Opomena

Opomena

Odgrnuh zavjesu da otvorim prozor i osvježim sobu hladnim januarskim zrakom. Otvaram krilo prozora i zastadoh… Tamni oblaci se nadvili, magla zavukla između krošnji drveća i zgrada, a crni spomenici katoličkog groblja mrače moj vidik sa zemlje. Ja Rabb, je li to sve oko mene tužno koliko sam i ja?

Ipak nije, gledam je, sva svijetli. Stoji uspravno, ponosno, kao da su tmurni oblaci samo još više istakli njenu ljepotu.
I kao da mi govori: „Nemoj biti tužna, njemu je lijepo! Meni je žao zbog mene. Žao mi je što neće više veličati Gospodara iz mog mihraba, predvodeći džemat. Što neće redati tespihe nakon obavljenog namaza, čistiti moje tepihe koji se svaki put raduju dahu klanjača na sedždi dok izgovara: „Neka je slavljen, Uzvišeni Gospodar.“ Žao mi je što Iskrena, saputnica njegovog života, neće više brinuti se o mojim svjetiljkama, levhama, ćursu, mimberu…
Pamtit ću ja to. Oni su me sagradili, njegovali, pomogli da postanem divan bijeli cvijet, mjesto molitve i ibadeta. Nisam tužna zbog mog imama, jer on ima nagradu kod Milostivog za svo dobro prema meni. To znam. Danas mu klanjaju dženazu, a poslije dolaze svi meni da zajedno proučimo tevhid. Svaki moj kamen, meleki, imami, džematlije će da čine zikr za njegovu dušu. Čini ga i ti!
Veličaj Allaha, brini se o sebi, čini dobro, koristi zajednici, čuvaj vakufe i pomaži ih! Kada čuješ moj poziv na namaz, na spas, odazovi se odmah, U svakom trenu budi svjesna prisutnosti Allahove. I budi svjesna prolaznosti života na dunjaluku…“

Hladan vjetar puhnu, jeza me obuze. Zatvorih prozor i gledam je i dalje… Razići će se tamni oblaci, grahnut će sunce, biće i groblje puno zelenila i cvijeća, doći će novi imam, moja džamija će i dalje biti blistava i mirisna. Ali jednog efendije neće biti. I hoću li ja biti bolja i bliža svome Stvoritelju?Hoću li znati uzeti pouku i bar nešto na ovom ispitu riješiti bolje? Dovim za to i trudim se. Pa da uz Božiju Milost svi se sretnemo u Džennetu. I još kad bi bili u društvu Poslanika a.s… Ah, ah, srce zaigra…

Piše: Emina Gobeljić – Behlulović

© Divithana, 2013