S prijateljima se bitke dobijaju

S prijateljima se bitke dobijaju

Život piše nevjerovatne priče, donosi nam ljubav, sreću, s jedne strane, bol i tugu sa druge strane. I bez obzira koliko ozbiljnosti život zahtijeva od insana, nikada ne gubite nadu jer imate Gospodara.

Prije dvije godine sam suočena sa dijagnozom invazivnog karcinoma dojke. Šok, nevjerica, bol su u jednom momentu postali užasni za majku troje djece. Prirodno je da u toj nemilosrdnoj borbi uz vas bude partner kojeg ste izabrali za cijeli život. Roditelji su posebna priča, prave riječi za njihovu brigu i ne postoje. Prolazak kroz kemoterapiju, opadanje kose, bolove, mučnine, je samo mali djelić kroz koji prođe insan, suočen sa kancerom. Ruka podrške vam dođe kao budali šamar. Imala sam uistinu vojsku sestara koje su dovile za mene, a Allah najbolje zna, koliko su njihove dove bile iskrene i snažne.

Pocetak moje borbe sa bolešću je otpočeo u mjesecu Ramazanu, posebna spona između mene i mog Gospodara. Iz srednje škole me ubjedljivo prati Aristotelov citat: “Prijateljstvo je jedna duša u dva tijela”. Remka, Naida, Mirsada, Ismeta, Aldijana su bile uz mene onda kada mi je bilo najpotrebnije. Najteze razdoblje mog života, elhmdulillah. Sestre koje krvno nisu vezane za mene, su ušle u moj život sudbinski, kao vojska koju je samo On mogao mobilizirati. U društvu tih pet musketirki, znala sam zaboraviti na svoje iskušenje. A ponekad sam morala pobjeći od surove zbilje. Dan pred operativni zahvat, dolaze, sa dovom, osmjehom, nadom. Allahu moj… Kako insanu može biti neko tako blizak, suosjećati se sa tvojim bolom, a majka ti ga nije rodila? Uistinu, odgovor je samo kod Tebe! Svako dobro koje vam urade prijatelji, treba urezati u kamen, da ostane zauvijek. Bože… Sjetih Te se, kada nedaća crna k’o noć me savlada… Kada prašnjavi čador prekri lice vremena… Tvoje ime izgovorio, i duša mi zajeca… Hvala ti Bože, jer ljubav u Tvoje ime je najdraža… Čuvajte svoje prijatelje, jer nikada ne znate ko je noć proveo doveći za vas.

Piše: Enisa’a Seleme

*Tekst prenosimo u cjelosti, bez intervencija.

© Divithana, 2013