Nemar Poslanika alejhi-salatu we-selam prema siromaštvu

Nemar Poslanika alejhi-salatu we-selam prema siromaštvu

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, pomagao je građenje džamije i njegovog doma, koji su bili tako jednostavni da njihova gradnja nije zahtijevala ni mnogo sredstava ni napora. Džamija se sastojala od širokog prostora koji je bio ograđen i djelimično pokriven palminim granama; bio je osvijetljen samo u vrijeme noćne molitve. Poslanikova sallallahu alejhi ve sellem kuća bila je mnogo manja i veoma skromna. Imala je jedan sprat i, kao i džamija, bila pokrivena palminim granama.

Vjerovjesnik sallallahu alejhi ve sellem nije bio zainteresovan za udoban život. Sva njegova snaga i sve misli njegove bili su usmjereni na pomaganje ljudima da povjeruju u Allaha, te da ih iz tame neznanja izvede na svjetlost istine. Mada je njegova rodbina živjela u dokonosti i raskoši, koja se temeljila na radu mnogih robova, on je sada bio zadovoljan skromnim i oskudnim životom, i kad god bi stekao nekog roba, oslobodio bi ga, ili, kao što je to slučaj sa Selmanom Perzijancem, pokazao im je kako da se zakonski oslobode i bez potrebe za pobunom.

Ono što je on smatrao velikim zadovoljstvom i luksuzom bilo je vrijeme kada je bio sam sa svojim Gospodarom. Ti intimni trenuci osame u planinama, daleko od društva ljudi, za njega su bili mnogo dragocjeniji od svile, zlata i brokata. Istina je da islam ne zabranjuje dobre stvari u životu. Kako Kur’an navodi, to su sve darovi Allahovi Njegovim robovima. No, Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, volio je skroman život. Sami Kur’an preporučuje umjerenost, i vjernici bi morali, svaki za sebe, pronaći sredinu između rasipništva i škrtosti, odbacivši i jedno i drugo.

Znamo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio dovu da ga Allah zaštiti od siromaštva. Ali isto tako znamo da se nije dva dana zaredom najeo hljeba.

Aiša, radijallahu anha, govorila je da je znalo proći mjesec-dva, a oni ne bi naložili vatru u svojoj kući. Kada bi ih upitali šta su jeli, ona bi odgovarala: Hurme i vodu.
Kako to, učio je dovu da ne bude siromašan, a bio je siromašan kad je u pitanju imetak?

On je sam to birao. Ponuđeno mu je bilo da mu Allah brda oko Meke učini od zlata, pa je on to odbio. Imao bi običaj govoriti: “Jedan dan jedem i zahvaljujem Allahu, drugi dan gladujem i sjećam se onih koji su siromašni!”

Zašto je onda učio dovu? Kaže ulema da on, sallallahu alejhi ve sellem, nikada nije učio dovu da ga Allah zaštiti od toga da bude siromašan, već da ga Allah zaštiti od toga da se boji siromaštva…

Neka je selam i salavat na onoga zbog čijeg nura su cvjetali cvjetovi.

© Divithana, 2013