Zahida Bektaš,  nekad prvakinja u džudu, danas u umjetnosti

Zahida Bektaš, nekad prvakinja u džudu, danas u umjetnosti

Današnji intervju vodimo s umjetnicom, sestrom, kojoj  osmijeh ne silazi s lica. Vrlo vesela i zanimljiva osoba. Njen život, također, mnogo dinamičan i ispunjen naizgled nespojivim ljubavima, džudom i bojama. Zahida crta, slika, gravira, izrađuje slike na foliji, pravi nakit, oslikava  sto postotnu svilu, razne predmete ukrašava dekupaž i sličnim tehnikama…

Kroz razgovor predstavit ćemo Vam Zahidu Bektaš, našu sagovornicu iz Donjeg Vakufa koja svojim talentom, trudom i konstantnim učenjem doprinosi kućnom budžetu. Insistira na skromnosti pa ćemo joj prepustiti  da se sama predstavi. Zahida, izvolite.

Rođena sam u Zenici a nakon rata doselili smo u Donji Vakuf. Bivši sam sportista a sada svoje vrijeme provodim u kreativnom radu i uživam u njemu. Sretno sam udata, hvala Allahu, i majka dvoje predivne djece.

 

Umjetnica ste, to je evidentno. Kada ste shvatili da svoj talent možete, da tako kažemo, unovčiti?

Nakon objave mog prvog rada na Facebook-u ( akril na platnu)  javila se velika zainteresovanost od strane što prijatelja to i stranaca. Svakim novim radom sve više ljudi se javljalo sa željom da kupe moje radove, i tako, malo po malo, počela sam prodavati svoje radove želeći  podijeliti svoju umjetnost, jedno parče svoje duše,  sa što više ljudi.

 

Kako je počelo?

Od djetinjstva sam voljela slikati, talenat je bio očit  ali ipak nisam pridavala veliku pažnju tome jer sam bila zaokupljena svojom, tada, najvećom ljubavi- džudom. Mnogo godina nakon što sam se udala, porodila, prestala trenirati i napustila svoj dotadašnji posao da bih se u potpunosti posvetila odgoju djece, javila mi se želja za slikanjem. Nakon što su djeca postala samostalna, imala sam dosta slobodnog vremena  koje  sam nedugo nakon toga  u potpunosti posvetila umjetnosti. Počela sam od, meni odavno poznatog, akrila i od tada radila sve što stignem: grafiku sam u potpunosti posvetila bosanskim motivima (ibrici, mlinovi, zvekiri itd.), radovi na staklu su uglavnom levhe, cvijeće i priroda su mi obično inspiracija za radove na svili i fimu  itd. Ne znam šta još nisam probala ali definitivno radim sve naizmjenično, zavisi od raspoloženja i potražnje, naravno. Pravljenje nakita fimo glinom je posljednja stvar kojoj sam se posvetila, i nakon dosta istraživanja i usavršavanja shvatila sam da sam pronašla nešto što me duševno u potpunosti ispunjava .

 

Šta najradije radite?

Obično radim jednu tehniku nekih  15ak dana pa se prebacim na neku dragu, iz čiste želje da sve ostane zanimljivo i uzbudljivo i  da mi jednostavno ništa ne dosadi. U sve svoje radove unosim dio sebe i radim ih sa puno ljubavi tako da je teško izdvojiti neki. Svila je svaka unikatna a slike na svili veoma zahtjevne pa bi mogla njih izdvojiti.

Vaši radovi su poklanjani nekim važnim osobama, u prilikama kada poklon treba biti konkretan i korektan, lijep i za pamćenje, što bi se kod nas reklo “za obraza”. Svi se nađemo u takvim situacijama, što Vi preporučujete? Šta se poklanja tad?

Definitivno se najviše kupuju slike na staklu jer sa njima ne možete pogriješiti ali sve zavisi i od ukusa i financijske moći kupca, kao i od svrhe samog poklona.

Kao i mnogi, i Vi imate online trgovinu. Na kojim stranicama možemo pogledati radove?

Moji radovi se mogu vidjeti na mom Facebook  profilu ( Zahida Bektash) ali i na Instagramu (artzahida). Na  stranici „Vrijedne ruke muslimanke“ na Facebook-u izlažem radove sa još nekoliko žena i Donjeg Vakufa koje se također bave ručnim radom. Otvorila sam i online shop na Etsy-iju koji je trenutno u fazi mirovanja zbog dodatnih poboljšavanja ali očekujem da će uskoro biti ponovo u punoj funkciji.

Svjedoci smo nelojalne konkurencije i negativnih primjera poslovanja. Možete li navesti pozitivne primjere suradnje i umrežavanja umjetnika, izložbe i slično?

Izlažući na sajmovima i izložbama upoznala sam veliki broj kreativaca sa kojima imam izuzetnuo dobru saradnju. Kada nestane nekog materijala obično pomažemo  jedni drugima savjetima, ne samo gdje se može kupiti ono što se traži nego i sa čim bi se moglo zamjeniti u međuvremenu. Veliki broj ljudi smatram prijateljima a ne konkurencijom jer  smo spremni  međusobro se podučavati i pomagati.

Mnogi vas prepoznaju kao mirnu, staloženu i vedru ženu, suprugu i majku dvoje uzorne djece. Međutim, malo je poznat Vaš sportski angažman. Možete li nam reći  kojim sportovima ste se bavili i koje ste uspjehe ostvarili?

Sport je bio jedan veliki dio mog života. Džudom sam se aktivno bavila 13 godina a svoje srednjoškolske dane provela sam većinom po takmičenjima, tako da sam 5 godina zaredom bila prvakinja BiH i druga u Jugoslaviji. Poslije rata vratila sam se aktivnom treniranju u džudo klubu „Policajac Zenica“ i ponovo postala prvak države 5 godina zaredom (opet) u svojoj i apsolutnoj kategoriji. Učestvovala sam i na Evropskom prvenstvu što je bio vrhunac moje karijere. Preseljenje u Donji Vakuf mi je  otežavalo  treniranje a zaposlenje je stavilo tačku na  moju dugu karijeru.  Vodila sam par godina i fitnes klub ali zbog niza okolnosti i narušenog zdravlja više nisam u mogućnosti da se bavim bilo kakvim sportom ali sam zato svu energiju okrenula stvaranju umjetničkih djela.

 

© Divithana, 2013