Islam i feminizam

Islam i feminizam

“Da li ste vi feministkinja?”, slabodobitno upita on nju.
On, univerzitetski profesor poznat po mržnji koja je obilježila njegov život i djelo; nju, studenticu kojoj je Bog dodijelio taj nesretni pik, toliko neodoljiv njenom profesoru.

Bio je neobično zadovoljan, jer je matirao svoju pokrivenu studenticu sa nečim njoj toliko dalekim i nepojmljivim.

Slušajući prijateljicine dogodovštine sa predavanja, nisam mogla da se ne zapitam kakav bih odgovor ja dala.
Živimo u 2018. godini, #metoo, #freethenipple, „rušenje patrijarhata“ i slični pokreti ne napuštaju javni diskurs, a veliki feminizam je sveta krava našeg vremena.

Svako protivljenje je ravno blasfemiji, a pojedinci koji se usude to učiniti smatraju se neandertalcima.
Servira nam se novi sistem vrijednosti po kojem moramo odbaciti koncept majke kao centralne figure u porodici, ne reagovati na propagandu odgovaranja čitave generacije žena od majčinstva, odobravati abortus, odnosno posmatrati ga kao pitanje koje se tiče isključivo žene i njenog tijela. Naravno, tu je ubačena i homoseksualnost, ako je kojim slučajem još uvijek nismo probavili.
Ako je to feminizam, ja feministkinja nisam.

S druge strane, bilo bi nepošteno zaobići značaj prvog i drugog vala feminizma. Donijeli su nam pravo glasa, zaposlenje, porodiljske naknade, seksualno uznemiravanje kao krivično djelo i pregršt stvari koje se savremenoj ženi podrazumijevaju.
Ako je to feminizam, i ja sam feministkinja.

Koji je onda odgovor na moje pitanje?
On je ustvari jednostavan. Njime objedinjujem pozitivne aspekte feminizma, a ograđujem se od svih negativnosti i banalnosti.
Ja sam muslimanka.

Piše: Lejla Gudić

© Divithana, 2013