Majka pravovjernih Sevda bint Zema

Majka pravovjernih Sevda bint Zema

Srce joj je bilo ispunjeno neopisivom radošću i bila je uvjerena da će joj se nešto neočekivano lijepo  desiti. Ona jednostavno nije mogla drugačije protumačiti ono što je vidjela u snu, a vidjela je da se mjesec sa neba spustio na postelju na kojoj je ona ležala. Nije znala tumačiti snove, ali osjećaj blaženstva koji je prožimao cijelo njeno biće, govorio je da joj se sreća smiješi i da je čekaju bolji dani. Naravno, razmišljala je šta bi to moglo biti, koja bi joj se to želja mogla ispuniti i ostvariti, ali ono o čemu nikako nije razmišljala i što ni u snu nije mogla zamisliti, jeste da će je zaprositi  posljednji Allahov poslanik, Muhammed a.s,.

Uistinu, za nju nije bilo veće sreće ni bolje nagrade od te da postane Poslanikova a.s,  supruga i da se okiti imenom majke svih vjernika i da njena strpljivost i ustrajnost na istini, njeno odricanje i hidžra u Abesiniju budu na taj način nagrađeni.

A upravo se to desilo čistoj i plemenitoj ashabijki, koja je, nakon što se udala za Poslanika a.s., i, vrijeme koje je trebala provoditi sa njim, poklonila Aiši kako bi usrećila Muhammeda a.s.

 

Muhadžirka u Abesiniju

 

Ona je Sevda bint Zema ibn Kajs ibn Abduššems el-Kureši, a njena  majka je Eš-Šumus bint Kajs ibn Zejd iz plemena Benu Nedždžar. Sevda je bila udata za Sekrana ibn Amra, brata Suhejla ibn Amra i ona je bila u grupi od osam članova njene porodice koji su u ime Allaha ostavili svoje domove i svoje imetke i otputovali u Abesiniju kako bi sačuvali svoju vjeru od onih koji su ih mučili i vrijeđali i silom ih htjeli vratiti u idolopoklonstvo. Osim nje, u toj grupi bili su: njen muž Sukran ibn Amr, njen brat Malik ibn Zema, braća njenog muža, Sulejt i Hatib, mužev bratić Abdullah ibn Suhejl ibn Amr, Umm Kulsum bint Suhejl ibn Amr i Amra bint Vikdan ibn Abduššems. Prevalili su dug put, putovali preko gora i preko mora, samo da bi sačuvali svoju vjeru, ne bojeći se na tom putu nikakvih iskušenja, pa ni smrti. A Sevdu su uistinu  pratila velika iskušenja na putu hidžre i ona su se smjenjivala jedno za drugim, dok nisu dostigla vrhunac smrću njenog muža i njenog vjernog životnog saputnika, Sukrana ibn Amra. Tako je ova plemenita ashabijka kušala iskušenje obudovjelosti i iskušenje usamljenosti, istovremeno.

Međutim, nedaće i iskušenja ashaba, prvih muslimana, bila su mnogo manja u odnosu na iskušenja Allahovog  Poslanika a.s., a jedno od iskušenja koje ga je pogodilo u najtežim trenucima poslaničke misije bila je smrt njegove vjerne supruge Hatidže. Ashabi su se maksimalno trudili da pomognu Poslaniku a.s., i da mu budu na usluzi, posebno u najtežim trenucima, kao što je bio rastanak sa Hatidžom. Između ostaloga, gledajući koliko Poslanik a.s., tuguje, oni su jedni drugima govorili da bi možda bilo dobro da se Poslanik a.s., ponovo oženi kako bi ublažio tugu za Hatidžom, ali, niko od njih nije imao snage da mu predloži bilo koju djevojku ili udovicu, jer, zaista je bilo teško naći ženu koja će biti adekvatna zamjena slavnoj Hatidži.

 

Udaja za Poslanika a.s.

 

I dok je Poslanik a.s., jedne noći sjedio u svojoj sobi sjećajući se dana koje je proveo sa voljenom Hatidžom, kod njega je ušla Havla bint Hakim, supruga poznatog ashaba Osmana ibn Mazuna, kojoj je Muhammed a.s., izrazio dobrodošlicu i koju je izuzetno cijenio, jer ona je bila iskrena vjernica koja je sa svojim mužem također učinila hidžru u Abesiniju, a zatim su se vratili u Mekku da budu uz svoju braću i sestre po vjeri i da sezajednički bore na putu uzdizanja islama dok im Allah ne dadne konačnu pobjedu. Havla je prišla Poslaniku a.s., skupivši prije toga posljednje atome snage i hrabrosti, a onda mu ponizno i blago rekla:

“Allahov Poslaniče,  zašto se ne bi oženio?”

