Kako je prva dama islama napravila primjer ostalim generacijama koje su došle

Kako je prva dama islama napravila primjer ostalim generacijama koje su došle

Javna percepcija žene muslimanke je jedna od ukorjelih percepcija: navodno bespomoćne i potlačene, iza zidova i velova, bez glasa, tihe figure, diskriminirane i bez i osnovnih prava.

Nasuprot ovom generalnom vjerovanju, muslimanke su kroz historiju držale zastavu prosvjetljenja. Rana muslimanska zajednica je prepoznala i odala počast velikom spektru ženskih uloga i odgovornosti. Majka je smatrana prvom školom svome djetetu. U islamu, žena je posmatrana kao individualac sa svojim pravima, nezavisni identitet, a ne sjenka ili pomoćnik svome mužu ili bilo kojem drugom muškarcu. Islamska historija obiluje ženama, i u prošlosti i u sadašnjosti, koje su značajno doprinijele intelektualnom i kulturnom životu u islamskom svijetu.

Jedna od takvih ikonskih figura je bila i Hatidža bint Huvejlid (565-623), prva žena poslanika Muhammeda, alejhiselam, koga je srela kao udovica bogatog trgovca i bila uspješna i poštovana poslovna žena.

Hatidža je bila kćerka Huvejlida ibn Asada i Fatime bint Za’idah i pripadala je plemenu Benu Hašima od plemena Benu Asada. Naslijedila je očeve poslove u vrijeme u historiji kada su društvom dominirali muškarci. Ušla je u očeve cipele sa nevjerovatnom lakoćom i prodavala robu kroz primarne komercijalne centre toga doba, iz Mekke u Siriju i Jemen, plaćajući najpovjerljivije muškarce da vode njene opasne rute razmjene.

Njen posao je bio veći od svih kurejšijevskih trgovina i imao je reputaciju poštenog posla i visokokvalitetnih roba. Kada bi se sve kurejšijevske karavane skupile da otpočnu dugo putovanje u Siriju zimi ili u Jemen ljeti, Hatidžina karavana je bila jednake veličine kao sve ostale karavane zajedno.

Imala je pronicljivo oko i dobru intuiciju, zaradivši nadimke Emirat Qurejš (Kurejšijska princeza) i Tahira (čista). Uvijek je mudro znala šta radi u poslu, nikada ne kompromitirajući svoju čast i integritet da bi uspjela u razmjenama u kojima su dominirali muškarci. Unajmljivala je samo one koji su mogli ispuniti ove standarde. Bila je strastvena u vezi svog posla i vodila tim sa empatijom i brigom. Njen pristup je donosio bogatstvo, moral i materijalne dividende. Kako je bila najuspješnija žena u okolini, sa velikim ovosvjetskim dostignućima, kao i u karakteru, čini se da se Hatidža stalno susretala sa novim prošnjama muškaraca koji su tražili njenu ruku.

Prema nekim predajama, bila je udata dva puta prije braka sa Poslanikom, alejhiselam. Iz ova dva braka je imala djecu i iz oba je izašla kao udovica. Nakon toga je odlučila ostati udovica koja se brine za sebe i svoju porodicu.

Hatidža je bez sumnje bila pobožna žena sa vizijom i poslovnim oštroumljem. Što je još važnije, imala je čeličnu odlučnost i vjerovala je svojim instinktima koji je nisu iznevjerili. Nedostatak glavne muške podrške smrću njenog muža nije oslabio njenu odlučnost. Nije predala svoj posao, niti je kompromitovala svoj ženski moral i gracioznost time što ga je nastavila. Oslonila se na svoju mentalnu agilnost i vještine odnosa sa ljudima da ga i dalje vodi kroz svoj mali, ali pouzdani tim, čiji su članovi uživali njeno povjerenje.

Kombinovala je komercijalnost sa samilošću i društvenom svjesnošću. Bila je lišena zaštite roditelja u mladosti, pa je morala sama njegovati dublje emotivne izvore kako bi njegovala svoju dušu i duh.

Islam je čvrsto ukorijenjen u tradicije trgovine i privatnih poslova. Hatidža se pobrinula da je niti to što je žena, niti što je udovica spriječi u potrazi islamskih ideala.

Poslanikov amidža Ebu Talib, koji ga je čuvao u jednom periodu nakon što je ostao siroče, je imao nekoliko usta koje je hranio. Kada je Ebu Talib načuo da Hatidža sprema karavanu za Šam, preporučio joj je Muhammeda. Hatidža ga je odmah unajmila, a da nije ni trepnula – čini se da je imala nevjerovatnu sposobnost da procijeni talenat.

