Jesmo li zreli za bojkot?

Jesmo li zreli za bojkot?

Ne razumijem se nešto u ekonomiju, a ni u trgovinu, ali mi je prilično jasno šta znači žalba Hrvatske na izvoz mlijeka iz BiH u EU. Ne mogu reći da sam nešto aman iznenađena. Ne želim ovim tekstom komentarisati odnos dvije zemlje, niti po ko zna koji put dokazani hinjaluk na djelu. Samom žalbom je sve rečeno. Ali, imam potrebu da ‘lupim šakom’ od svaki sto u svakoj kući u Bosni i Hercegovini i kažem: Dosta!

Internet bruji o bojkotu hrvatskih proizvoda. Čovjek kad čita sve te komentare, rekao bi da ćemo se konačno osvijestiti i početi kupovati svoje, ali pitanje je: možemo li mi to? Jesmo li dovoljno zreli? Toliki kompleksi, desetljećima njegovani u dubinama naših naivnih bića, nam jednostavno ne dozvoljavaju da budemo patriote ondje gdje je danas vjerovatno najbitnije. Može nas milion doći u Titovu na doček košarkaša (i treba da dođe!), ali će ruka sutradan opet posegnuti za tuđim. Jer naše kao po defaultu ne valja. Jer mi kao nismo sposobni da napravimo nešto dobro. Jer, ruku na srce, kad je svijest o vlastitim vrijednostima u pitanju, nekako smo kolektivno glupi.

Pokušavam preslikati situaciju na međuljudske odnose. Mjesto radnje: prosječno bosansko selo. Komšinicina priča o tome kako je svojim očima vidjela da nam je loš krompir koji smo kontali prodavati po komšiluku (ili nedajbože koju ulicu dalje), bi značila da više nikad ništa nećemo uzeti od nje. A vjerovatno joj se ni obratiti do kijametskoga dana. Vjerujem da bi se u paralelnoj situaciji u porodici pokidale i rodbinske veze. Ne, nije poenta ovog poređenja da prekinemo odnose sa susjedima. Samo pokušavam ukazati na to kako bi nam lahko ponos i ego proradili da su u pitanju naši najbliži. Jer – ona meni nož u leđa…

Al’ zato, neka nama Jane i Dorine.. Važno je da zadržimo lažni nivo u društvu poremećenih vrijednosti. Poznajem ljude, svoje sugrađane, koji ne samo da će naše proizvode izabrati jedino u nuždi, nego će naširoko voditi kampanju protiv privrede vlastite države. Pričala mi je kolegica kako je sa jednim poznanikom vodila raspravu o paradoksu kupovine Jane. On je, u pokušaju da opravda svoj besmisleni izbor, provalio da mu Jana jednostavno ima ono nešto, drugačija je, ‘ukusnija’. Predložila mu je mali eksperiment: Nasut će 2 čaše vode, u jednu Janu, u drugu neku od bosanskih voda, i dati mu da pogodi u kojoj je Jana, kad je već tako posebna. Izabrao je pogrešnu čašu.

Ja vama predlažem jedan drugi eksperiment: u narednih mjesec dana odaberite bosanski proizvod kad god budete imali mogućnost izbora. Probajte, dajte našim proizvodima šansu. Nećete se otrovati, a ni kućni budžet vam sigurno neće ispaštati zbog toga. Naprotiv. Za svoj novac kupujmo svoje! Ne budimo isprogramirane ovce.

Za kraj, razmislite: Ako su naši mliječni proizvodi zaista loši, kao što kaže propaganda koja se vodi protiv njih i svega ostalog što je naše, čega se onda susjedi boje?

© Divithana, 2013