Vezirski grad Travnik

download

“Niko nikad u Travniku nije ni pomislio da je to varoš stvorena za običan život i svagdašnje događaje. (…) Nikad niko nije izračunao koliko je sunčanih sati priroda uskratila ovome gradu, ali je izvjesno da se sunce docnije rađa i ranije zalazi, nego u ma kojoj od bosanskih mnogobrojnih varoši i varošica. To ne poriču ni Travničani ali zato tvrde da sunce, dok sja, nigdje ne sja tako kao nad njihovim gradom.
U toj uskoj dolini kojom po dnu protiče Lašva, a sa strane je šaraju vrela, jazovi i potoci, punoj vlage i promaje, gotovo nigdje nema prava puta ni ravna mjesta, koliko da čovjek nogu metne slobodno i bezbrižno. Sve je strmo i neujednačeno, izukrštano i isprepleteno, povezano ili isprekidano privatnim putevima, ogradama, čikmama, baštama i kapidžicima, grobljima ili bogomoljama. Tu, na vodi, tajanstvenoj, nestalnoj i moćnoj stihiji, rađaju se i umiru naraštaji Travničana. (…)
Tako se smjenjuju pokolenja i predaju jedno drugome ne samo utvrđene tjelesne i duševne osobine, nego i zemlju i vjeru, ne samo nasljedno osjećanje mjere i granice, ne samo znanje i razlikovanje svih staza, kapidžika i prolaza svoje zamršene varoši nego i urođenu sposobnost za poznavanje svijeta i ljudi uopšte. Sa svim tim dolaze travnička djeca na svijet, ali više od svega sa gordošću. Gordost, to im je druga priroda, živa sila koja ih kroz cio život prati i pokreće i udara im vidan znak po kome se razlikuju od ostalog svijeta.”

Andrić, Ivo “Travnička hronika”

Travnik je smješten u dolini rijeke Lašve, okružen Vlašićem sa sjevera i planinom Vilenicom sa juga. Rani Slaveni su ostavili malo dokaza o prvih 500 godina svoga prisustva na području oko Travnika. Grad Travnik, koji je 150 godina bio glavni grad Bosanskog pašaluka, rezidencija 77 vezira, sjedište dva konzulata, smješten u središtu BiH, danas predstavlja glavni administrativno-politički centar Srednjobosanskog kantona.

Postoji mnogo legendi, po kojma je grad Travnik dobio ime, ali najzanimljivija je ona po kojoj je još u predosmanskom vremenu, u tvrđavi stolovao činovnik, koji je ubirao travarinu. Grad se pod ovim imenom, prvi put u historijskim dokumentima spominje 03. juna 1463. godine, kada je turski historičar Dursun-beg, kazao da je na putu prema kraljevskom gradu Jajcu, sultan Mehmed II osvojio Travnik.

1. Tvrđava Stari grad jedan je od najljepših i najočuvanijih fortifikacijskih objekata srednjovjekovne Bosne u kojem su naredni historijski periodi ostavili svoja specifična obilježja. U do sada poznatim historiografskim izvorima ne postoji podatak o godini i trajanju izgradnje, kao ni o graditelju. Historičari su saglasni da je tvrđava sagrađena u drugoj polovini 14. ili prvoj polovini 15. stoljeća. Po načinu gradnje i drugim indicijama pretpostavlja se da je kralj – graditelj Tvrtko II Kotromanić, ali se navodi da je mogući graditelj i kralj Stjepan Dabiša. Današnji izgled bedema i tvrđave same predstavljaju rezultat intervencija turskih majstora gradnje vojnih utvrda. 1953. godine tvrđava se stavlja pod patronat Zavičajnog muzeja Travnik. Tvrđava Stari grad danas ima status nacionalnog spomenika BiH.

tvrdjava_travnik_travnik

9968-tr_tvrdjava4

tgktzhjo20tcieq7sv2

2. Godine 1757. vezir Ćamil Ahmed-aga podiže džamiju, koju su stanovnici mahale prozvali Ćamilija. Ćamilija je izgorila u požaru 1815. godine, a na njenom mjestu je novu džamiju podigao bosanski vezir Sulejman-paša Skopljak. Nazvana je Šarena džamija zbog neobičnih likovnih dekoracija na unutrašnjim i vanjskim zidovima. Nalazi se u Travniku, u današnjoj Donjoj Čaršiji. U prizemlju džamije se nalazi bezistan. Sulejmanija predstavlja jedinstven primjer u osmanlijskoj arhitekturi gdje se ista građevina koristi u sakralne i svjetovne svrhe. Šarena džamija privlači poglede turista, ali i Travničana, jer je riječ o objektu neprocjenjive kulturno-historijske vrijednosti i neopisive ljepote.

Šarena_džamija

3. Elči Ibrahim-pašina medresa nalazi se u Travniku u središnjem dijelu BiH i predstavlja jedno od veoma značajnih kulturnih bogatstava Bosne i Hercegovine koje je nastalo 1705. Njen osnivač je Elči Ibrahim-paša, jedan od vezira koji su stolovali u Travniku, tadašnjoj bosanskoj prijestonici, odakle su upravljali Bosnom. U Travniku su nekada postojale tri medrese, a Elči Ibrahim-pašina medresa je najstarija od njih i jedina koja je do danas preživjela. Ibrahim-paša je bio turskog porijekla, vrlo dobar diplomata po čemu je dobio nadimak “elči – mirotvorac”, koji je u to vrijeme osim Medrese uvakufio još niz objekata vjerskog i privrednog karaktera koji su izdržavali Medresu.