Na svom prvom putovanju pri zaposlenju kod Hatidže, Muhammeda, alejhiselam, je pratio njen rob Mejsere, koga je također preporučio njegov amidža. Muhammed, alejhiselam, se vratio nazad sa trijumfalnim poslovnim uspjehom. To je također bilo i duhovno iskustvo za njega, kako je upoznao nekoliko svetih figura. Mejsere je prepričavao Hatidži uspjehe sa poslovnog puta i kako su Muhammedovi britki um i karakter odgovorni za uspjeh na poslovnom putu. Hatidža je bila vrlo impresionirana i razvila je duboku emotivnu sponu sa njim. Kod Muhammeda je bilo nešto više od njegovih poslovnih sposobnosti. Hatidža je bila tako impresionirana njegovom poniznošću, poštenjem i časti, da se njeno poštovanje prema uposleniku pretvorilo u ljubav.

Iako je do tada odbijala razne prosidbe, promijenila je svoju dotadašnju odlučnost i odlučila se udati treći put, tako što je predložila svoju udaju za njega. Uzvraćajući na njenu velikodušnu gestu, Muhammed se također usprotivio standardnim društvenim normama i prihvatio njenu ponudu. Iako se u najviše izvora spominje njena dob od 40 godina, činjenica da mu je rodila barem šestoro djece inicira da je zapravo bila mlađa.

Kada je prvi put primio objavu u pećini, Hatidža je bila ta kojoj je Muhammed, alejhiselam, strčao niz planinu. Fizički se tresao i nije bio u stanju da joj prepriča svoje iskustvo, ali se okrenuo Hatidži, koja je odmah prepoznala veličinu onoga što se dogodilo. Bila je prva koja je razumjela važnost objave i prva koja je prihvatila Muhammedovu, alejhiselam, novu vjeru. Ona je bila ta koja je izdržala, ojačala i podržala ga.

Hatidža je imala ključnu ulogu u potpori i propagiranju nove vjere i vidjela je Muhammeda, alejhiselam, kroz najteže godine poslanstva. Balansirala je kroz svakodnevni život sa velikim čudom kao dijelom obične svakodnevnice. Odustala je od svega podržavajući rađanje nove vjere. Skupa sa svojim mužem, suočila se sa progonstvom sve do svoje smrti i demonstrirala je čeličnu odlučnost i jaku odanost mužu i njegovoj misiji. Stajala je uz njega poput stijene i bila emotivna podrška u toku misije promovisanja islama.

Teško je reći šta bi njeno odstustvo značilo za Poslanikovu, alejhiselam, misiju. Samo njegovo priznanje nam može to reći. Ona je koristila svoju emotivnu otpornost i izdržljivost tokom pratnje Muhammedu.

Poslanik, alejhiselam, je sam priznao:

Ona je u mene povjerovala kad su me drugi u laž ugonili, ona mi je pružala pomoć kad su me drugi odbacili i ona mi je rodila djecu.

Islamska tradicija veliča Asiju, Merjem, Hatidžu i Fatimu, kao četiri žene koje su napravile ogromne primjere izvrsnosti u vjeri. Poslanik, alejhiselam, je rekao:

Najbolje žene u Džennetu od svih žena će biti Hatidža kći Huvejlida, Fatima kći Muhammeda, Merjema kći Imrana i Asija kći Muzahima (žena Faraona). Neka je Allah zadovoljan njima.

Poslanikova beskrajna ljubav prema Hatidži, njegovo odbijanje da oženi bilo koju ženu prije njene smrti, uprkos godinama, te njena ključna uloga u ranom razvoju islama su simbolični znaci, korišteni kao sredstvo od strane muslimanki feministkinja da pokažu da je islam naklonjen ženama i, da je Muhammed, alejhiselam, danas ovdje, on bi bio najveći borac za ljudska prava, dok bi Hatidža bila simbol toga.

Hatidža je bila pionirka poslovne žene i filantropka, čiji je život u javnoj službi bio u potrazi za poštenjem i svijetom za sve ljude. Kao prva žena islama, bila je pionirka u mnogo polja. Kroz njenu odlučnost, mudrost i stabilne moralne vodilje, bila je borac za ogromno dobro čije naslijeđe ostaje vječno svježe.

 

 

(themuslimvibe.com)

© Divithana, 2013