Motiv milosti i ruka spasa

Motiv milosti i ruka spasa

Ovosvjetsko sivilo postaje liberalno da se približi svakom koji hodi stazama dunjaluka. Dopušta sebi svakoga dana sve više da nam bude sudrug. Nadmašuje naše dosadašnje bliske prijatelje. Čini nas daljima od njih, ali ponekad i od samih sebe i vlastitih nadanja i vjerovanja. Percepija boljeg sutra, postaje milimetarska. Nestaje u daljini. Uočiti i razumjeti zahtjeva mnogo pažnje i vremena. Tamni smo. Sve u nama boji se u sivo i mi se prepuštamo. Nestajemo. Gušimo se u vodi kojoj sami otvaramo vrata vlastitoga broda. Prihvatamo ono što nam se servira kao takvo. Uzimamo kamen u ruke i bez ikakvog klesanja i bez najmanje obrade istog koristimo i smatramo svojim. Prethodnu rečenicu upoređujem sa mišljenima i standardima koji nam se serviraju, a mi ih sami kao takve prihvatamo i zarobljeni smo u njegovim okvirima, ne pružajući svoje vidike izvan njih i ne ispitujući ispravnost onoga što smo uzeli kao svoje. Toga nismo svjesni, jer o tome ne razmišljamo. Ne analiziramo situaciju oko nas. Utapamo se u monotoniju.

Produkt toga jeste i to da ne shvatamo prave vrijednosti. Crnih smo misli. Izgubili smo vjeru u postojanje dobra. Postojanje dobrih ljudi. Stvaranja čvrstih prijateljstava. Snage ljubavi. Izgradnje čvrstih mostova. Izgovorene lijepe ali iskrene riječi. Stvarnost blagosti. Praštanju i zaboravljanju. Motiva milosti. Sada, kad smo se suočili sa našom stvarnosti, i sada.. kada je, nadam se, svako zastao na sekundu uzimajući u razmatranje stanje u kojem se nalazi, vratimo se pozitivnosti. Vratimo se vedrim bojama i ljepšim shvatanjima. Jer to je ono što čini život. Realno sagledavanje stvarnosti i učavanje problema, a odmah za tim postupkom i ambiciozno rješavanje istog. Međutim ovoga puta ne treba mnogo visokih ambicija da bismo riješili ovaj problem. Ne treba mnogo od ljudi ni mnogo od nas. Sve je jednostavno i stane u nekoliko slova. Jesam li vam zainteresovala maštu? Koje je to rješenje za sve ove probleme u nekoliko riječi? Zapitajte se prvo; Gdje tražimo utočište uvijek i o svega? Od koga tražimo pomoć i u koga smo toliko sigurni?

Da. Naravno. Recept za smiraj u duši, za blagostanje u srcu, recept za sve lijepo, nalazi se u Njegovim riječima. Zbog toga nam, Uzvišeni Allah kaže:

”O, robe moj, kad god Mi dođeš, bilo noću ili danju, primit ću te. Ako Mi se približiš pedalj – približit ću ti se za lakat, ako se približiš za lakat – Ja ću tebi za hvat. Pođeš li Mi hodajući – ja ću tebi trčeći…”
Gospodar svih svjetova, Vladar svega stvorenoga, Onaj koji može sve… kaže ove riječi. Nudi ti toliko mnogo a traži toliko malo. Postoji li ljepše saznjanje od ovoga? Treba li čovjeku pored ovoga još? Može li se naći negdje ljepša i sigurnija utjeha od ove? Tvrdim da ne može. Sa sigurnošću. Ako ipak mislite da možete onda još uvijek niste spoznali prave vrijednosti, i pravo je vrijeme da na tome poradite.

”…Kad bi me sreo sa grijesima koliko i Zemlja, ne pripisujući mi druga, doći ću ti sa oprostom koliko i Zemlja. Kad bi ti grijesi dospjeli do nebesa, a zatražiš oprost, oprostit ću ti. Pa ko je plemenitiji i darežljiviji od Mene? Ko Mi krene, u susret mu stižem izdaleka, a ko od Mene okrene leđa, dozivam ga iz blizine…” – nastavak je najljepših riječi ikada potrebnih ljudskoj duši.

Oživjela vjera i omekšala duša neka vas od ovoga momenta vode kroz sve što život nosi. Neka probudi prave vrijednosti i neka okiti vašu svakodnevnicu. Uljepšajte sebi život malim ali jako značajnim stvarima. Ove riječi je lahko pronaći, lijepo doživjeti, a recept su za ublažiti svaku životnu bol. Riznice su kod Onog koji najviše daje, pa od koga drugog onda tražite? Ne griješite u postupcima koji mjenjaju životni smjer, a ne zahtjevaju od vas mnogo. Opustite se, život je lijep, jer ipak iznad nas bdije od milostivih, Najmilostiviji!

© Divithana, 2013