Sarajevska princeza

Sarajevska princeza

Može li se čovjek naviknuti na rat? Može, naravno. Ja sam se navikao. Ne sviđa mi se, ali jesam. Živim adaptiran na postojeće uslove, radim, mislim, jedem… A, može li se čovjek naviknuti i ostati normalan? To je već teže pitanje.
O Irmi je odlučio nekakav petak. Davno sam zaboravio da postoji nešto što se zove petak, pa vikend, pa odmori i slične stvari, a avgust mjesec je idealan za sunčanje, plivanje i slične radosti bezbrižnih ljudi. Za nas to ne postoji. Nama je dodijeljena druga vrsta sporta. Igra sa smrću. Svojom ili tuđom, ali u igri je uvijek samo to jedno – postojati ili ne postojati. Kao da je to nešto. Šta je važno? Preživjeti po svaku cijenu? Ni to nije važno. Važno je živjeti kao čovjek, ali ako to ne ide, onda više ništa nije važno. Ni živjeti. Zato idi i radi sve što možeš da ostaneš čovjek. Inače ništa neće biti važno.

“Stvar se pokrenula. Ne znam da li će stvarno te profesionalne mutivode uspjeti da preokrenu vodu na svoj mlin i da nas ocrne i osramote. Oni imaju dovoljno sredstava da unajme profesionalce za medije i da sve ovo pretvore u farsu. Malo vještine u izjavama i ispašće da se mi izmotavamo. Nažalost, to se izgleda i događa. Tv je u stanju da to objavi tako da mi ispadnemo blesavi ili nešto krivi i da smo zaslužili to što nam se dešava. Još ako opet počnu sr….i kako smo mi muslimani i počnu pokazivati uobičajene slike žena sa šamijama, onda će opet lako okrenuti svijet protiv nas. Pa, svi muslmani su opasni fanatici. Što ih je manje, to bolje. Zar ne? Takva slika svijeta se danas  predstavlja Zapadu. Kao, šta kog vraga muslimani hoće? Neka se drže Afrike, a ovdje smo mi. Tako misli veći dio Evrope. Sigurno će nas TV nešto zeznuti, samo je pitanje kako.. Nema veze što u Sarajevu nikad nisam vidio ženu sa šamijom. Sad ih viđam. Sad ih ima. Namjerno i neka. Biće ih i više. Iz čistog prkosa. Kako reče Kudra? Naučiću i ja da se molim Bogu, samo njima u inat…..
Iz knjige: Sarajevska princeza (Edo Jaganjac)

 

© Divithana, 2013