Rizk – opskrba

Rizk – opskrba

„Naredi porodici svojoj namaz i u tome budi ustrajan. Od tebe opskrbu ne tražimo, Mi tebe opskrbljujemo, a sretan kraj bogobojaznim pripada.“ (Taha, 132)

Ovdje se ljudi obavezuju namazom, a opskrba je po Allahovoj odredbi. Većina ljudi čini veliku grešku zapostavljajući namaz kao obavezu, podređujući sav život obezbjeđivanju opskrbe. Na takav način remete slijed obaveza naveden u ajetu: ti klanjaj – ne brini se za opskrbu (učini samo što je do tebe). Namaz je do tebe, a opskrba je kod Allaha.

Rizk je predodređen svakom biću na dunjaluku. Rizk ne ovisi o ljudskoj volji. Svaki rizk je rezultat apsolutne Allahove volje, a ljudi su zaduženi da stjecaju isti. Stjecanje je farz, ustvari, kompleksnost ljudskog bivstvovanja na Zemlji od Adema, a.s., pa do danas se ogleda u stjecanju i radu, a ne u imanju. Na koncu, Adem, a.s., je imao sve u Džennetu. Na Zemlji se radi. Prema tome, kada bi ljudi istinski shvatili da Uzvišeni Allah daje rizk, a da su ljudi zaduženi za rad, promijenila bi se materijalna slika na zemaljskoj kugli. Opskrba odakle se čovjek i ne nada je rezultat istinskog shvatanja rizka svakog muttekije.

Nakon iznešene formule sretnog života ajeti naglašavaju: „I ko se osloni na Allaha, On mu je dosta!“ Ovdje dolazi do izražaja veza takvaluk-rizk-tevekkul. Tajna dubine ovog odnosa je od posebne važnosti za svakog ko želi spoznati smisao i svrhu života. Ispravan tevekkul (oslanjanje na Allaha) ima samo iskreni muttekija. Ko nema takvaluka (bogobojaznost) on je bez tevekkula. Tevekkul se obično prevodi kao prepuštanje svih stvari Uzvišenom Allahu. Neispravno razumijevanje je da tevekkul pasivizira čovjeka u životu. Naime, tevekkul proistječe iz spoznaje kojom završava ajet: „Allah je zbilja izvršitelj odredbe Svoje! On svakoj stvari određenje već odredio je!“

Od Omera b. El-Hattaba, r.a., se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Kada bi ste se vi istinski oslanjali na Allaha, On bi vas opskrbljivao kao što opskrbljuje ptice: ujutro odlaze gladne, a predvečer se vraćaju site.“ Ovaj hadis ne ukazuje na pasivizam (ljenčarenje) ljudi, već traži da idu za nafakom. Samo spominjanje jutra i večere u hadisu ukazuje da ptice ne sjede, nego konstantno rade da bi navečer imale nešto u svojim gnijezdima.

Pouka je očita – tevekkul slijedi nakon što posijemo, uradimo, potrudimo se. Ispravno i dinamično razumijevanje tevekkula jača našu snagu, snagu naše zajednice. Tevekkul je izvor naše moći kako kaže Poslanik, a.s.: „Ko hoće da bude najjači među ljudima, neka se osloni na Allaha.“ (Hakim)

Jedino vjernik zna i potpuno je uvjeren da je Uzvišeni Allah svakom biću već odredio sve, istovremeno ga zadužujući da se trudi i radi. Uzdanje u Njega je uzdanje u moć Moćnoga i snagu Vladajućeg, Onoga koji čini šta hoće i ispunjava što odluči. Sve je određeno Njegovim rokom, vremenom, prostorom, okolnostima, posljedicama i uzrocima.

 

-odlomak iz knjige ‘U hladovima Kur’ana’, Rifeta Šahinovića-

© Divithana, 2013