U Belgiji, zemlji čokolade (Brisel & Briž)

U Belgiji, zemlji čokolade (Brisel & Briž)

“A, što baš Belgija i Holandija?” Nismo imale baš nikakav poseban razlog, jednostavno smo odlučile otići i posjetiti zemlje u kojima dosad nijedna od nas nije bila, a za koje se nećemo morati peglati s vizama. Da, razlog više je što je Tuzla odnedavno povezana s Holandijom (tačnije, Eindhovenom) letovima WizzAira, niskobudžetne aviokompanije.

Obzirom da je pojam niskobudžetne aviokompanije relativno nov pojam u našoj zemlji, cijena od 140 KM za povratnu kartu je bila svojevrsno iznenađenje. Naravno da za taj novac nećete dobiti sav onaj komfor koji imate u avionima Turkish Airlinesa, ali se više nego isplati. Ono na šta trebate računati prilikom kupovine karata je da ćete morati doplatiti određeni iznos ako namjeravate ponijeti prtljag veći od cekera. U našem slučaju su koferi bili skuplji nego sam let, ali sam prtljag već uračunala u cijenu karte s početka. Topla preporuka je da prilikom kupovine odaberete web check-in, jer je i to jedna od specifičnosti ove kompanije. Web check-in, odnosno potvrdu leta, trebate uraditi nekoliko dana ranije, a na dan leta je ta opcija otvorena do 3 sata prije zakazanog vremena leta. Rezultat check-ina je boarding pass koji morate isprintati i ponijeti sa sobom. Prijateljica ga nije isprintala, misleći da je sam web check-in dovoljan, i zbog toga je na tuzlanskom aerodromu platila aerodromski check-in u iznosu od 35 eura. Kad smo kod tuzlanskog aerodroma, generalno vam je bolje da iskulirate njegov enterijer, nivo automatiziranosti, i tako to.

Inela je već ranije pisala o svojoj posjeti Amsterdamu, pa će ova putešestvija biti posvećena Belgiji, u koju smo došle autobusom Eurolinesa iz Amsterdama. Obzirom da smo mi za sve šta nam je naumpalo karte kupovale preko interneta, i karte za autobus smo unaprijed kupile na njihovoj web stranici i isprintanu verziju ponijele sa sobom. Online kupovina može značiti hrpu papira, ali je svakako preporučujem, jer, pored jednostavnosti i izbjegavanja redova, imate pregled svih dostupnih termina, tako da možete proći i povoljnije. Pogotovo ako ste mlađi od 26 godina.

Brussels_02

Odmah po dolasku u Brisel smo kupile trodnevnu kartu koja važi za sve vrste gradskog prevoza (metro, autobus, tramvaj). Trebalo nam je malo duže dok smo pronašle hostel. Pomalo zbog njihovog engleskog, pomalo zbog našeg izgovara naziva njihovih ulica, pomalo zbog činjenice da nismo imale mapu (GPS nas je izdao!), te da su upustva koja smo imale bila nedovoljno detaljna za nekog ko ne živi u Briselu. Kad smo već odustale od komunikacije s prolaznicima, obraća nam se čovjek u kasnim pedesetim, na francuskom. Pretpostavljamo da nas pita šta nam treba, pa mu i odgovaramo, na engleskom. On opet odgovara na francuskom, pokušava i s arapskim (vidio čovjek maramu, al’ se zeznuo u procjeni). “Ovaj je naš”, govorim prijateljici, iako znam da nemam puno koristi od toga. Čovjek nas ipak nekako uspijeva uputiti do bulevara koji smo tražile. Osvrćemo se oko sebe, polovica muškaraca me podsjeća na Hišama Al Garuža, a druga polovica na dedu sa neke od fotografija iz “Ramadan Photography Competition” kolekcije. Zaključujemo da smo u Maroku.

Zaista, u Briselu ćete na skoro svakom koraku naići na muslimana ili muslimanku. Dio grada u kojem je bio naš hostel se nalazi jugoistočno od centra. I, baš tu, 15 minuta od strogog centra grada, se nalazi banka s nazivom na arapskom jeziku, pekara u čijoj unutrašnjosti je TV sa live prenosom iz harema Kabe, pregršt restorana i fast foodova s oznakom “halal”, turističke agencije čija je ponuda fokusirana na zemlje Sjeverne Afrike, itd. Ono što smo primijetile je da u čajdžincama pored kojih smo prolazile sjede samo muškarci. Žene valjda imaju pametnijeg posla. Ili…

WP_20141010_002

Moram priznati da sam od samog centra očekivala više. “La Grand Place” ili Veliki trg je centralni trg u ovom zapadnoevropskom gradu. Sam trg je okružen građevinama od kojih su najpoznatije “Kraljevska kuća” i Gradska vijećnica. Trg je bio gradska tržnica sve do 1959. godine. Ako imate razglednice Brisela, vjerovatno ste primijetili cvijeće na trgu. Ili ste možda čuli za to cvijeće. Raskošni cvijetnjak se postavlja u avgustu svake dvije godine, ali mi to tada nismo znale, pa smo ga tražile po Briselu uzduž i poprijeko. Na samom trgu pravimo nekoliko fotografija i idemo dalje. Dok šetate starom jezgrom grada, vafli vas mame sa svih strana. Ne mogavši odoljeti svim tim preljevima, lice mi je nakon 10 minuta dječiji obojeno nutelom. Belgija je poznata i po čipki, pa ćete u samom centru, osim čokolade u raznim oblicima, naići i na suvenirnice koje prodaju samo čipku (odnosno, razna heklanja).