Elci-Ibrahim pasina medresa Travnik

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

4. Rodna kuća Ive Andrića nalazi se u Travniku, tačnije u mahali Zenjak na broju 9. Tokom više od jednog stoljeća stara kuća tipične bosanske arhitekture promijenila je nekoliko vlasnika. Početkom 70-ih godina dvadesetog stoljeća, nakon dobivanja ove prestižne nagrade prepoznata je vrijednost kuće pa je pokrenuta inicijativa za otkup od tadašnjih vlasnika i njeno preuređenje u spomen-muzej. Sam Andrić nije bio baš oduševljen idejom o otvaranju spomen-muzeja, jer poznat kao iznimno skromna osoba, mislio je da nije u redu da se njemu još za života podiže neka vrsta mauzoleja. Jednom prilikom je rekao: “Verujte, uvek sam se pitao šta će im ta moja rodna kuća u Travniku? Nije to ni Šatobrijanov zamak u Bretanji, ni velika kuća Viktora Igoa u Parizu, ni Tolstojeva Jasna Poljana…”

Stalna izložbena postavka predstavlja život i literaturu Ive Andrića, i sastoji se od: Rodne sobe, sobe posvećene romanu “Travnička hronika”, Fototeke sa fotografijama sa dodjele Nobelove nagrade, Biblioteke sa umjetničkom zbirkom i “Slušaonice”.

 

Andrić 1

Andrić 2

5. Izvor Plave vode, potok Hendek i rijeka Lašva su stoljećima davali poseban dah ovom dijelu grada. Zbog neprekidne vodene huke ova travnička mahala nosi naziv “Šumeće”. Plave vode su bez sumnje kroz historiju omiljena destinacija svakog ko je željan daha prirode! Prelijepa lokacija za odmor ljeti, veliki ribnjaci i prateće zelenilo. Najzanimljivija lokacija na Plavoj Vodi je Lutvina kahva, mala kafanica koju je 18.juna 1887. godine posjetio Rudolf Habsburgovac, pa se od tada paralelno koristi i naziv Rudolfova kafana, jer je on darovao novac da se kafana obnovi.

Dugo godina je u kafanskoj vitrini čuvana džezva i fildžan iz kojeg je carević popio kahvu. Plava Voda ili Derventa, kako vole kazati stariji Travničani, nikako ne smije biti izostavljena prilikom posjete vezirskom gradu Travniku.
images
6. Lutvina kahva je mjesto gdje 1807. godine počinje, i sedam godina kasnije završava, radnja romana “Travnička hronika” Ive Andrića. Bila je to skromna drvena kućica, gdje su se, kako se navodi u romanu, okupljali i sjedili travnički begovi. Kahva na ovom mjestu je specifična zbog toga što uz nju dobijete  rahatlokum, kutiju šibica i cigaretu.
Travnik-Lutvina_kahva
7. Ski centar na Babanovcu – Kada je iz Atine 1978. stigla vijest da će Sarajevo biti domaćin 14. Zimskih olimpijskih igara to je obradovalo i stanovnike ovog kraja, jer je upravo Vlašić bio predviđen kao aklimatizacijski centar i rezervno borilište u slučaju nedostatka snijega na Bjelašnici, Igmanu i Jahorini, jer na Vlašiću i Babanovcu snijeg se zadržava tokom 5 mjeseci godišnje. Olujni dani su izuzetno rijetki, a staze za skijaše su zaštićene od jakih vjetrova.

Ski centar Babanovac godinama je bila poznat po međunarodnom Pokal Vlašić Evropa Kupu koji je 13 puta održan na 90-metarskoj skakaonici ( koja spada u jednu od najjužnijih i najprirodnijih skakaonica u Evropi ) na kojem su pred 12.000 gledalaca nastupali takmičari iz 10 evropskih zemalja, Japana i SAD, statusu Rezervnog aklimatizacijskog sportskog centra 14. Olimpijskih igara, te prestižnom priznanju “Srebrena pahuljica” za najuređeniji zimski centar u bivšoj Jugoslaviji za 1979.

Skijališta na Babanovcu su idealna kako za duže boravke tako i za vikend i jednodnevne posjete za ljude iz okoline. Skijaši početnici imaju odlične uslove za prve korake na skijama, dok oni napredniji u kratkom vremenu mogu savladati sve staze. Iskusni skijaši ukoliko im nestane izazova mogu uživati u širokoj ponudi  luksuznog SPA-wellness hotela s 5 zvjezdica.

 shutterstock_28457767

8. Josip Pejaković, poznati bosanskohercegovački glumac, rođen je u Travniku. Jedno vrijeme je bio pjevač travničke rok grupe Veziri. Poslije ga je zamijenio Sead Memić Vajta. Nakon toga se posvetio glumi. Odigrao je nekoliko uloga u amaterskom pozorištu u Travniku, a poslije je otišao u Sarajevo, gdje je ubrzo postao omiljen kod publike i kritičara.Proslavio se monodramama: “On meni nema Bosne”, “Oj živote” i “O, izbjeglice”.

PXL_josip pejakovic - ucerivanje

 

9. I na kraju, poznati travnički ćevapi sa travničkim sirom. Naprosto, nemoguće je proći kroz Travnik, a ne nagraditi se njima. 🙂

ihti

Fotografije preuzete sa:

BH Turizam

Turistička zajednica SBK/KSB

Općina Travnik

© Divithana, 2013