Poslanikova, a.s., produhovljenost

Poslanikova, a.s., produhovljenost

Obične duše imaju trenutke u kojima su potpuno slobodne od sujete i grubosti i uzdižu se na viši nivo u kom sa svojim mislima i osjećanjima žive u čistoj i neporočnoj atmosferi. U takvom stanju one se ne zadržavaju dugo, nego padaju na niži nivo i tu žive veći dio vremena da bi iz te pozicije posmatrale upotpunjenost koja ih je bila obuzele poput trenutnog bljeska.

Uzvišene duše imaju ulogu šireg značaja i dalekosežnijeg uticaja, kroz nju upravljaju životom i imaju najbolje znanje i najjača osjećanja. Takvi su na visokom nivou ponašanja i vrlo rijetko pokliznu u njemu. Takve duše su poput ptica koje su naviknute na visove i ne spuštaju se osim povremeno. A kada se i spusti ne ostaje osim onoliko koliko joj je potrebno da zamahne krilima i odleti otkud je i došla. Allah je tako stvorio ljudske duše i tako su se ponašale još od Ezela.

Duše su među običnim ljudima sputane u okove njihovih ličnih zahtjeva i tek se ponekad toga oslobode. Među uglednicima im je omogućeno oslobađanje od većine ovih okova mada se neki od njih pripije uz njihove noge pa ih optereti. Ako je pozicija običnih ljudi niža od pozicije uglednika onda među ovim prvacima ima razlike u dobru i vrijednostima poput razlike u udaljenosti među zvjezdama.

Ljudi razmišljaju o odlasku na neke zvijezde jer su one relativno blizu dok stizanje do nekih od njih i u mislima zastane jer prodor do njih ne može napraviti ništa do lutajuće mašte. Božija mudrost je zahtjevala izbor nosilaca Objave iz najodabranijih od velikana, a oni su istaknuti odabranici u svim stvarima.

Kada bi se organizovalo opšte takmičenje između nosilaca sposobnosti i velike nadarenosti sigurno je da bi Božiji poslanici bili prvaci u njemu. Oni su osobe s kojima se niko ne može ravnati u oštroumnosti i odlučnosti, u dalekosežnosti ciljeva i mudrosti, te u njihovom sveobuhvatnom shvatanju stanja duše i prirode društva.

Velika je greška da smatraš te Poslanike u nekoj mjeri dobrim i jednostavnim zbog njihovog vođenja ljudi u vijekovnoj zaostalosti i jednostavnosti. Ne, nikako. Jer vođenje naroda kako u dalekoj prošlosti tako i u sadašnjosti ne povjerava se osim ljudima kojima je podarena duhovna snaga koja im osigurava zaštitu i okuplja oko njih velike mase ljudi. Na tu istinu skreće pažnju i ovaj Kur’anski ajet: “I sjeti se robova naših Ibrahima, i Ishaka i Ja’kuba, svih u vjeri čvrstih i dalekovidih. Mi ih posebno obdarismo vrlinom jednom – da im je uvijek bio na umu onaj svijet, i oni su, zaista, u Nas od dobrih odabranih ljudi.” (Sad, 45-47)

Pa jesi li razumio tajnu njihove veličine u svjetlu ovog kratkog opisa: “čvrstih i dalekovidnih”? Oni posjeduju veliku snagu i oštroumnost! Oni su smjeli koje ne snalazi nemoć i oštroumni koje neće ocrniti neznanje. Oni su izabrani iz generacije kao što se drag poklon izabire iz raznovrsnih vrsta mirisnog cvijeća gdje se ostavlja lijepo da bi se odabralo najljepše.

U prošlom, sadašnjem i budućem životu Objava je bila – i još uvijek je – zaštitnik koji čuva Zemlju od nestanka i civilizacije kako se u njima ne bi izmiješalo ispravno sa zabludom. Nećeš pogriješiti – dok gledaš uzvišenu Objavu kao čuvara – ako ti se pokaže kao svijetla kruna koju ukrašava veličina i moral i koju uljepšava čvrsta ubijeđenost i iskrenost koja se jasno pokazuje između nebeskih upućivača tako jasno da skoro zatre sve mimo toga. Ko su ti časni upućivači? Koji je taj podignuti putokaz?

Oni su poslanici kojima je naloženo da upućuju ljude tokom prvih vijekova. Posljednji Božiji Poslanik bio je obavezan da upućuje ljude sve preostalo vrijeme. Poslan je s Knjigom koja ostaje među ljudima sve dok dana i noći bude. Među tim čestitim i ispravnim uočavaš – u skrušenosti i miru – Muhammeda ibn Abdullaha nosioca posljednje Objave, stjecišta akaida i vrlina za koje sudbina veže ispravnost i prethodnih i potonjih. On je oličenje uzvišenih vrijednosti u jednoj cjelini od mesa i krvi, možeš ga prepoznati vrlo lahko iz knjige s kojom je i došao i iz mudrosti koja izvire iz njegove logike.

