Moja priča o mehru – Hiba Ammar

Moja priča o mehru – Hiba Ammar

*Kada je moj otac zaprosio moju majku, kao mehr joj je posvetio napamet naučenu suru Al-Imran. A kada je moj suprug zaprosio mene, moj otac mu je rekao da će morati naučiti jednu kur’ansku suru, umjesto mehra.

Vjenčanja neće biti, ukoliko ne dobijem svoj mehr. Trebala sam izabrati jednu od sura. Izabrala sam suru En-Nur. Zbog svih šerijatskih odredbi koja sura u sebi sadrži, činilo mi se da će je biti teško zapamtiti.

Cijeli mjesec, i pored toga što je bio zauzet pripremama za naš najvažniji dan, nije ostavljao Kur’an nastojeći naučiti suru.

Nekoliko dana prije vjenčanja došao je mom ocu proučiti naučenu suru. Otac mu je rekao da će za svaki put kada pogriješi u učenju, početi s učenjem sure otpočetka.

Započeo je učenje sure Nur svojim smirenim, nježnim glasom. Taj prelijepi prizor nikada neću zaboraviti. Mama i ja smo gledale jedna u drugu, smiješeći se i očekujući kada će pogriješiti u učenju, kako bi počeo sve ispočetka, povećavajući na taj način moju „nagradu“.

Ali moj suprug, neka ga Allah blagoslovi, niti u jednom ajetu nije napravio grešku. Kada je završio, moj otac ga je zagrlio, rekavši mu: „Oženit ću te svojom kćeri, jer si ispunio njen mehr i dato obećanje.“

-On mi nije platio mehr u novcu, niti smo kupili zlato vrijedno nekoliko desetina hiljada. Zadovoljio me je Allahovim riječima, koje su nam poput zavjeta datih jedno drugom.

I pitanje je… koju će suru moja kćerka izabrati kao svoj mehr u budućnosti?*

-Hiba Ammar-

© Divithana, 2013