalučkog života. Milost prema djeci ogleda se u ljubavi i pažnji koju treba prema njima da pokazujemo. Poslanik je često izlazio iz Medine kako bi otišao samo da poljubi i pomiriše sina Ibrahima, koji je bio kod dojilje svoje. Običaj mu je bio da svakog jutra po glavi pomiluje svoju djecu, a kasnije i unučad. Ugledamo li se na Poslanika a.s.? Prenosi Aiša r.a. da je Poslanik a.s. u prisustvu El-Akrea ibn Habisa poljubio unuke Hasana i Huseina, pa je rekao El-Akre’: „Imam deset sinova i nikada nijednog nisam poljubio!“ Pogleda ga Poslanik, a.s. pa reče: „Ko nije milostiv, ni prema njemu nema milosti!“/ Buhari/

Poslanik, a.s., je preporučivao iskazivanje milosti prema komšiji, a to je pokazivao i vlastitim primjerom. Jedan židov koji je bio Poslanikov, s.a.w.s., komšija svako jutro je bacao smeće pred Poslanikovu kuću. Poslanik, a.s., nije na zlo uzvraćao zlim, nego je redovno sklanjao smeće. Kada je jedno jutro primijetio da jevrej nije ostavio smeće pred njegovu kuću, Poslanik, a.s., se zabrinuo, otišao u kuću tog mladog komšije i vidio da je on na samrti. Govorio mu je o islamu i ponudio mu da primi islam, što je on i uradio. Nakon toga Poslanik, s.a.w.s., je rekao: “Hvala Allahu koji ga je izbavio od vatre džehennemske.” /Buhari/

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da su ashabi tražili da Allahov Poslanik, a.s., prokune mušrike, pa je on rekao: „ Ja sam poslan kao milost, ne kao kazna!”/ Muslim/

Poslanik, a.s., ovako je postupio, jer se nadao da će mnogi mušrici primiti islam, kao što se kasnije i desilo. Abdullah ibn Ubejd kaže: „ Kada je Poslaniku, a.s.,izbijen zub (u Bici na Uhudu), dok je bio onako ranjen, i dok mu je tekla krv po licu, neko je rekao:“ Allahov Poslaniče, prokuni ih!’ Poslanik, a.s., reče: „ Zaista me Allah, dž.š., nije poslao kao onoga koji proklinje niti kao klevetnika, već kao milost ljudima. Allahu moj, oprosti mome narodu, jer oni uistinu ne znaju.“

Kako je Muhammed, a.s., bio sav u bereketu i kako je samo dobro poticalo od njega, nije onda čudan odnos ashaba spram ove: „ Allahove milosti svjetovima”./ Muslim/

Njegova milost prema ljudima ogleda se u želji da od njih odstrani grijehe i da ih skloni sa vjetrometine bilo hladnih bilo užarenih vjetrova. Milost prema čovječanstvu je to što pojačava brigu Muhammeda, a.s., za našim dobrom i našom sudbinom. To je ono što ga nadahnjuje da naređuje dobro, a zabranjuje zlo. Stoga on strahuje za ljude zbog njihovih grijeha koje on vidi kao velike opasnosti što prijete njihovim životima. U tom smislu veli i kaže: „Vjernik gleda na svoje grijehe kao da sjedi ispod brda plašeći se da ne padne na njega…”

Muhammed, a.s., pored toga što je poslanik odgovoran za svoju misiju, prema griješnicima ne zauzima stav oholog diktatora, vec stav blagog i milostivog prijatelja. On je prema svakom stvorenju bio blag, samilostan i ispunjavao potrebu svakoga ko je bio u nevolji, pa i prema životinjama. U moru njegove duboke samilosti i ljubavi čak su i životinje imale svoj udio. Kada je vidio uznemirenu pticu kojoj su uzeli mladunče iz gnijezda, samilosni Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Ko je uznemirio ovu jadnicu, uzevši joj njeno čedo? Brzo joj donesite njeno mladunče!“ /Ebu Davud/

Muhammed s.a.w.s., je potpuno je uživao u poštivanju biljaka i cvijeća i prema njima pokazivao svoju milot. Po Poslanikovom učenju, sva živa stvorenja su pred Allahom jednaka, kako životinje, tako i biljke. Prosto je nevjerovatno da Kur`an prije toliko stoljeća, biljke opisuje kao „plemenita stvorenja“: Allah, dž.š., kaže: „Zar oni ne vide kako činimo da iz zemlje niče svakovrsno bilje plemenito?“/Aš Šuara, 7/

Ebu Hurejre, r.a., pripovijeda da je Poslanik, a.s., rekao: „ Svaki poslanik je imao primljenu dovu na ovome svijetu, ali sam ja dovu ostavio kao šefaat za moj ummet na Sudnjem danu.”

Abdullah ibn Abbas komentirajući ajet: „ Gospodar tvoj će tebi sigurno dati, pa ćeš zadovoljan biti!” /Ed-Duha, 5/ kaže: „ Poslanikovo zadovoljstvo je da cijeli njegov ummet uđe u džennet.”

Zato prihvatimo ga kao milost nama, slijedimo njegove upute o milosti, očekujmo da će naš Gospodar biti milostiv na Sudnjem danu. Molimo Allaha, dž.š., da budemo u društvu Poslanika, s.a.w.s.

14. Decembar 2017.god./ 26. Rebiu-l-evvel 1439.H. god.

hfz. mr. Maid-ef. Ibrahimović Imam, hatib i muallim džemata Soukbunar, MIZ Sarajevo

© Divithana, 2013