Nije Te bilo, a bio si

Nije Te bilo, a bio si

Nije Te bilo, a bio si sa hazreti Ademom. Tvojim nurom bijaše mu oprošteno. I Arefat je bio svjedok tog oprosta. U Tvoju čast stvoren je Džennet i cijeli svijet.
Nije te bilo, a bio si sa hazreti Nuhom. Tvoj nur obasjavao je njegovu lađu. I dok su valovi vode gutali sve oko sebe, a zemlja se stapala sa nebom i potop Ti je donosio selame.
Nije Te bilo, a bio si sa hazreti Ibrahimom, dok je usamljen u pustinji za Tebe učio dovu. “Gospodaru naš, pošalji im poslanika, jednog od njih, koji će im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti učiti i očistiti ih“Amin – govorilo je osamnaet hiljada svjetova. A dižući ručice obasjane Tvojim nurom, Amin, govorio je Ismail. I brdo svjetlosti – Hira, I Uhud, I Medina, i na Sevru odjeknu amin svi su govorili amin.
Nije Te bilo, a bio si sa hazreti Isaom kada je dodirom liječio bolesne i oživljavao mtrve. I kada Te je nagovijestio, Ahmede.
Nije Te bilo, a bio si sa hazreti Abdullahom, dok je pognute glave hodajući tiho zamišljao Tvoj lik… I dok su te Kutejla I Varaka tražili…
A dok Te nije bilo, uplakane majke su Te čekale. Plačući, odgajale su svoje djevojčice, plačući ih oblačile u smrt. Dok Te nije bilo, žive i nedužne bi ih zakopavali Plačuci su Te čekala ta majčina srca… I kada je posljednja djevojčica bačena, u liku njene majke melek je primi za ruku i sa osmijehom joj pokaza Hira – nur planinu. U tom trenu meleki su je ukrašavali očekujući Najdražeg.
Cijela Mekka Te je iščekivala, čekao Te je cijeli svijet… Zemlja je Rabba molila, i zvijezde i mjesec su Te dozivali, sve je čekalo Tvoj dolazak… Hazreti Aminu blagosiljaše, jetimi i izmučeni osjetiše smiraj i spokoj, a siročad osjetiše majčin zagrljaj…

Najednom, sve utihnu….
I… Ti dođe ja Resulallah, Ti siđe ja Habiballah
Pored Tebe Džibril, a iza njega vojska nurom obasjanih meleka… I začu se glas:

Muhammed – kruna neba, Kurana, ummeta…
Muhammed, milost svih svjetova i ljudi sa kraja na kraj svijeta!

Hvala Haliku koji Te je stvorio, hvala Rahmanu koji Ti je ime nadjenuo. S Tobom je Njegov rahmet sišao, jer Ti si milost Milosnog.

I ako upitaš : ”Ko sam ja?” I stijene i planine i tek rođena djeca, i sve živo i mrtvo bi progovorilo:” Ente Resulullah!”
Ima li potrebe za kišom, samo podigni svoj prst šehadeta i Allah će pustiti kišu… Dovoljno je da Ti zatražiš.

Kada si došao imao si svoje heroje, heroje koji su se natjecali u borbi na Allahovom putu.
Imao si Enesa koji je na Uhudu, čuvši da si poginuo, zbunjene ashabe upitao: “Zasto sjedite?” , a oni odgovoriše: ”Allahov Poslanik je mrtav!” Na što je on povikao :
”Šta će i nama život bez Njega, ustanite i borite se kao i On!” I kada je bitka najteža bila pao je kao šehid. I to kakav šehid, ej, Nebijj! Od rana ga niko nije mogao prepoznati osim njegove sestre koja ga je poznala po prstima.
Imao si Musab bin Umejru koji je na Uhudu nosio Tvoju zastavu… Takav ašk prema Tebi je imao da je Allah poslao vojsku meleka u liku njegovom.
Imao si Ebu Hurejru… Gladan bi dolazio do mesdžida čekajuci Te, a Ti bi iz pogleda sve razumio i pozivao bi ga sebi.
I Ti ode, a hasret osta…
Osta i Bilal koji od tuge ni ezan vise nije mogao prouciti. Jer, kada bi pokušao učeći: ” Muhammed Resulullah”, padao bi na koljena i od tuge gubio svijest.

I Ti ode, a mi dođosmo… Otvorismo oči na svijetu kada Tebe više nema. U vremenu kada Te nema, a ima te… Jer kada šehidi ne umiru, kako za tebe da kažemo da te nema.

… I kada Ebu Talib u Šam krenu, čučnuo si pored njegove deve govoreći mu:
”Kome mene ostavljaš sada kada odlaziš? Ni majke ni oca nemam!”
Zato Te Ebu Talib nije ostavio… Tako ni Ti ne ostavljaj nas ja Resulallah. Ne ostavljaj ovaj izmučeni ummet koji nema nikoga, ya Šefiallah. Ako si Ti među nama Allah neće kazniti takav narod, Ya Habiballah…

I kada je hazreti Omer došao da trazi izun da učini Umru, Ti mu reče:
”Hočeš li u svojim dovama naći mjesta i za mene?”
Ya Resulallah, mi nismo Omer, ali sve naše dove neka su za Tebe.

Gospodaru naš, prenesi našem Resulu da smo Ga se sjetili. Gospodaru naš, neka je 1000 salata i 1000 selama na Njega, nagradi Ga makam-i mahmudom i najljepšim mjestom u Džennetu. Oprosti i Njemu i nama koji Ga se sjetimo.
Oprosti nam Gospodaru nas, Oprosti nam!

DURSUN ALI ERZINCANLI
(prijevod: Fadila Bašić-BABAJIĆ) zena-biser

 

© Divithana, 2013