Sa promocije knjige “Kriza muslimanskog svijeta kao kriza subjekta” autora Esada Durakovića

Sa promocije knjige “Kriza muslimanskog svijeta kao kriza subjekta” autora Esada Durakovića

U organizaciji Mostarskog kruga u kongresnoj dvorani Hotela Bristol u Mostaru održana je tribina i promocija knjige na kojoj je akademik Esad Duraković govorio o problemima islamskog svijeta. Tribinom je moderirao Edin Batlak, član Predsjedništva Mostarskog kruga.

Na tribini je akademik Esad Duraković između ostalog kazao da je problem savremenog muslimanskog svijeta u tome što ne uočava dramatični rasap između vlastite stvarnosti i vrijednosti svoje vjere, odnosno vrijednosti Teksta (Kur’ana) koje neprestano ističe.

-Neshvatljivo je uporno previđanje toga dubokog sraza koji traje dugo i stalno se produbljuje, tako da je danas teži i opasniji nego ikad. Svaka pohvala islamu, odnosno njegovom Tekstu morala bi, u logičkom razmišljanju ukazivati se u svekolikoj strašnoj opreci prema aktuelnoj muslimanskoj stvarnosti. Drugim riječima svaki vaiz ili imam, mogao bi u gotovo svakom svom obraćanju muslimanskom auditoriju suočavati stvarnost Teksta vjere s realnošću i tragati za uzrocima njihove diskrepancije, istakao je Duraković želeći podrcrtati važnost aktuelnog trenutka subjekta pod kojim podrazumijeva pojedince i kolektivitet.

On je ukazao na pogubnost današnje konfrontacije u muslimanskom svijetu sa katastrofalnim posljedicama.

-Muslimani imaju isti tekst, istu vjeru kroz cijelu povijest islama, imaju isti islam, ali su različiti njihovi domašaji u oblasti kulture, nauke, plitike, s tim što su današnji muslimani u većinski muslimanskom svijetu ušli u fazu kataklizmičnih međusobnih sukoba, u gotovo totalnoj destrukciji. Svaka sukobljena strana duboko vjeruje kako djeluje protiv druge muslimanske strane u ime vjere, u ime islama, pod znamenjem svoga Teksta, te da je njena akcija sudbinski važna za opstanak islama, akcentirao je Duraković.

Govorio je i o zlatnom dobu islamske civilizacije koja je dominirala u svijetu, razlozima za takav uspjeh i današnjem srazu islama.

-Kako su sljedbenici istoga Teksta mogli u pretklasično i klasično doba postići planetarno blistave rezultate u svim oblastima duha, a potom su potonuli u dekadenciju i sada totalnu uzajamnu destrukciju. Jedini mogući zaključak jeste da je po srijedi suštinski promijenjen odnos muslimana prema Tekstu, da ga radikalno drugačije razumijevaju i tumače, budući da je Tekst ostao isti; moraju promisliti o tome, na koji način to današnji muslimani kontekstualiziraju –zapravo da li to uopće čine-svoj Tekst u čemu je suštinski i metodološki kontekstualizacija Teksta u epohi punog uspona orijentalno-islamske kulture, a kakva je njegova kontekstualizacija danas.

Ustvrdio je da se ne pravi smislena veza između sticanja dobre pozicije na Ahiretu i kreativnosti na Dunjaluku te da većina njih na jedan poguban način stvarnosno pasiviziraju vjeru i time iznevjeravaju samu njenu suštinu. Dodao je da današnja muslimanska stvarnost uvjerava kako ova ulema, koja se svela na autoritativnu i autoritarnu teološku ulemu, u čemu je po njemu jedan od ključnih problema, nije u stanju poduzeti ništa efikasno i spasonosno.

-Glavni ajet tvrdi da Allah neće promijeniti stanje jednog naroda dok on sam ne promijeni samog sebe je jedan od temeljnih i božanskih autritativnih imperativa za aktivizam koji bi morao biti pokretač svekolikih pozitivnih promjena muslimanskog svijeta. Nužno je da muslimani prestanu sa s pukom verbalizacijom Teksta, te da shvate kako je on više od teksta, jer da bi bili muslimani moraju živjeti prema njemu, podrcrtao je Duraković.

Upozorio je da se ne može iz stvarnosti bježati u Tekst, tražiti u njemu na taj način utočište jer se time čine dvije nevaljale stvari: to je put u verbalizaciju Teksta i ta verbalizacija Teksta se tako predstavlja kao najviši nivo pobožnosti. Time se, akcentirao je Duraković, tekst izvodi iz stvarnosti u smislu da on postaje stvarnost kao pobožnost, pa se pravi, s krajnje teškim posljedicama, raskol između Teksta i Stvarnosti i oni se na jedan neprimjeren način uzajamno distanciraju i izoliraju.

Osvrnuo se i na obrazovanje u muslimanskom svijetu.

-Metode obrazovanja u većem dijelu muslimanskog svijeta, u arapskim zemljama naročito, imaju specifičnosti, zapravo dominante koje iznenađuju jer su, u najmanju ruku, neobične u odnosu na metode koje se koriste na Zapadu pa tako i u BiH, ali se one veoma dobro uklapaju u specifičnosti, ili u stanje svijesti većeg dijela muslimanskog svijeta. Preovladava memoriranje građe, žargonom kazano – štrebanje. Učenici ne mogu računati na uspjeh ako nisu dovoljno građe memorirali. Važno je imati na umu da se ne radi o pojedincu već o sistemu, o potpunoj prevlasti jedne metode u cijeloj jednoj kulturi, potvrdio je akademik Duraković.

(Vijesti.ba)

© Divithana, 2013