Clermont-Ferrand

Clermont-Ferrand

Kad smo u maju 2007. godine dobili ponudu da posjetimo Francusku, nismo mogli da se načudimo činjenici da u nju nije uključen bar jednodnevni obilazak Pariza. Međutim, pokazat će se kasnije, Pariz nam nije nedostajao.

Clermont-Ferrand smo posjetili sredinom maja, u vrijeme najljepših dnevnih temperatura. To vrijeme bilo je odlično za obilaske i razgledavanje. Ovaj lijepi, kulturno-historijski bogat, grad u regiji Auvergne smatra se jednim od najstarijih gradova u Francuskoj. Povlaka u imenu ovog gradića znači da su dva odvojena grada Clermont i Montferrand spojena u jedan, 1630.godine. U okolini Clermont-Ferranda se nalazi industrijsko područje. Pored toga, poznat je i po tome što se u njegovoj blizini, samo 13 kilometara od grada, nalazi niz ugašenih vulkana, od kojih je najpoznatiji Puy-de-Dôme.

01_clermont-ferrand-jaude

Po dolasku u ovaj grad, pošto je bila noć,  uspjeli smo samo da saznamo da ćemo odsjedati u blizini katedrale Notre Dame, dobili smo mape i raspored obilazaka grada.
Naš boravak u Clermont-Ferrandu nije podrazumijevao hotele sa pet zvjezdica i vrhunsku uslugu. Bile smo smještene, što je još ljepše, u stan koji su nam neki dobri ljudi posudili svih osam dana. Imali smo mnooogo vremena za razgledavanje i šoping.
Prvo što moram da vam kažem za Francuze,  naša iskustva s njima bila su, zaista, pozitivna i lijepa. Naši domaćini bili su ljudi od šale i zabave. Baš puno vole da se zabavljaju, vole muziku, rok posebno. 🙂

notre dame

Prvo jutro odmah nakon doručka smo posjetili najprepoznatljiviji simbol ovog grada i naš tadašnji komšiluk, katedralu Notre Dame. U srcu Clermont Ferranda se nalazi ova, na prvi pogled, pomalo tužna građevina. Ne sjećam se jesmo li i koliko smo plaćali ulaznice. Znam da sam osjetila jezu pri ulasku u tako velik prostor u kojem je, tad, vladala grobna tišina. Ona je sagrađena od vulkanskog crnog kamena, zato je tako posebna, kojeg su dovlačili iz gore spomenutih ugašenih vulkana. “Tornjevi-blizanci” su visoki preko 100 metara. Ona nam je u danima koji su slijedili, kad smo se “gubili”, bila kompas. Unutra je, također, iako je meni stvarala jezu, zaista impresivna i spektakularna. Ja sam, lično,  uvijek bila impresionirana činjenicom da su ljudi izgradili, bez današnjih alata, prestižne zgrade. Ona je sagrađena u periodu između 1248. i 1355.

van

Clermont-Ferrand Cathedral-18

Poslije obilaska katedrale u dobrom raspoloženju, vrijeme smo provele u šopingu. Ako me sjećanje dobro služi, nismo se nešto posebno žalile na skupoću. Ili je to zato što smo mi svo vrijeme svim bile zadovoljne, valjda kako smo prvi put bile van naše države, a da to nije jedna od zemalja-komšinica.

U jednom od narednih dana smo posjetile Puy-de-Dôme. Ako ikada budete imali priliku posjetiti ovaj grad, nemojte zaobići ovaj dio. Prvo od svega što nam se svidjelo je kratak put do odredišta. Brzo smo stigle autobusima, koji su ostali na ravnici, dok smo se mi penjali uz brdo da bismo vidjeli jedan od najmagičnijih prizora u toj regiji. Obucite se dobro, iako je bio maj i sunce, puhao je jak vjetar. Tu smo imali priliku isprobati paraglajding, koštao je oko pedeset eura, ali nismo imali ni hrabrosti ni vremena.
Nekada je Puy-de-Dôme bilo mjesto koje je služilo za vjerske ceremonije i obrede. To je jedno od najposjećenijih mjesta u regiji Auvergne, privlači gotovo pola miliona ljudi godišnje, zamislite! Pješački put (Le sentier des muletiers), bivši rimski put, vodi do hrama Mercury. U novije vrijeme, Puy de Dome je služio kao ruta u finiš fazi Tour de France.
puyde
puydedome
Poslije Puy de Dome-a rijetko šta da nas je moglo tako brzo očarati, ali recimo posjeta gradskoj palači, trg sa prve slike, koji kao da je stvoren za romantičare, mogli bi ući u uži izbor ljepota ovog grada.
Ono što je nama ostalo najupečatljivije, pored svih turističkih obilježja, historijskih činjenica vezanih za ovaj grad i saznanja da je Paskal najčuvenija ličnost grada, jeste način života ovih ljudi.Ne žive nimalo brzim tempom, u gradu koji broji oko 140.000 stanovnika. Naprotiv, poslovi koje ovi ljudi rade, a sasvim pristojno žive je ono što djeluje pomalo nerealno i na što se mi, ja vjerujem, ne bismo lahko navikli. Jean, naš domaćin, je umjesto posla u industriji stalno bio u potrazi za instant-poslićima. Pristajao je da učestvuje u mnogim istraživanjima, za koja je plaćan, naravno. Uspjela sam ga shvatiti da je to ono što on voli da radi, osjeća se korisno za zajednicu a usput i zaradi. Na mom, tad dobrom, francuskom pričala sam im o našim ljudima i običajima. Sve im je djelovalo neobično, a nama njihova hrana. Hrana nam je, zapravo, najviše nedostajala. Oni puno jedu salatu i povrće, sasvim malo hljeba i piju puno vode.

A mi… Prvi dan sam poželjela pitu i grah. 🙂
Pri povratku kući posjetili smo grad  u  kojem se održava  jedan od najprestižnijih filmskih festivala u svijetu, Cannes, ali to je priča za neki drugi put..
Au revoir! 🙂
© Divithana, 2013