Putem Save do Zagreba

Putem Save do Zagreba

Sudbina je tako htjela da prva od susjednih prijestolnica koju ću posjetiti bude Zagreb. U Zagreb sam se zaputila poslom, a onda odlučila ostati nekoliko dana ne bih li ga malo bolje upoznala. Stigla sam u jutarnjim satima na autobusku stanicu premorena od puta u kojem sam provela cijelu noć. Odlučila sam odspavati kod hadžinice Zehre, gdje sam bila unajmila sobu, pa se poslije par sati sna i tuša zaputila ka aerodromu. Od Zagreba nisam puno očekivala sem kulture na visokom nivou, u što sam se i uvjerila. Grad je pravilno građen sa vrlo funkcionalnom mrežom javnog gradskog prijevoza.  Aerodrom je od autobuske stanice (a time i od grada) udaljen trideset minuta vožnje. Ali su komšije to riješile na fin način tako da svakih pola sata kreće autobus za aerodrom, i isto tako sa aerodroma za grad svakih pola sata ide bus. Zagreb je grad koji leži na obalama rijeke Save, tj. veći dio grada leži na sjevernoj obali rijeke. Svim gradovima smještenim u dolinama nekih rijeka upravo ta rijeka bude light motiv, dok je Zagrebu Sava poput neke zaboravljene starice ostavljena po strani. Pastelno zelene boje je i osvojila je mene, zaljubljenika u vode. Sreću sam imala da me je Zagrebom imala vremena provodati porijeklom Bosanka nastanjena u ovom gradu. Za ručak sam probala hrvatsko tradicionalno jelo „štrukli“, tijesto rolovano sa sirom i prženo  na ulju. Prošetala se „zelenom potkovom“, parkovnom površinom u obliku slova U u kojoj su izgrađeni svi objekti od važnosti za građansku kulturu jednog grada. Tako je u ovu potkovu smješteno niz trgova, parkova, fontana, paviljona, kao i građevine Hrvatske akademije nauke, umjestnosti, narodno pozorište, državni arhiv, nacionalne i državne biblioteke, muzeji.

Štrukli

Štrukli

Zelenom potkovom stižem i do Trga bana Josipa Jelačića koji je danas srce grada i glavno mjesto sastajanja Zagrepčana. A u periodu kada se grad Zagreb širio na ravnicu trg je bio mjesto u podnožju dva naselja na kojem se obavljala sva trgovina. Sljedećeg dana sam se zaputila ka Pantovčaku. Smješten je na blagom uzvišenju grada kada se krene sa Britanskog trga ili „ Britanca“, kako ga Hrvati vole zvati. Taj sjeverni dio me je oduševio. Blaga uzbrdica vodi kroz niske lijepo uređene kuće sa baštama. Duž cijelog Pantovčaka pruža se lijep i prijatan miris cvijeća, cvjetnog drveća ali i svježeg čistog zraka. U centru grada a opet puno čistiji i ljepši zrak krasi ovaj kvart Zagreba. Od Aldijane sam saznala da je Pantovčak Elitni dio Zagreba, po mojim procjenama i zaslužuje ovaj epitet. Sa Pantovčaka, preko Britanca kroz Ilicu prebacila sam se opet do Zelene potkove, ovog simbola kulture iz 19.stoljeća. Trgom Maršala Tita stigla sam do Hrvatskog narodnog pozorišta i pri jakom suncu i visokim temperaturama smjestila se uz same zidove objekta koji je pružao blagi hlad. Namjeravala sam samo predahnuti, ali sam se zadržala dobrih četrdesetak minuta opijena muzičkim performansom koji je dopirao do mojih ušiju, pri čemu se pružao preda mnom pogled ka muzeju obrta, ispunjen raznovrsnim cvijećem.

Narodno pozorište

Narodno pozorište

Aldijana je malo iza podne bila na Trgu Maršala Tita i odvezla nas preko Save u Novi Zagreb, pravo na Bundek. Bundek je vještačko jezero, jedno od ukupno dva koje ima Zagreb i to ono manje. Pored jezera u kojem smo vidjeli nekolicinu kupača, šetača kao što smo i same bile, bilo je znatno više. Nakon dobre šetnje obilaskom oko jezera bez sladoleda sam ostala jer u kafićima ne poslužuju sladoled. U obzir dolazi samo u slastičarnama ili na štandovima za sladoled.

10726714_4880114377616_1885748946_n

Bundek

Ubrzo nas je pljusak kiše iz bašte utjerao u unutrašnjost kafića u kojem smo kraj kiše sačekale i krenule ka Islamskom Centru Zagreb. Islamski centar u Zagrebu čini džamija, medresa, restoran, klub mladih, mekteb za djecu, horovi, škola hifza itd. Obavila sam namaz i vratila se svojoj gazdarici na Maksimir, gdje sam i provela ostatak večeri.

