Zahvalnost na Allahovim blagodatima

Zahvalnost na Allahovim blagodatima

„Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova, koji Svoje blagodati ne uskraćuje nijednom čovjeku na Zemlji, pokoravao se on Allahu ili ne. Neka je salavat i selam na najodabranijeg čovjeka Muhammeda, s.a.v.s., kojem je Džennet bio zagarantiran dok je po zemlji hodao, a njegove noge otjecale od dugog namaza iz zahvalnosti Darovaocu svake blagodati.

Hazreti Aiša, r.a., pitala ga je: ‘Zar ćeš, Božiji Poslaniče, toliko ibadetiti (pokoran, posvećen biti) kad ti je Gospodar oprostio grijehe?’ On odgovara: ‘Zar da ne budem zahvalni Allahov rob?’

Allah, dž.š., obraća se svim ljudima: ‘Onome koji želi ovaj svijet, Mi mu brzo dajemo šta hoćemo, ali ćemo Mu poslije kaznu pripremiti, a onaj ko želi Onaj svijet i trudi se da ga zasluži, a vjernik je, trud će mu hvale vrijedan biti. Svima njima, i jednima i drugima, dajemo blagodati Gospodara tvoga, a blagodati Gospodara tvoga nikome nisu zabranjene.’ (El-Isra, 18-20)

Jedan islamski učenjak je rekao: ‘Često razmišljam  o Allahovom govoru: ‘A malo je zahvalnih među robovima Mojim’ (Es-Sebe, 12) Uvijek kontroliram sebe da ne budem među većinom nezahvalnih. Koliko mi u stvarnosti zahvaljujemo Allahu na Njegovim blagodati koje nabrojati ne možemo? Ili se možda uzobijestimo čim smo počašćeni nečim, pa zaboravimo na Allaha?’

Zapitajmo se koliko puta učinimo sedždu i šukr-sedždu, sedždu zahvalnosti Allahu kad nas neko nečim obraduje, poslom, hedijom ili rješenjem bilo kojeg problema, jer sedžda zahvalnosti nije samo u namazu.

Onaj ko se ne zahvaljuje Allahu na Njegovim blagodatima izložen je njihovom nestanku, a onaj ko se zahvaljuje svaku blagodat veže uza se i uvijek mu se povećava. Uzvišeni kaže: ‘Ako budete zahvalni, Ja ću vam još više zasigurno dati, budete li nezahvalni, kazna Moja će biti žestoka.’ (Ibrahim, 7)

Najbolja zahvalnost Allahu je da Ga stalno spominjemo, jer spominjući Allaha, dž.š., izvršavamo dva imperativa: ‘Spominjite vi Mene, Ja ću vas spominjati i zahvaljujte Mi  na blagodatima Mojim i ne budite Mi nezahvalni.’ (El-Bekare, 152)

Mnogi ljudi, kad dođu do bogatstva, počnu zaboravljati Allaha i počnu tvrditi da su oni zaslužili to što imaju. Neka se takvi boje Allahovog dobročinstva prema njima, a vlastitog stalnog griješenja prema Njemu. Ovakvo ponašanje mnogih obično prouzrokuje njihovo postepeno padanje i uništenje. O tome nas Allah upozorava: ‘Oni koji Naše ajete poriču, a blagodati su Allahovi ajeti, Mi ćemo ih, malo pomalo, da oni neće ni znati, u propast voditi.’ (El-A’raf, 182)

Naprimjer, do jučer je klanjao, pa se vratio starom načinu života. Nazivao je selam, bio je zdrav, a sada nije. Do jučer je hvalio muslimane, a danas na njih svaljuje razne ljage. Svaki mu’min se mora bojati postepenog padanja, jer je to mu’minska odlika, a hladnokrvnost je kafirska odlika. Allah, dž.š., veli: ‘Kad bi zaboravili ono čime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili. A kad bi se onome što im je dato obradovali (a ne zahvaljuju), iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili.’ (El-En’am, 44)

Što će reći, povukli bi se iz svakodnevnog života od stida kako su stjecali imetak. Čuvajmo se pomisliti, a kamoli da kažemo: ‘Da je moje ponašanje loše, ne bi mi Allah dao ovoliko blagodati.’ Ovim zaslužujemo udaljavanje od Allaha, a da to i ne osjećamo. Naprimjer: Sve si mi dao, ali me ne kažnjavaš…

Ne dozvolimo da naše rijetko zahvaljivanje i spominjanje Allaha, dž.š., dovede do potupunog napuštanja zahvalnosti, jer Allah, dž.š., toliko voli da našu malu zahvalnost vidi velikom i za nju priprema veliku nagradu.

U jednoj predaji stoji da Allah, dž.š., veli: ‘Ja imam Svoje robove, njihov iman biva ispravan ako su siromašni; kad bih obogatio takve, to bi ih pokvarilo. A imam drugu vrstu robova čiji je iman ispravan kad su bogati; da ih osiromašim, to bi ih pokvarilo.’

Zato, oni koji su siromašni, neka, zbog malo blagodati, ne napuštaju zahvalnost Allahu, dž.š., jer to izaziva Allahovu srdžbu, a imućni, isto tako, neka ne napuštaju zahvalnost zbog mnogih blagodati kako ne bi bili postepeno vođeni u propast.

I, na kraju, kad god dođete do kakvih novaca i imetka, ne zaboravite dio 32. ajeta sure Sad, u kojem Uzvišeni veli: ‘On reče: ‘Umjesto da mislim na Gospodara svoga, ja pokazujem ljubav prema blagu’…’

Molim Allaha, dž.š., da nas učini Njemu zahvalnim, a da nas imetak nijednog momenta ne zavede. Amin!”

– Hutba hafiza Sulejmana Bugarija, Alipašina džamija, 2002, odlomak iz knjige ‘Vratimo se Gospodaru’ –

© Divithana, 2013