WP_20141010_025

Nećete vjerovati, ali glavna atrakcija u gradu je “Manneken Pis”, kip dječaka koji obavlja malu nuždu. Za kip se vežu mnoge legende, od osvajačkih scenarija u kojima dječak spašava grad tako što mokri po protivnicima s visine (u drugoj verziji po eksplozivu koji treba da uništi zidine grada)… do sasvim običnih po kojima se dijete izgubilo, pa je otac, nakon pronalaska, podigao kip u čast onih koji su mu pomagali da ga pronađe tako što je ovjekovječio trenutak kada je dječak pronađen. Pogađate, dječak je pronađen kako bezbrižno piški u obližnjem vrtu.

WP_20141010_012

Dan kada smo odlučili posjetiti Atomium, impozantnu građevinu koja predstavlja strukturnu jedinicu kristala željeza, odnosno povezane atome koji ga čine, je padala kiša. I nije prestajala. To je u dobroj mjeri utjecalo na naš doživljaj građevine koja pruža jedinstven panoramski pogled na Brisel. Tako kažu. Mi se u takvim tmurnim vremenskim uvjetima i nismo nešto nagledale. Inače, sam model kojeg Atomium predstavlja je 165 milijardi puta veći od stvarne strukturne jedinice. Izgrađen je za Expo 58, svjetski sajam čiji je domaćin bio upravo Brisel. Danas je Atomium dom za razne izložbe i još jedna turistička atrakcija Brisela.

atomium_23

Znamenitost koju definitivno vrijedi posjetiti ako se nađete u Briselu je Parlamentarijum, posjetiteljski centar Evropskog parlamenta. Ulaz u tu zgradu je besplatan. Iako nismo očekivale previše, Parlamentarijum nas je oduševio svojim interaktivnim prikazom historije Evrope poslije Drugog svjetskog rata i svega vezanog za EU. Na 3 sprata ćete saznati i ono što vas zanima i što ne zanima, ali vam definitivno neće biti dosadno (samo da naglasim, u stvarnom životu sam daleko od zaljubljenika u historiju). Iako smo se tu utoplili nakon kišnog briselskog jutra, ova zgrada je bila više od pukog skloništa. Nakon što je kiša prestala, obišli smo neke od njihovih parkova (u potrazi za cvijetnim trgom). Između donera kod braće Turaka i sendviča kod braće Marokanaca, taj dan se odlučujemo za doner. Toliko o našoj interakciji s belgijskom kuhinjom.

Već pomalo iznervirane činjenicom da nam Brisel i ne nudi previše zanimljivih stvari za vidjeti, odlučujemo posjetiti neki drugi grad u Belgiji. Nakon pretraživanja interneta u skoro nemogućim uvjetima (više smo pretraživale sobu tražeći signal nego što smo pretraživale internet), biramo Bruges (Bruž, Briž). Na stranici Željeznica Belgije nalazimo ponudu za Go Pass 1, jednosmjernu kartu za mlade do 26 godina koja između bilo koja dva mjesta u Belgiji košta 6 eura. Kao i svaku noć našeg putovanja, liježemo rano, kako bismo sutrašnji dan što bolje iskoristile.

U Briž smo došle naoružane mapama i sa slikama nekoliko mjesta u glavi koje smo vidjele na internetu, a koja su nam se učinila zanimljivim. Briž je već živopisniji od Brisela, odiše tradicijom i nekako je presladak. Čini se da je ovdje koncentracija suvenirnica s čipkom još veća. Nakon što smo složile se da je tu najbolje doći po ruho ako nam kad ko bude tražio dokaze naše djevojačke spretnosti, nastavljamo dalje. Postoji jako puno prizora vrijednih fotografisanja u ovom gradiću, ali je uživo još bolje nego na fotografijama.

WP_20141012_001

Nakon ugodne šetnje gradom i nakon što smo našli ono super mjesto sa fotografija gdje “kanal ulazi u krivinu” (naslovnica ovog posta), odlučujemo se za vožnju kanalom. Pri ulasku u čamac, ugodno iznenađenje: vodič mi naziva selam. I, ne, ne izgleda kao da je iz Maroka il Turske, to je samo još jedan belgijski plavokosi mladić. Kroz glavu mi prolazi misao o iskompleksiranom Bošnji koje to ne bi uradio iako i Bošnjo ima oči i vidi da sam pokrivena. Sama vožnja je na najbolji mogući način zaokružila naše šetkanje i razgledanje Briža. Sve te flamanske građevine pričaju svoju priču i, dok se vozite čamcem, imate osjećaj da ste nekako “upali” u razglednicu iz koje ne želite izaći. Ako se ikad nađete u Belgiji, obavezno posjetite ovaj gradić.

WP_20141012_039

Naš posljednji dan boravka u Belgiji smo se našle na kafi s jednom čitateljkom Divithane i iz prve ruke čule o životu u toj zemlji. Nur nam priča o stvarnoj situaciji i stanju muslimana u Belgiji. Objašnjava nam kako veliki broj muslimana ne znači previše ako oni nemaju gdje raditi i ako ih se konstantno izbjegava u društvu i negativno prikazuje u medijima. Obzirom da je “prešla na islam”, ona se suočava i s predrasudama u vlastitoj porodici. Ipak, nada se nekim boljim danima bez predrasuda i islamofobije. Mi se pridružujemo njenim željama, uz molbu Svemogućem da im olakša, te da se muslimani širom svijeta konačno osvijeste, krenu naprijed Putem Znanja i više nikad ne budu ovisni od tuđih iskrivljenih vizija. Amin.

© Divithana, 2013