Čitaj…

Čitaj…

„Čitaj…“ Prvo što je Bog preko Poslanika naredio ljudima. Moglo je to biti „gledaj“ ili „slušaj“. Ali ne… Bilo je „čitaj“. Cijela mudrost je skrivena u ova dva sloga o kojima trebamo svakodnevno razmišljati.

Nijedna ljudska radnja ne oplemenjuje čovjeka kao čitanje. Kao da iz knjiga upijamo snagu koja nam pomaže da rastemo, koja nas čini velikim. Svaka stranica koju otvorimo nam prikazuje novi horizont, nove puteve kojima treba proći.

Ljudi kroz čitavu historiju razmišljaju o putovanju kroz vrijeme, o vremeplovu, ali im jedna činjenica konstantno promiče. Vremeplov već postoji. Nije to džinovski, komplikovani, metalni stroj, nego mali profinjeni komad papira koji staje u džep kaputa… Knjiga…
Omogućava nam da otputujemo na sve strane svijeta, u svaki trenutak historije. Nekada čak i u budućnost kako bismo vidjeli i čuli sve što nas zanima. Spoznavši svijet, spremni smo svakoga trenutka na dijalog. Ono što vidimo i čujemo nas ne iznenađuje, jer je sve to već viđeno. Najbolji sagovornici su oni koji puno čitaju. Unaprijed čuju šta želimo da im kažemo. Naše riječi su za njih slika koju sasvim jasno vide.

Svako pročitano djelo je stepenica koja nas uzdiže. Ljudi sami biraju svoje stepene i svoje vidike. U početku vidimo samo livadu, vrlo često napuštenu i punu ostruge. Daljim čitanjem, shvatamo skučenost našeg pogleda. Nastavljamo čitati i tada počinjemo po krajevima livade da pronalazimo lijepo i mirisno cvijeće zbog kojeg zaboravljamo na trnje i ostrugu. Vremenom, naš pogled seže preko sve viših bedema, tamo gdje mnogi ne žele da gledamo.

Kada shvatiš moć koju ti čitanje daje, poželiš puno više. Oblaci postaju vidikovac sa kojeg posmatraš svijet.

Piše: Sanela Muharemović

© Divithana, 2013