“Uživaj u životu” (dr. Muhammed b. Abdurrahman el-Arifi)

“Uživaj u životu” (dr. Muhammed b. Abdurrahman el-Arifi)

Život je Allahova blagodat, milost i iskušenje, i bićemo pitanju na Sudnjem danu kako smo utrošili vrijeme provedeno na zemlji. Kako, pored svih lažnih izazova koje nam nudi ova varalica od dunjaluka ostati dosljedan istinskim principima, a istovremeno uživati u ljepotama i blagodatima života?  Kako postići balans između onog za čime čeznemo i onoga što posjedujemo?

Istaknuti islamski učenjak dr. Muhammed b. Abdurrahman el-Arifi nam nudi pregršt savjeta unutar korica svoje knjige „Uživaj u životu“ kako da ostvarimo istinski uspjeh, kanališemo emocije, postavimo prioritete i usmjerimo tok raznih situacija ka ličnoj, a ujedno i kolektivnoj dobrobiti.

Knjiga je prožeta nizom adekvatnih primjera iz života Poslanika sallallahu ‘alejhi we sellem i njegovih ashaba, kao i posrednih i neposrednih iskustava autora, služeći kao praktični vodič svakom muslimanu i muslimanku koji žele postići koristi na oba svijeta.

U nastavku, pročitajte jedan odlomak iz knjige, a toplo preporučujemo kompletno štivo koje vas sigurno neće ostaviti ravnodušnim.

Otac Džabira ibn Abdullaha, r.a., velikog ashaba, poginuo je u bici na Uhudu i iza sebe je ostavio devet kćerki za koje se nije imao niko brinuti osim Džabira. Također je ostavio i veliki dug na plećima ovog mladića koji je bio u cvijetu svoje mladosti. Zato je Džabir uvijek bio zamišljen, zaokupljen brigom o svojoj vjeri i sestarama, a oni kojima je dugovao tražili su ga ujutru i navečer. Džabir je krenuo sa Poslanikom, s.a.w.s., u pohod na Zatur-rika’. Zbog svoje neimaštine nije mogao kupiti snažnu devu, pa je išao na iscrpljenoj i slaboj devi, koja se jedva kretala. Ljudi su ga prestizali i on je ostao na začelju povorke.

Poslanik, s.a.w.s., koji je išao na začelju vojske, sustiže Džabira, kojeg je njegova deva nosila gotovo pužući, pa ga upita: “Šta je s tobom, Džabire?” On odgovori:  “Allahov Poslaniče, usporila me ova moja deva.” Poslanik, s.a.w.s., mu reče: “Natjeraj je da klekne.” Džabir to učini. Onda i Poslanik, s.a.w.s., natjera svoju devu da klekne, pa reče: “Daj mi svoj štap!”, ili je rekao: “Otkini mi granu sa drveta!” Džabir mu dodade štap. Deva je sjedila na zemlji iscrpljena i klonula, a Poslanik, s.a.w.s., joj priđe i blago je udari. Deva ustade i krenu puna živosti. Džabir se uhvati za nju i uzjaha je. Išao je pokraj Poslanika, s.a.w.s., radostan. Njegova deva je živnula i žurila je naprijed. Poslanik, s.a.w.s., se okrenuo prema Džabiru i htio da razgovara sa njim. Kakve je to teme izabrao Poslanik, s.a.w.s., da ih započne sa Dzabirom? Džabir je bio mladić, a želje mladića, uglavnom, kruže oko ženidbe i traženja opskrbe. Poslanik, s.a.w.s., reče:  “Džabire, jesi li se oženio?” “Da”, odgovori Dzabir. “Djevojkom ili ženom koja je bila udavana?”, upita Poslanik, s.a.w.s.. “Ženom koja je bila udavana”, odgovori on. Poslanik, s.a.w.s., se začudio kako se mladić koji se prvi put ženi oženio ženom koja je bila udavana, pa ga upita: “Zašto nisi oženio djevojku, pa da se s njom zabavljaš, kao i ona s tobom?” Džabir odgovori: “Allahov Poslaniče, moj otac je poginuo na Uhudu i ostavio je devet kćerki za koje se nema ko drugi brinuti osim mene. Nisam želio da se oženim djevojkom poput njih, pa da se među njima često dešavaju razmirice. Oženio sam se ženom koja je starija od njih da im bude poput majke.” Ovo je značenje njegovih riječi. Poslanik, s.a.w.s., je vidio da je pred njim mladić koji je žrtvovao svoje lično zadovoljstvo radi svojih sestara, pa je htio da se našali sa njim rijecima prikladnim za mladića. Reče mu: “Možda ćemo se, kada se približimo Medini, odmoriti u Siraru, a tvoja supruga će čuti za nas dolazak, i prostrijeti ti jastuke”, tj. iako si se oženio udavanom zenom, ona je jos uvijek nevjesta, radovat će ti se kad dodjes, prostrijeti svoju postelju i poredati jastuke na njoj. Džabir se sjetio u kakvom siromastvu zivi sa svojim sestrama, pa reče: “Jastuke? Tako mi Allaha, Allahov Poslaniče, mi nemamo jastuke.” Poslanik, s.a.w.s., reče: “Imat ćete jastuke ako Bog da.” Zatim su nastavili dalje. Poslanik, s.a.w.s., je htio dati Džabiru nešto imetka, pa se okrenu prema njemu i reče: “Džabire!” “Odazivam ti se Allahov Poslaniče”, odgovori on. “Hoćes li mi prodati svoju devu?” upita Poslanik, s.a.w.s.. Džabir razmisli i vidje da mu je deva sav kapital.

