Čuvanje časti i ugleda drugih ljudi

Čuvanje časti i ugleda drugih ljudi

Piše: Hfz. Adela Kazija

U društvu u kakvom danas živimo sve više se udaljavamo od moralnih normi i vrijednosti, toliko da zapadamo u krizu morala i odgoja. Pohlepa, sebičnost, nebriga za druge, nepoštivanje ljudskog dostojanstva uzroci su moralne krize koja zahvaća kako naše društvo, tako i cjelokupan svijet. Osjetljivost za moralne i etičke vrijednosti, solidarnost, tolerancija, empatija, uspješna komunikacija, altruizam, obzir prema tuđem integritetu, vrijednosti su koje polahko gube bitku protiv sustava profita i moći. Trka za novcem, uspjehom, prestižom i ugledom čini da ljudi postaju sve beskrupolozniji, egoističniji i bezosjećajniji. Često na tom putu ne gledaju koga će povrijediti, omalovažiti ili obezvrijediti. S druge strane, ukoliko nisu u stanju postići ono što su naumili, u njima se javlja zavist i pohlepa. Postaju ljubomorni na osobe koje su uspjele ostvariti ono što oni nisu. Ponekad to prerasta u opsesiju pa čak i bolest. Jedva se čeka da određena osoba napravi neku grešku, pa da se to prepričava i širi dalje. Takođe, ljudi nerijetko potvaraju jedni druge, izmišljaju razne priče koje narušavaju ugled i čast drugih i nanose im štetu.

U islamu ugled i čast jednog čovjeka predstavljaju svetost koja se mora poštovati. Niko od vjernika ne smije narušavati i omalovažavati tuđu čast i ugled da bi na taj način sebe uzdigao. Koliko je ovo važno govore nam i riječi Allahovog Poslanika, a.s., koji nam objašnjava da je čast vjernika važnija od same Kabe, od one iste Kabe koja se naziva Allahovom kućom, one za kojom čeznu naša srca:

Kaže Abdullah ibn Omer, r.a.: ‘Vidio sam Poslanika a.s. kako tavafi oko Kabe i govori: “Kako si samo lijepa i kako je lijep tvoj miris. Kako si veličanstvena i kako je veliko tvoje mjesto kod Allaha. Tako mi Uzvišenog Allaha čast vjernika je kod Allaha veća od tvoje časti, o Kjabo. Njegov imetak, njegova krv, i da se o njemu ne misli nego samo dobro. Tako mi Allaha rušenje Kabe kamen po kamen je manji grijeh kod Allaha nego da se uvrijedi čast vjernika ili da se prolije njegova krv.”

Koliko bi se neko od nas naljutio kad bi neko napao na Kabu?! Sigurno bi ustali svi da je branimo! A Poslanik, a.s., nam kaže da je čast jednog čovjeka vrijednija od Kabe. Govoreći na oprosnom hadždžu, između ostalog Poslanik, a.s., je rekao: „O vjernici, bojte se Allaha dž.š. i budite humani i pravedni između sebe i prema drugima. O ljudi, vaši zivoti, vaši imeci i vaše časti neka vam budu sveti i neprikosnoveni kao što je za sve nas uzvišen i svet ovaj mjesec, današnji dan i mjesto Arefat na kome se nalazimo sve dok se ne sastanete sa Gospodarem vašim.”

Muhamed a.s. spominje čast čovjeka i spominje njenu svetost izjednačujući je sa svetosti mjesta i dana Arefata i mjeseca Zul-Hidždžeta. Govori nam da su tuđa čast i ugled veliki kao brdo Arefat na kome stoje milioni hadžija i značajni i sveti kao što su nam značajni i sveti mjesec Zul-Hidždže i dan Arefata.

