Blizina našeg Gospodara

Blizina našeg Gospodara

„A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam sigurno blizu: odazivam se molbi molitelja kada Me zamoli. Zato, neka se i oni na Moj poziv odazovu, neka vjeruju u Mene, kako bi bili na Pravom putu.“ (El-Bekara, 186)


Ibn Kesir navodi predaju u kojoj je neki Arapin pitao Poslanika, s.a.v.s., o blizina, odnosno daljini, našeg Gospodara kako bi saznali da li da Ga prizivamo šapatom ili glasno. Poslanik, a.s., je ušutio, a potom je objavljen ovaj ajet. Imam Ahmed navodi kazivanje od Ebu-Musaa el-Ešarije u kojem on navodi da su bili u nekoj bici u kojoj su glasno donosili tekbire. Poslanik, a.s., je tada kazao: „O ljudi! Suzdržite se! Vi ne zovete nikog ko je gluh ili odsutan, nego zovete Onoga Koji čuje i vidi. Onaj Koga zovete bliži je svakom od vas od vrata njegove jahalice.“
Ovaj ajet spada u onu grupu ajeta u kojem se navode pitanja i odgovori. Iza svakog pitanja u Kur’anu (jes’eluneke) slijedi odgovor koji započinje rječcom „reci“ (qul). Mnogo je takvih primjera u Kur’anu. Na nekim mjestima pitanju je prethodio veznik we, dok na nekima nije. Na dva mjesta u Kur’anu (4:127; 4:176) pitanja su data u formi (jesteftuneke). Jedino u gornjem ajetu odgovor ne započinje sa qul. Komentatori Kur’ana su posvetili posebnu pažnju odsutnosti rječce qul kazavši da se u tome krije tajna odnosa između Gospodara i roba. Imam Razi kaže: „Kao da Uzvišeni Allah, ne upotrebljavajući riječ qul na ovom mjestu, kaže: „Muhammede, kada budeš upitan o nekom drugom, a ne o Meni, ti budi taj koji će odgovarati tako i tako. A kada budeš upitan o Meni, ti šuti da Ja budem taj koji će odgovarati.“

Ovaj ajet naglašava Božansku blizinu koja se ogleda u uslišavanju molbe onoga koji moli kada Ga moli. To ne podrazumijeva blizinu u smislu vremena i mjesta. Gospodar je sasvim blizu svojih robova, a oni Ga znaju i skladu sa razinom do koje su došli putem vlastite revnosti na Njegovom putu. Zato se vjernik treba konstantno truditi oko izvršavanja vjerskih propisa razumijevajući ih i usavršavajući kako bi stepen vlastite spoznaje podigao na što veću razinu. Vidimo da je radost povezana sa Njegovim odazivanjem na molbu molitelja. Ajet ističe Božiju blizinu izvan kategorije količine i kakvoće jer je ne ograničavaju odgovori na pitanje „koliko?“ ni „kako?“. Otuda dovu ne treba izgovarati (pre)glasno, ali mora se imati za cilj stizanje do ispravnog puta. Onaj koji traži utočište samo kod Uzvišenog Allaha bit će upućen Njegovim posebnim dobročinstvom, posebnom potporom i blagošću koja ispunjava um i srce, a to nije u stanju dosegnuti onaj kojem je cilj samo ovodunjalučko uživanje.

Krajnji cilj u ovim našim pregnućima je ona „ihsanska“ prefinjenost naših stanja kao da Uzvišenog Allaha gledamo, svjesnost da nas On svakog momenta posmatra u našim nastojanjima da podignemo razinu stepena spoznaje.

O tome nas je obavijestio Poslanik, a.s., kazavši sljedeće: „Ko bude iskreno vjerovao i obožavao Allaha, dž.š., četrdeset dana, znaci mudrosti će se sa njegova srca prepoznati na njegovom jeziku.“

 

– odlomak iz knjige „U hladovima Kur’ana“, Rifet Šahinović –

© Divithana, 2013