Zikrullah – sjećanje na Allaha

Zikrullah – sjećanje na Allaha

„Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti, i zahvaljujte Mi, i na blagodatima Mojim nemojte neblagodarni biti!“

Uzvišeni Allah dariva muslimanima dar, poziva ih da Mu budu zahvalni narod i upozorava da ne budu nevjernici. Čini im dobro i garantira da će ih se uvijek sjetiti kad se oni Njega sjete. O, kakva lijepa pažnja! Uzvišeni Allaha čini ovo svoje sjećanje nagradom ljudima – zbog njihovog sjećanja na Njega u ovom njihovom malom svijetu. Ljudi kada se sjete svoga Gospodara, sjećaju Ga se na ovoj sićušnoj planeti, a oni su još sićušniji od nje. A Allah kad se sjeti njih, sjeti ih se u ovom velikom kosmosu, a On, Allah je Uzvišen, Veliki… kakva je to odabranost! Kakva čast! Kakva darežljivost!

Ovakvu blagodat i dar može dati samo Allah, čije riznice nemaju rizničara, niti Njegove darove iko obračunava. U sahih hadisu stoji: „Uzvišeni Allah kaže: ‘Ko se Mene sjeti u sebi i Ja ću se njega u Sebi sjetiti, a ko se Mene u skupini sjeti i Ja ću se njega u još boljoj skupini sjetiti.’

U drugom hadisi-kudsiju Allah kaže: ‘O čovječe, ako se ti Mene sjetiš u sebi, i Ja ću se tebe u Sebi sjetiti. Ako se ti Mene u skupini sjetiš, i Ja ću se tebe u skupini meleka sjetiti! Ako se ti Meni približiš za jedan pedalj, Ja ću se tebi približiti za jedan aršin, a ako se ti Meni približiš za jedan aršin Ja ću se tebi približiti za jedan hvat. Ako ti Meni ideš u susret hodom, Ja ću tebi ići u susret žurbom…’

Takvo dobročinstvo se ne može opisati, niti mu se može izraziti zahvalnost. Prava zahvalnost može se izraziti samo padajući srcem na sedždu.

Zikrullah (sjećanje na Allaha) je stanje koje se ne stvaruje riječima i jezikom, nego srcem i jezikom ili samo srcem. Osjećaj prema Bogu, Njegovom postojanju i padanje pod utjecaj tog osjećaja je ostvarenje stepena koji se završava u pokornosti u najširem smislu. (…)

…“i zahvaljujte Mi, i na blagodatima Mojim nemojte neblagodarni biti!“

Zahvala Allahu ima svoje stepene. Počinje priznavanjem Božije balgodati učinjene čovjeku i stidom zbog griješenja prema Allahu, a završava zahvalom samo Njemu s namjerom da se ova zahvalnost odražava u svakom pokretu tijela, u svakoj izgovorenoj riječi, u svakom otkucaju srca, u svakoj dubokoj pomisli i naumu srca.[1]

Hasan el-Basri, tumačeći ovaj ajet, kaže: “Sjećajte Me se kroz ono što sam vam dao kao strogu dužnost, pa ću se i Ja vas sjećati onim što sam se prema vama Sam obavezao.”

Od Zejda ibn Eslema navodi se da je Musa, a.s., rekao: “Gospodaru moj! Kako ću Ti se zahvaliti?”, a njegov Gospodar mu je odgovorio: “Sjećat ćeš Me se i nećeš Me zaboravljati! Kada Me se sjećaš, tada Mi i zahvaljuješ, a kada Me zaboraviš, tada Me i ne vjeruješ.” [2]

 

[1] U okrilju Kur’ana, Sejjid Qutb

[2] Tefsir Ibn Kesir

© Divithana, 2013