Mišljenje koje formiramo o drugima često može biti pogrešno i doneseno na osnovu pretpostavki i neprovjerenih informacija. Skoro da je postala normalna pojava i ustaljena praksa da se na osnovu nepotpunih i netačnih informacija grade stavovi i mišljenja prema nekom pojedincu ili zajednici. Vijesti koje svojim sadržajem mogu izazvati smutnju nesagledivih razmjera, unijeti nemir i neprijateljstvo, a možda dovesti i do fizičkog obračuna i gubitka onog najvrednijeg na ovome svijetu – ljudskoga života, sa neozbiljnošću i lakomislenošću se šire i prepričavaju. Koliko je ovo opasno, govori nam sljedeći kur’anski ajet je objavljen upravo zbog jednog incidenta koji se dogodio usljed neprovjeravanja informacija: “O vjernici, ako vam kakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onog što ste učinili pokajete” (El-Hudžurāt, 6)

Veliko iskušenje koje je zadesilo Poslanika, a.s., i njegovu porodicu, a koje je bilo povod objave sljedećih ajeta koje ću navesti, zasigurno ostaje kao važna lekcija svim muslimanima do Sudnjega dana. Naime, radi se o potvori na Aišu, r.a., da je počinila blud. Potvorili su je oni koji su željeli da Muhammed, a.s., izgubi ugled kod muslimana u Medini. Ovu situaciju su neki muslimani olahko shvatili, pa su te priče prepričavali i širili, da bi nakon određenog vremena Allah dž.š. objavio ajete kojima je potvrdio Aišinu, r.a., nevinost i ukorio sve one koji su učestvovali u širenju te priče:

“Među vama je bilo onih koji su iznosili potvoru. Vi ne smatrajte to nekim zlom po vas; ne, to je dobro po vas. Svaki od njih biće kažnjen prema grijehu koji je zaslužio, a onoga od njih koji je to najviše činio čeka patnja velika.

Zašto, čim ste to čuli, nisu vjernici i vjernice jedni o drugima dobro pomislili i rekli: “Ovo je očita potvora!” Zašto nisu četvericu svjedoka doveli? A pošto svjedoke nisu doveli, oni su onda kod Allaha lažljivci. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove i na ovome i na onome svijetu, već bi vas stigla teška kazna zbog onoga u što ste se upustili; kad ste to jezicima svojim prepričavati stali i kad ste na sva usta govorili ono o čemu niste ništa znali, a vi ste to sitnicom smatrali, ali je ono Allahu krupno. Zašto niste, čim ste to čuli, rekli: “Ne dolikuje nam da o tome govorimo, hvaljen neka si Ti! To je velika potvora!’ Allah vam naređuje da više nikad tako nešto ne ponovite, ako ste vjernici” (En Nur, 11- 17)

Ovi ajeti su ostali kao opomena svima nama da čuvamo čast jedni drugih, da ne prepričavamo i širimo glasine koje narušavaju ljudsko dostojanstvo i ugled. Čak i ono što mi smatramo sitnicom može narušiti integritet jedne osobe a to je kod Allaha krupno. On dž.š. nas je izričito upozorio na to: „One koji vole da se o vjernicima šire bestidne glasnine čeka teška kazna i na ovom i na onom svijetu, Allah sve zna a vi ne znate. “ (En Nur, 19)

Allahov Poslanik, a.s. je takođe savjetovao muslimane da budu oprezni, da ne uznemiravaju druge ljude, da ih ne pokušavaju osramotiti, iznalaziti njihove mahane i sl., jer: „ko bude razotkrivao mahane svog brata, Allah će razotkriti njegove mahane, a čije mahane Allah bude razotkrivao, osramotit će ga pa makar to bilo u njegovoj kući!” (Hadis)

Takođe je rekao: “Ko otkloni nekome teškoću od dunjalučkih teškoća, Allah će njemu otkloniti teškoću od teškoća Sudnjega dana. A ko olakša onome koji je u nevolji, Allah će njemu olakšati i na dunjaluku i na ahiretu. Ko sakrije (sramotu) drugog muslimana, Allah će sakriti (njegovu sramotu) i na dunjaluku i na ahiretu. Allah pomaže Svome robu onoliko koliko on pomaže svome bratu.”

