Nenina sofra

Nenina sofra

Još se sjećam nenine sofre,

Slatkog mirisa suhih šljiva

Slatkoće pekmeza

Otkosa trave i lahkoće sijena

Sjećam se svog dječijeg trka

Pod nenino okrilje.

Šamije i dimija se sjećam

I kako sam uz nju mijesila pitu i kruh

I zvuk šiša i miris kahve upijala

I prvog gorkastog okusa što mi pali grlo

I okusa pečenog šećera se sjećam.

I mahsuz spravljenog jela samo za me

I mlijeka sa rižom u posebnom sahanu

Kuhanog natenane.

I poneke banke tutnute u moju ruku

Nek’ niko ne vidi.

Sve je u mom sjećanju

U sehari ostalo zaključano.

Ne diram nostalgiju, neka spava

A rado bih je probudila

Da otjera sve što me danas

Sapinje i muči, da prizove ljubav

Koja me hranila

I nikada nisam bila gladna

Gledajući lice

Uokvireno šamijom.

Piše: Alma Taletović

© Divithana, 2013