Muhammed a.s., ju je pogledao ispod svojih dugih trepavica i tužnim, ali dostojanstvenim glasom odgovorio joj:

“Havla, koga da oženim nakon Hatidže?!”

Odgovorila mu je: ”Ako želiš oženiti djevicu ja znam takvu, a ako želiš oženiti udovicu ja ću ti također predložiti jednu od njih.”

Onda ju je Poslanik a.s., upitao:

“Na koju djevicu misliš?”

Havla je odgovorila:

“Na kćerku tebi najdražeg čovjeka, Aišu, kćerku Ebu Bekrovu.”

Nakon toga, Muhammed a.s., je šutio izvjesno vrijeme,  a onda je upitao:

“A na koju udovicu misliš?”

Odgovorila je:

“Na Sevdu, kćerku Zeminu, koja je povjerovala u tvoje poslanstvo i tvoj je iskreni sljedbenik.”

U tom trenutku, Muhammedu a.s., vratila se u sjećanje slika Sevdinog života, koja je prije islama u Mekki proživjela većinu svoga života u dunjalučkom blagostanju i izobilju.  Zatim je pred sobom vidio Sevdu koja je primila islam i u poodmaklim godinama napustila mir i rahatluk rodne grude otišavši u tuđu i daleku zemlju, među ljude s kojima je nije vezala ni rodbinska veza, ni jezik, ni vjera.

I prije nego što se navikla na samoću i vratila u voljenu Mekku, “Majku gradova”, doživjela je bolan rastanak od svoga muža . Zbog svega toga, Poslanik a.s., u potpunosti je saosjećao s tom plemenitom ashabijkom i čvrsto je odlučio da joj ponudi brak i da joj unese radost u život pod njene stare dane ne bi li joj makar malo zaliječio rane koje joj je život nanio i ne bi li joj tugu ublažio. Poslije čvrste odluke, rekao je Havli:

“Otiđi kod njih dvije i spomeni im moju bračnu ponudu.”

Havla je prvo otišla u Ebu Bekrovu kuću i nakon što je on vjenčao svoju kćer Aišu za Muhammeda a.s., otišla je kod Sevdinog oca koji je također sa zadovoljstvom  prihvatio Poslanikovu ponudu. Kada se vijest o Poslanikovoj ženidbi Sevdom proširila Mekkom, mnogi su bili zatečeni i nisu odmah mogli povjerovati u takvu vijest.

“Zar da oženi staru udovicu i da ona zauzme Hatidžino mjesto”, pitali su se u čudu mnogi ljudi, a posebno uglednici Mekke, koji su se potajno nadali da će Poslanik a.s., ponuditi brak njihovim kćerkama, uglednim i bogatim djevojkama.

 

Dosljedni sljedbenik Poslanikovog sunneta

 

Sevda je od prvog trenutka znala da se ona nije udala za običnog čovjeka, već za Allahovog Poslanika a.s., i da ona, niti bilo koja druga žena, ne može biti zamjena za Hatidžu , već ju je Poslanik a.s., oženio iz samilosti i dobročinstva prema njoj i zahvalnosti na njezinoj žrtvi za islam. Ona zapravo nije ni maštala o tome da bude zamjena majci svih vjernika, Hatidži, već je jednostavno željela da bude uz Allahovog Poslanika a.s., da mu pomaže i da mu bude radost u svakom trenutku. Radovala se čak i onda kada se on smijao njezinom hodu, jer je bila krupna žena, a pored toga u starosti se bila udebljala, voljela je sve što on voli i uz njega je proživjela najljepše trenutke svoga života.  Jedanput mu je, da bi ga nasmijala, rekla:

“Allahov Poslaniče, sinoć sam klanjala namaz za tobom i kada sam bila na ruku’u uhvatila sam se za nos bojeći se da mi krv ne poteče”, nakon čega se Muhammed a.s., slatko nasmijao.