U sljedećoj priči ćemo vidjeti veličinu ljudskog morala i spremnosti pomoći drugima, ali i to kako Uzvišeni Allah uzvraća na najljepši način još na dunjaluku, a Njegova nagrada na ahiretu je zasigurno još veća:

Ahmed ibn Mehdi kaže: “Jedne noći, došla mi je neka žena u Bagdadu, rekla da je iz te i te porodice, te kazala: ‘U ime Allaha te molim da me zaštitiš! Rekao sam: ‘Kakva te je nevolja snašla?!’ Rekla je: ‘Silovana sam, pa sam ostala trudna. Pošto od tebe očekujem samo dobro, obavijestila sam sve koje poznajem da si mi ti muž, a da je ono što nosim u stomaku tvoje. Molim te da me ne osramotiš. Pokrij moju sramotu, neka i Allah, dž.š., pokrije tvoje sramote.’

Saslušao sam njezine riječi i o tome nikome nisam govorio, a vrijeme je prolazilo. Nakon određenog perioda rodila je sina. Bio sam iznenađen kada me posjetio džematski imam sa grupom komšija da mi čestitaju i blagoslove novorođenče. Simulirao sam radost i veselje, otišao u odaju, donio stotinu dirhema i predao imamu, rekavši: ‘Ti znaš da sam pustio tu ženu, ali sam dužan izdržavati novorođenče, pa te molim da njegovoj majci uručiš ovih stotinu dirhema za njegovo izdržavanje. Budite svjedoci da ću to činiti početkom svakog mjeseca.’ Tako sam nastavio a da nisam uopće vidio ženu ni dijete. Nakon, otprilike, dvije godine, dječak je umro, te je narod počeo dolaziti da mi izrazi saučešće. Pokazivao sam prihvatanje i potčinjenost Allahovom određenju i sudbini. Allah je znao kolika žalost me spopala zbog nevolje u kojoj se našla unesrećena majka.

Jedne noći, neko je kucao na vrata. Bila je to ona žena sa kesom punom dirhema. Rekla mi je plačući: ’Ovo su dirhemi koje si slao svakog mjeseca po imamu, neka Allah pokrije tvoje sramote, kao što si ti sakrio moje.’ Pokušao sam da joj novac vratim, ali je odbila i otišla. Nakon godinu dana se udala za uglednog i bogatog čovjeka. Njezin muž me uzeo za ortaka u njegovoj trgovini, pa mi je Uzvišeni Allah otvorio vrata obilne nafake/opskrbe.”

Da li smo se mi ikada zapitali šta je sa našim jezikom i šta to on priča? Da li kalja čast drugog ili je zauzet zikrom i lijepim govorom? Besposlenost, nedostatak interesa za korisnim stvarima i ibadetom, dovode čovjeka do toga da se počne baviti besposlicama i koještarijama. Na sav glas se bunimo kada neki nemuslimani bacaju ljagu na muslimane i skrnave njihovu čast, a nažalost, toliko je samih muslimana, pa i onih koji klanjaju i poste, koji se hrane omalovažavanjem i muslimana i nemuslimana i skrnavljenjem njihove časti. Svako od nas će odgovarati pred Allahom dž.š. za svaki postupak koji je vodio ka rušenju ugleda i časti drugog čovjeka. Umjesto kritikovanja, prenošenja informacija, pljuvanja po nekome, zamislimo da smo mi u toj situaciji, pomozimo ukoliko možemo pomoći, a ako ne možemo, pružimo ruke i pročimo dovu Allahu Uzvišenom da pomogne toj osobi i da je uputi na ispravan put. Onaj ko tako učini ima veliku nagradu i korist. Radujmo se uspjehu svakog čovjeka i trudimo se da mijenjamo cjelokupno društvo koje mora djelovati na stvaranju humanosti koja podrazumijeva vraćanje vrijednostima kao što su: čuvanje ugleda i časti drugih, poštenje, iskrenost, nesebičnost i ljubav prema prirodi i svim ljudima. Na taj način ćemo biti zdrava zajednica, imaćemo normalne odnose i zaslužićemo dobro oba svijeta.

 

© Divithana, 2013