Ali ti nećeš moći stupiti u vezu s njim osim ako za sebe odabereš visoke vrline po kojima je on živio. A što se tiče onih koji se zadržavaju od početka samo na sebi, oni sigurno nikada s njim neće stupiti u vezu. Griješnici koji žele pokajanje, neznalice koje traže znanje, zbunjeni koji traže opredjeljenje, neodgovorni koji tragaju za savršenstvom. Svi oni u svom nastojanju da dođu do cilja saznaće mnogo o Muhammedu jer će doći do upute uz pomoć njegovih znamenja i okoristiti će se njegovim savjetima.

Onaj koji potcjenjuje samoga sebe, svoj um i svoje srce nikada neće upoznati Muhammeda. Zaista, od odlika velikih duhovnih vođa jeste da one u čovjeku podstiču aktivnost kad im se približi i aktivira njegovu skrivenu snagu da bi služila najvećoj istini u mjeri u kojoj su joj date. Pa ako se nacionalnim vođama pružaju velike prilike za služenje domovini, na primjer, radeći na njenom preporodu i uzdizanju njenog ugleda, onda duhovne vođe svojim pomagačima i sljedbenicima pružaju veće mogućnosti za stjecanje savršenstva a zatim za njegovo prenošenje u ljudsku svakodnevnicu da bi ovaj život na taj način bio bolji i sretniji.

Otuda je naša tvrdnja: “Ne poznaje Muhammeda a.s. onaj koje zatvoren u tamnicu niskih želja ili izbjegava pomoć istine i dobra.”

Izvori inetelektualnog i sentimentalnog života u Muhammedu a.s. izviru iz njegove spoznaje Allaha dž.š. i njegovog stalnog sjećanja na njega i uzimanja velikog udjela iz samih značenja Božijih lijepih imena. To zato što je Allah dž.š. stvorio čovjeka po njegovoj prilici, postavio ga upraviteljem na Zemlji da bi bio njegov namjesnik, opskrbio ga iz nje… I ne samo to nego mu je naredio da iskorištava njena dobra i upravlja njome, te mu poručio da poštuje svoje božansko porijeklo i da se od toga ne spušta na nivo prašine i šejtanovih spletki.

Treba da bude znan, ponosan, moćan, plemenit, milostiv, darežljiv i sve drugo na što upućuju lijepa Božija imena od osobina savršenstva i znakova ljepote i uzvišenosti. I svijet – od postanka pa do svoga konačnog kraja – ne poznaje niti će poznavati čovjeka koji je bio zaokupljen visokim promatranjem i da je hodao po zemlji sa srcem i bio na nebu kao što je bio Muhammed a.s. Zaista je on najbolji koji je ostvario u sebi i u onima oko sebe život upotpunjenog čovjeka. Produhovljeni čovjek kojem je data uloga Allahovog namjesnika da prenese dijelove stvarnog značenja ove velike zadaće.

U intelektualnom i sentimentalnom nasljedstvu koje je ostavio Muhammed a.s. naći ćeš sve elemente uz pomoć kojih svaki čovjek može ispravno da obnovi svoju ulogu u ovom životu. Pogledaj ovu snagu osjećajnosti i njihovu toplinu u dovama: Prenosi imam Ahmed, Ebu Davud i En Nesai od Zejid ibn Erkama da je Poslanik po završetku namaza govorio:

“Gospodaru, Bože naš, i Gospodaru svega postojećeg! Ja sam svjedok da si Ti Gospodar Jedini i da nemaš druga! Gospodaru, Bože naš, i Gospodaru svega postojećeg! Ja sam svjedok da je Muhammed Tvoj rob i Tvoj Poslanik! Gospodaru, Bože naš, i Gospodaru svega postojećeg! Ja sam svjedok da su svi ljudi braća. Gospodaru, Bože naš, i Gospodaru svega postojećeg! Učini mene i moju porodicu iskreno odanim Tebi u svakom satu ovog i onog života. Veličanstveni i plemeniti, čuj i usliši moju dovu! Allah je najveći, najveći! Svjetlo nebesa i zemlje! Allah je najveći, najveći! Allah mi je dovoljan i divan je On zaštitnik. Allah je najveći, najveći.”

-odlomak iz knjige „Obnovi svoj život“, Muhammed El-Gazali-

 

© Divithana, 2013