 

Svoje noći poklonila Aiši

 

Tri godine, ona je svim svojim bićem nastojala da u Poslanikove a.s., plemenito srce unese radost i da mu olakša životna iskušenja, sve dok u njegovu kuću i njegov život nije i definitivno, nakon prethodnog sklapanja bračnog ugovora, ušla Aiša kojoj je Sevda  dobrovoljno prepustila vodeću ulogu. Sevda nije nikada izgubila iz vida razlog zbog kojeg ju je Poslanik a.s., oženio, a posebno je to došlo do izražaja onda kada je ona primijetila da Poslanik a.s., želi da joj ponudi razvod braka. Činilo joj se tada kao da joj mora pritišće i slama grudi, ponestalo joj je daha, ali je drhtavim glasom uspjela izustiti:

“Allahov Poslaniče, ja nemam potrebe za brakom radi intimnog odnosa, već samo želim da na Sudnjem danu budem preživljena kao tvoja supruga.”

Muhammed a.s., ju je pogledao pogledom punim sažaljenja i šutio je sve dok ponovo nije čuo njen glas:

“Zadrži me kao svoju suprugu, a ja svoje noći poklanjam Aiši, jer nemam potrebe za onim za čim imaju druge žene.”

Poslanik a.s., se odazvao njenom pozivu i zadržao je kao svoju suprugu, i tim povodom Allah je objavio ajet:

„Ako se neka žena plaši da će joj se muž početi joguniti ili da će je zanemariti, onda se oni neće ogriješiti ako se nagode a nagodba je najbolji način.“

Tako je Sevda ostala u Poslanikovoj kući sretna, zadovoljna i zahvalna Allahu dž.š.,što je objavio  ajete koji su podstakli Muhammeda a.s., da odustane od razvoda braka i da ona na taj način zadrži status njegove supruge na dunjaluku i na ahiretu.

Govoreći o veličini ličnosti majke svih vjernika, Sevde, jednom prilikom je Aiša rekla:

“Nije bilo žene, a. da sam poželjela da budem kao ona, osim Sevde bint Zema, koja· je, nakon što ju je starost  ophrvala, rekla:

‘Allahov Poslaniče, ja želim pokloniti svoj dan koji trebaš provesti sa mnom, Aiši, iako je ona,

zbog prevelike ljubomore stroga prema drugim tvojim ženama. “‘

Sevda je sa Poslanikom a.s., obavila hadž, i kao što je to bio slučaj sa Aišom, tako je i njen hadž bio milost i blagoslov za nju i cijeli Ummet, jer je njen slučaj bio razlog propisivanja olakšice određenim skupinama ljudi u toku hadžskih obreda. Naime, prenosi se da je Aiša rekla:

“Sevda je tražila dozvolu od Poslanika a.s., da prije zore  krene sa Muzdelife na Minu da izvrši obred bacanja  kamenčića kako bi izbjegla gužvu na Mini, jer je bila krupna i debela žena i teško se kretala, i Poslanik a.s., joj je to dozvolio.”

Na taj način je svim iznemoglim, starim i bolesnim muslimanima i muslimankama, kao i njihovim vodičima  i pomagačima, olakšana i dozvoljeno da prije zore napuste Muzdelifu i krenu na Minu radi bacanja kamenčića na džemretima. Sevda je bila dosljedna u slijeđenju Poslanikovog a.s., sunneta u svim vrstama ibadeta, pa tako i kad je u pitanju hadž, jer je, za razliku od ostalih Poslanikovih a.s., žena, osim Zejnebe, kćerke Džahšove, samo jedanput obavila hadž, zbog Poslanikovih riječi njegovim ženama na Oprosnom hadžu:

“Nakon ovog obavljenog hadža, držite se svojih kuća.”

 

Poslije toga, Sevda i Zejneb bint Džahš su govorile:

 

“Nikada više nismo ni pomišljale o odlasku na hadž nakon onoga što smo čule od Poslanika a.s. „

Majka svih vjernika, Sevda bint Zema, na bolji svijet  je preselila pred kraj hilafeta Omera r. a. Ona je umrla, ali će njena svijetla biografija ostati da živi do Sudnjega dana i bit će uzor i inspiracija svim ženama koje žude za  Allahovim zadovoljstvom i vječnom nagradom u Džennetu. Molimo Allaha da je nagradi za njen trud u promicanju i širenju islama i da je obraduje ponovnim susretom sa njenim mužem,Muhammedom u Džennetu Firdevsu.

 

Žene iz vremena Poslanstva (Abdusamed Nasuf Bušatlić)

© Divithana, 2013