To mu je bila kad je bila slaba i iscrpljena, a pogotov nakon što je postala snažna i čvrsta. Međutim, vidio je da nema prostora za odbijanje Poslanikovog, s.a.w.s., zahtjeva, pa reče: “Reci, Allahov Poslanice, koliko daješ?” Poslanik, s.a.w.s., rece: “Dirhem.”  Džabir reče: “Dirhem?! Zar hoćeš da me zakineš, Allahov Poslaniče?” Poslanik, s.a.w.s., reče: “Dva dirhema.” “Ne, zakinuo bi me, Allahov Poslaniče”, reče Džabir. Tako su oni nastavili povećavati njenu cijenu, sve dok nisu stigli do četrdeset dirhema, oka zlata. Džabir reče: “Ali uz uslov da ostanem na njoj sve dok ne stignemo u Medinu.” Poslanik, s.a.w.s., reče: “Uredu.” Kada su stigli u Medinu, Džabir je otišao svojoj kući, skinuo svoje stvari sa deve i otišao da klanja sa Poslanikom, s.a.w.s., a devu je svezao kod džamije. Kada je Poslanik, s.a.w.s., izašao, Džabir mu reče:  “Allahov Poslaniče, ovo je tvoja deva.” Poslanik, s.a.w.s., reče: “O Bilale, daj Džabiru cetrdeset dirhema i dodaj jos”, što Bilal i učini. Džabir ponese taj novac i poče ga prebirati svojim rukama, razmišljajući o svojoj situaciji. Šta da uradi sa ovim novcem? Hoće li njime kupiti devu, ili ce kupiti stvari koje su mu potrebne za kuću, ili… Iznenada se Poslanik, s.a.w.s., okrenuo Bilalu i rekao: “Bilale, uzmi devu i daj je Džabiru.” Bilal je uzeo povodac deve i poveo je Džabiru. Kada mu je doveo devu, Džabir se začudio. Da li je to trgovina raskinuta? Bilal reče: “Uzmi devu, Džabire.” Džabir upita: “Šta se desilo?”, a Bilal odgovori: “Allahov Poslanik, s.a.w.s., mi je naredio da ti dam devu i novac.” Džabir je otišao Poslaniku, s.a.w.s., i pitao ga o tome, rekavši: “Zar ne želiš devu?” Poslanik, s.a.w.s., reče: “Zar smatraš da sam se cjenkao s tobom kako bih uzeo tvoju devu?” tj. nisam tražio od tebe da spustiš cijenu kako bih kupio devu, vec da procijenim koliko cu ti dati novca da te pomognem u tvojim potrebama. Kako je samo veličanstven ovaj ahlak! Odabirao je govor koji je odgovarao mladiću, a zatim je, kada je htio da mu učini dobro i udijeli mu sadaku, obavio to s ljubaznošću u uljudnošću.

© Divithana, 2013