Običaji Bošnjaka povodom kurbanskog i ramazanskog bajrama (1/2)

Običaji Bošnjaka povodom kurbanskog i ramazanskog bajrama (1/2)

Kurban, odnosno hadžijski bajram, zajedno sa ramazanskim, dva su najveća blagdana muslimana širom svijeta. To su jedini blagdani u kojima se muslimanima preporučuje posebno veselje, radost i karakteristična proslava. Konačno, dani bajrama i jesu dani radosti, kada lica vjernika treba da blistaju od sreće. Međutim, oba ova blagdana vezana su za porodična slavlja, kada se okuplja cijela familija na jednom mjestu uz obilne i raznosvrsne trpeze.

Kurban bajram, ili drugim nazivom, hadžijski Bajram, nastupa nakon završenih hadžijskih obreda u Svetom hramu, u Mekki. Nakon obavljenog bajram namaza, muslimani cijeloga svijeta prinose žrtvu svome Stvoritelju, u vidu klanja određenih životinja (ovca, goveče…) Ova praksa se veže za poslanika Ibrahima a.s., kojem Bog šalje crnog ovna kao zamjenu za njegovog sina Ismaila kojeg je iz poslušnosti Allahu trebao žrtvovati. Kurban ima simboliku i brige za druge muslimane, jer se meso zaklane životinje dijeli siromašnim, komšijama i rodbini.

Ramazanski bajram nastupa nakon završetka mjeseca ramazana, mjeseca posta u islamu. Bajram je radost postačima nakon 30 dana žrtvovanja Allahu dž.š., apstinirajući od jela, pića, pušenja i spolnog općenja od zore do zalaska sunca. Bajramsku radost najviše osjete postači, oni koji su se bezuslovno odazvali Božijoj naredbi, međutim, radost Bajrama zahvata srca svih muslimana, i to je jedan od Božijih darova vjernicima bez obzira da li redovno ispunjavaju Njegove naredbe ili ne.

Običaji proslavljanja oba ova blagdana su uglavnom isti, te je jedina razlika u njihovom obilježavanju ta, što se na Kurban bajram prinosi žrtva klanja kurbana, te što ovaj Bajram traje 4 dana, a ramazanski 3 dana.

Bajramsko odijelo i bajramska čistoća

Niz je tradicionalnih svečanosti i običaja koji su karakteristični za proslavu ovog blagana u našoj zemlji. Nadaleko je poznato da Bošnjaci pridaju veliki značaj čistoći svojih kuća i avlija, pa se uoči Bajrama porodice posebno angažiraju na tom planu. Čista mirisna odijela, kuće i sokaci simboli su bajramskog praznovanjau Bosni. U toku Bajrama Bošnjaci prakticiraju oblačenje najljepše odjeće i svečanih odijela koje imaju. Oni imućniji čak kupe  novu odjeću i obuku je kako bi u novom ruhu proslavili ovaj sveti muslimanski blagdan. Nekada je za Bajram bila rasprostranjena i praksa da se sašije novo odijelo na koje se nestrpljivo čekalo mjesecima. Međutim, kako je islam put sredine i za Bajram se preporučuje skromnost, kako kaže poznata Behlulova pjesma:

„Nije Bajram onome ko oblači nove i gizdave haljine,

Bajram je onome ko je siguran od prijetnje Božije.

Nije Bajram onome ko se gizda ovodunjalučkim nakitima,

Bajram je samo onome ko se bogobojažnošću  osigura….“(Ebu Vuhejb-Behlule, kraj VII stoljeća)

Karakteristično za našu zemlju jesu i noći uoči Bajrama, kada se nakon obavljene večernje molitve u džamiji, organiziraju noći ilahija, sevdaha na trgovima gradova, ispred džamija. Narod se uz veselje priprema nadolazećem blagdanu, pa se poigra i neizostavno bosansko kolo, a sve se to proprati vatrometom.

Bajramsko jutro

Bajramsko jutro je izuzetno posebno za muslimane, kada se najviše osjeti porodična harmonija i ljubav među njezinim članovima. Cijela porodica ustaje jako rano, kako bi se muškarci ispratili u džamiju gdje će obaviti bajramsku molitvu, tzv. bajram namaz. Kod Bošnjaka je vremenom prešlo u običaj da samo muškarci idu u džamiju, vjerovatno zbog toga što se žene posvete planiranju bajramskog ručka, iako su za vrijeme života Poslanika, u džamiju išle i žene i djevojke, kako bi u zajednici donosile tekbire i svjedočile veličinu Uzvišenog Allaha dž.š.

Lijepi su naši adeti po kojima su uključeni i ženski članovi porodice koji  pomažu muškarcima u kući da se što ljepše i svečanije pripreme za bajram-namaz. Prije odlaska u džamiju običaj je okupati se, namirisati i obući najljepše i najsvečanije odijelo, po uzoru na Muhammeda, a.s. koji je za Bajram oblačio najljepšu odjeću koju je imao. Bajram namaz se klanja četrdeset pet minuta po izlasku sunca i traje do podnevskog vremena. Posebnost zajedničkog obavljanja bajram namaza leži u činjenici da islam veliku pažnju posvećuje džematu/zajednici, stoga se i na bajramsko jutro u prepunim džamijama muslimani osjete ujedinjenim, čine jedno tijelo, zajednički dijeleći radost ovog blagdana.

Prije odlaska u džamiju trebalo bi nešto pojesti, shodno preporuci našeg poslanika Muhammeda, a.s., koji nikada nije odlazio na bajram prije nego što bi nešto pojeo, osim za kurban bajram kada je lijepo jesti tek nakon dolaska u kuću. Običaj je da se ide jednim putem, a da se vraća drugim, kako bi se ubralo što više dobrih dijela, jer se svaki korak napravljen do džamije broji kao dobro djelo.

Tokom klanjanja bajram-namaza u džamiji se uče tekbiri više nego u nekim drugim prigodama, a poslije obavljanja namaza slijedi čestitanje Bajrama komšijama, rodbini i prijateljima.  Prilikom čestitanja Bajrama zaziva se Božiji bereket i blagoslov riječima: “Bajram šerif mubarek olsun.” To je običaj koji su našim dobrim Bošnjanima predali Turci. Inače, Poslanik, a.s., je prilikom čestitanja Bajrama činio dovu za prisutnog riječima: Neka Allah primi naša i tvoja dobra djela!” Lijepo je da svi ukućani između sebe razmijene bajramske poklone-hedije ili kako mi kažemo bajramluke.

(nastavit će se…)

Reference preuzete iz:

Edib Muftić, Običaji bosanskih muslimana, Behar, Zagreb, 1992.

Antun Hangi, Život i običaji bosanskih muslimana, Dobra knjiga, 2009.

Emir Hadžihafizbegović, Moja jedina domovina zove se Bosna i Hercegovina, monolog.

Autor: Šejla Mujić-Kevrić, Livno

© Divithana, 2013