Islamski centar u Zagrebu

Islamski centar u Zagrebu

10723444_4880116417667_142330884_n 10437137_4880116537670_224274881_n

Idući dan odlučujem započeti na starom dijelu grada, Gradecu. Naime prije nastanka grada Zagreb postojala su dva naselja Gradec i Kaptol. Gradec je bio svjetovni a kaptol vjerski grad. Na mjestu današnje ulice Krvavi Most nalazio se most između ta dva naselja i nazvan je krvavi zbog stalnih sukobljavanja prije ujedinjenja naselja u grad Zagreb. Od Trga Bana Jelačića, koji je i meni postao osnovna referenta za orjentaciju, Ilicom sam se zaputila. Naumila sam uspinjačom popeti se do Gornjeg grada (Gradeca). Uspinjača je najkraća žičana željeznica na svijetu, namjenjena javnom gradskom prijevozu, ujedno je i prvo prijevozno sredstvo u Zagrebu, jer je proradila jednu godinu prije uvođenja tramvaja na zapregu. Uspinjača kreće svakih 10 minuta i radi od jutra do kasnih noćnih sati.

 10723296_4880118857728_1202197934_n 10729026_4880116497669_1747034039_n

Krenuvši na Gornji grad nisam imala plan obilaska, no izašavši iz žičare dočekao me je lijep pogled na Zagreb i Kula Lotrščak. Kula Lotrščak  je jedina sačuvana kula srednjovjekovne gradske utvrde iz 13.stoljeća. Prije su zvona kule Lotrščak u akšam pozivala građane da se vrate u zidine grada jer su se vrata grada zaključavala. A top na kuli je postavljen u 19.stoljeću i svakog dana tačno u 12:00 puca. Jedna od verzija porijekla ovog topa je sjećanje na odbranu od Otomanskog Carstva, kojem su se iako znatno malobrojniji, varkom uspjeli suprotstaviti i nikad ne pasti pod vlast Otomanskog carstva. Slušajući ovu verziju pomislila sam: da Bog d’o i mi smislismo kakvu varku i ne upadosmo im u šape, ne bilo bogohulno.

Kula Lotrščak

Kula Lotrščak

 Desno od kule je Strossmayerovo šetalište. Šetalište je izgrađeno dobrovoljnim prilozima građana. Uz kraj šetališta postavljene su klupe i stolovi ali ne zauzimaju prostor šetačima, tako da šetači mogu uživati u šetnji kratkim drvoredom, a oni lijeniji ispijati u istom drvoredu svoj omiljeni napitak. Sve to praćeno laganom opuštajućom muzikom. Grad je opet tu pjehe par minuta nizbrdo. Sa Gradeca iza crkve se pruža pogled na Kaptol, na tržnicu Dolac, glavni zagrebački trg, te na monumentalne kupole glavnog zagrebačkog groblja Mirogoja.

10719013_4880119217737_211167896_n

 U Gornji grad ulazi se kroz Kamenita vrata, jedina sačuvana stara gradska vrata. Spominju se u srednjem vijeku. Danas su vrata vrlo posjećena od strane katolika širom svijeta, jer je tu ugrađena slika i kip Svete Marije, čudom spašen iz požara u kojem je sve drugo izgorjelo.

Od kamenitih vrata put me odveo do Markovog trga koji je središte gornjeg grada i glavni trg nekadašnjeg Gradeca. U središtu trga je župna crkva iz 13.stoljeća. Današnji izgled krova sa grbovima Trojedne kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije i grada Zagreba nastao je krajem 19.stoljeća. u Gornjem gradu je i sjedište hrvatske vlade i ured premijera.

Markov trg

Markov trg

Dugo sam sjedila na Strossmayerovom šetalištu, a onda se, kako je bilo i za očekivati sa Gradeca spustila u Kaptol. Spuštajući se istoimenom ulicom naišla sam na prodavnicu kravata dezenirana zastavom Hrvastke pa sam se prisjetila da je kravata porijeklom iz Hrvatske. Kravata, kao simbol poslovnog svijeta je izvorni hrvatski proizvod. U 17.stoljeću su hrvatski vojnici elegentnim rupcima oko vrata probudili pažnju Francuza te se proširilo na Francusku a danas je planetarno poznat modni dodatak.

 Kad sam već kod Hrvatskih izvornih proizvoda da se sjetim i Penkala. Prvu mehaničku olovku na svijetu patentirao je Eduard Slavoljub Penkala 1906.godine a 1907.godine i prvo nalivpero na svijetu. Tako je naziv za nalivpero u nekim dijelovima i danas ostao „penkala“. Niz Kaptol stigla sam do najpoznatije pijace Zagreba tkz. Dolac. Pijace na kojoj svakondevno Zagrepčani obavljaju trgovinu i kupuju svježe namirnice potrebne za pripremu današnjeg ručka. Obzirom da je kaptol bio vjerska uprava i danas su u tom dijelu grada najveće znamenitosti katedrale, manastiri, hramovi.

10726572_4880118057708_1158673386_n 10695081_4880127737950_108134237_n

Spustila sam se od Katedrale do trga bana Jelačića, sjela na tramvaj i vratila se na Maksimir, čime sam završila svoju trodnevnu posjetu ovoj prijestolnici. Sutradan sam otputovala prema granici zaputivši se ka sjeveru naše Bosne, prenijeti selame ljepotici nam Uni.

Za Divithanu doživljaj prenijela Lejla Nikšić

© Divithana, 2013