Promocija knjige „Šapat sudbine“

Promocija knjige „Šapat sudbine“

Sinoć je u prostorijama ŽEO Kewser održana promocija knjige Šapat sudbine, autorice Hazete Hamzić-Salihović.

Hazeta Hamzić-Salihović, Bosanka, rođena je, 1965. godine u Miljanovcima, opština Kalesija.

Odrasla je u višečlanoj radničkoj obitelji, gdje je naučena cijeniti rad, poštenje i nadasve prave ljudske vrijednosti.

Osnovnu i srednju Ekonomsku školu, završila je u Kalesiji, a studij biologije i hemije na Pedagoškoj Akademiji u Tuzli.

Svoj radni vijek otpočinje kao nastavnica biologije i hemije u Bosanskoj Krupi, gdje je živjela do agresije na BiH, kada sa dvoje malodobne djece odlazi u Švicarsku. Danas je u Švicarskoj radi i živi sa suprugom Alijom i svoje troje djece: sinom Dinom, kćerkama Aminom i Imanom.

Roman Šapat sudbine je njen prvijenac, i inspirisan je istinitim događajima.

Knjigu „Šapat sudbine“ uredila je književnica Šefka Begović-Ličina, a recenzenti su bili Nedžib Vučelj, književnik, Muhamed Mahmutovic, književnik – publicista, i Mustafa Širbić, književnik. Lektorski posao je odradila Šefika Koljić, dizajn korica je uradio Hajrudin Lule Mekić, a prijelom knjige: Edin Nikšić.

Moderatorica promocije je bila Dženana Džakmić Šabanović, a promotorka Mediha Džakmić, urednica magazina Zehra. Sevdalinkama je večer  ukrasila mlada Dželila Husić, a na kraju promocije prisutnima se obratila i sama autorica.

Mediha je svoje obraćanje započela zahvalom  Allahu dž.š., te prisutne upoznala kako je došlo do promocije knjige u Kewseru i ličnog upoznavanja sa autoricom. Za roman  je istakla da se čita u jednom dahu, gdje je na oko 200 stranica stao čitav život jedne Bošnjakinje Refike, junakinje samog romana. Istakla je da će svaka žena u liku Refike pronaći barem djelić sebe. Željela je da ne otkriva sadržaj knjige , ali u isto vrijeme istakla šest vrlo važnih aspekata njene analize pročitanog djela:

  1. Knjiga je realistična i govori o modernom dobu gdje je radnja smještena u ratno i postratno vrijeme tj. život jedne Bošnjakinje u savremenom dobu.
  2. Knjiga je ljubavna jer govori o prvoj iskrenoj, neiskvarenoj, nevinoj ljubavi žene kao i o zreloj i razumnoj ljubavi u kasnijem životu glavnog lika.
  3. Knjiga je historijska, govori i opisuje ratna dešavanja u našoj zemlji. Refika se na početku agresije nalazila u Zvorniku kad joj odvode muža, te joj  komšinica Nada pomaže da pređe na slobodnu teritoriju. Nada zbog toga proživljava torturu i logor od svog naroda, ali se ne kaje te nakon zavšetka rata prima Islam.
  4. Knjiga je tretirala psihološke ličnosti romana. Vrlo snažno i emotivno dočarava osjećaje djece alkoholičara, zatim Refikin strah od muškar aca, kao i bol i težinu kroz koju prolazi njen muž zbog svoje invalidnosti. Cijela knjiga je protkana obraćanjem kroz pisma što joj daje i posebnu težinu i draž.
  5. Knjiga tretira i socijalna pitanja. Govori o životu u bijedi i siromaštvu jedne porodice, kao i komšijski odnosi i pomaganje iste. Tretiranje ovog pitanja u knjizi je višeslojan i opsežan.
  6. Posljednji, ali glavni jeste vjerski aspekt. Refika je kroz sve nedaće i iskušenja kroz koja prolazi ostajala čvrsta i nepokolebljiva vjernica odakle je i crpila snagu.

Medihina poruka za kraj je bila da nikada u životu ne treba odustajati i gubiti nadu jer mi kao vjernici s Božijom pomoći uvijek izazimo kao pobjednici.

Autorica Hazeta Hamzić- Salihović je na početku istakla da joj je drago, ako ni za šta drugo, onda zbog toga što je kroz svoje promocije upoznala insane. Prisutne je uputila  o tome da je knjiga napisana po istinitom događaju jer je još kao djevojčica bila svjedok porodične tragedije u komšiluku. Ono što je na nju ostavilo jak dojam jesu bile tužne i nesretne oči njene vršnjakinje iz te porodice. Tu istu tugu i bol je prepoznala mnogo godina poslije i u očima svoje učenice, te po dolasku u Švicarsku i jedne poznanice koja joj je ispričala svoj život od kojeg se ledi krv u žilama. Autorica napominje da je ovo bio okidač za pisanje skripte, jer noćima nije mogla spavati i budila se u košmaru od težine i boli svega onoga što je saznala. Sve je to pretočila na papir koji je čekao sedam godina da izađe pred čitatelje. Tako je bilo određeno i evo knjiga je tu. Hazeta nam je poručila uz molbu i vapaj da se ne etiketiraju djeca iz ovakvih porodica jer oni nisu krivi nizašto, a cijeli život nose  breme i etiketu da su djeca tog i tog. Svakome treba dati šansu da se dokaže i pokaže i da sve nedaće u životu možemo prevazići ukoliko imamo oslonac u  Allahu dž.š.

 

© Divithana, 2013