Istaknute žene u islamskoj historiji: Zaboravljeno naslijeđe (1)

Istaknute žene u islamskoj historiji: Zaboravljeno naslijeđe (1)

U islamu, Džennet je pod nogama žena kada postanu majke; one su razlog za ulazak njihovih očeva u dženetske bašče, a također su i jako bitan dio vjere svojih muževa, te bez poštovanja žena, njihova vjera ostaje nepotpuna. Sa ovim statusom, žene su se uzdizale i napravile svoj prepoznatljiv trag u historiji, i ne bi trebale biti zanemarene kada se velikani islama glorifikuju, piše ZAINAB ALIYAH.

Kada bi krhki plač novorođenčeta napunio neko domaćinstvo u Mekki, očevi bi se osećali hladno i poniženo ako bi bili obaviješteni o rođenju ćerke. Nisu mogli shvatiti lošu sudbinu.

“Krije se od ljudi zbog nesreće koja mu je dojavljena; da li ovako prezren da je zadrži ili da je u zemlju zarovi?” [1]

Zato čeka noć i izlazi iz kuće kako bi sakrio svoju djevojčicu u duboki mezar i nikad je više ne vidi i ne čuje. Ovo je bilo arapsko društvo prije 621. godine, gdje žena nije bila ni vrijedna održavanja u životu. Čak i da je živjela, to bi bio život bez ikakvih prilika – zapravo, živa smrt. A onda, u godini slona, došao je Muhamed, neka je Allahov mir i blagoslov na njega, kao milost prema čovječanstvu i svjetlost za čovječanstvo. On je natjerao muškarce da shvate da se moraju bojati jednog dana “kada živa sahranjena djevojčica bude upitana, zbog kakve krivice je umorena?”  [2], te će tog dana, svaki počinilac ovog zla će morati da objasni ovaj gnusni čin.

Islam je stigao kao vodič za cijelo čovječanstvo i kao prekretnica u životu žena, transformišući njihov status preko noći. Prava žena, koncept koji ranije nije bio poznat – o kojem se čak nije ni razmišljalo – bila su podržana i zaštićena. Žene su postale izvor dostojanstva, nakon što su bile samo robovi u svojim domaćinstvima. Ashabi su vidjeli Poslanikovu (saws) ljubav prema svojim kćerkama i njegovo toplo ponašanje s njima i bili su zapanjeni činjenicom da je moguće pokazati takvu naklonost prema ženama.

Poslanik (saws) ih je naučio da ne postoji razlika u vrijednosti između vjernika na osnovu spola. I žene i muškarci uživaju ista prava i dužnosti za učenje i podučavanje. Žene imaju istu dužnost kao i muškarci koji drže sebe i druge podalje od zla i podstiču i sebe i druge prema dobru. U islamu, Džennet je pod nogama žena kada postanu majke; one su razlog za ulazak njihovih očeva u dženetske bašče, a također su i jako bitan dio vjere svojih muževa, te bez poštovanja žena, njihova vjera ostaje nepotpuna. Sa ovim statusom, žene su se uzdizale i napravile svoj prepoznatljiv trag u historiji, i ne bi trebale biti zanemarene kada se neki velikani islama glorifikuju.

Muslimanke su doprinijele širenju islama kao učenjakinje, pravnice, vladarice, humanitarke, ratnice, poslovne žene i pravne ekspertice. Poslanikovo (saws) domaćinstvo je ashabima služilo kao svjetionik i vodilja. Njegova žena Hatidža (ra), koja je bila više od njegove povjerenice i saputnice, bogata trgovkinja, ga je moralno i finansijski podržavala kada mu je stigla objava; Aiša bint Ebu Bakr (ra), prenositeljica je mnogobrojnih njegovih hadisa, i danas se smatra velikom pravnicom i učenjakinjom; Ummu Selemin (ra) savjet je prihvaćen od samog Poslanika (saws), u vrijeme sporazuma na Hudejbiji; Hafsa (ra), kćerka Omera ibn Hattaba bila je prva osoba kojoj je povjeren pisani Kur’an nakon smrti njenog oca.

Doprinos žena u očuvanju hadisa je zaista bio ogroman. Istraživanje tekstova otkriva da je većina važnih sastavljača hadisa iz najranijeg perioda dobila mnoge hadise od žena učenjakinja, kao neposrednih prenosilaca. Ibn Hajar je učio od 53 žene; As-Sakhawi od 68 žena, a As-Suyuti je od 33 žene.

U četvrtom vijeku* nalazimo Fatimu bint Abdur-Rahman, poznatiju kao As-Sufiyyah zbog njene velike pobožnosti; Fatima unuka Abu Davuda iz Sunana; Amat al-Vahid, unuka istaknutog pravnika al-Muhamija; Umm al-Fath Amat As-Salam, ćerka sudije, Ebu Bekra Ahmada; Jumuah bint Ahmed, na čijim su predavanjima uvijek prisustvovali ugledni ljudi… i mnoge druge žene.

Fatima bint al-Hasan ibn Ali Ad-Dakak al-Kušajri, bila je hadiska učenjakinja iz petog i šestog vijeka, koji je bila poznata i cijenjena, ne samo zbog svoje pobožnosti i majstorstva kaligrafije, već i zbog poznavanja hadisa i kvaliteta isnada (lanac prenosilaca). Još istaknutija bila je Karima al-Marvazija, koja se smatrala najvećim autoritetom po pitanju Sahih Buharija svog vremena. Abu Zerr od Herata, jedan od najvećih učenjaka ovog perioda, pridavao je takvu veliku važnost njenom autoritetu da je savjetovao svojim učenicima da studiraju Sahih Buhariju isključivo kroz njeno učenje. Među njenim učenicima bili su Al-Hatib al-Bagdadi i Al-Humejdi.

Fatima-bint-Muhamed, dobila je počasni naziv Musnida Asfahan (veliki asfahanski autoritet hadisa). Osnovala je Sufi udruženje u koje je njen muž također dosta uložio. Njenim predavanjima o Sahih Buhariju i hadisima prisustvovala je velika gomila studenata, a mnogi čak i lažno tvrdili da su joj bili učenici. Također poznata kao autoritet kada je u pitanju Sahih Buhari je Sitt al-Vuzra, koja je, pored svog majstorstva kada je u pitanju islamsko pravo, održala predavanja o Sahihima u Damasku i Egiptu. Isto tako, Umm al-Hajr Amat al Halik se smatra posljednjom nevjerovatnom hadiskom učenjakinjom Hidžaza.

U sedmom vijeku u Damasku, živjela je Umm al-Darda, istaknuta pravnica čiji su učenici bili Abdul Malik ibn Marvan, tadašnji sam Halifa. U džamiji je podučavala hadis i fikh. Iljas-ibn-Mu’avija, važan naučnik tog vremena i sudija nespornih zasluga, smatrao je da je superiornija od svih drugih hadiskih učenjaka tog perioda. Aiša bint Sa’ad bin Abi Vakas bila je pravnica i učenjakinja, a takođe je i podučavala renomiranog učenjaka Imama Malika, osnivača Malikijske škole u fikhu. Sajida Nafisa, iz loze poslanika Muhameda (saws) i ćerka Hasana bin Ali bin Abu Taliba, bila je nastavnica islamskog pravosuđa, čiji su studenti putovali sa dalekih mjesta, a jedan od njih bio je Imam Shafi’, još jedan veliki učenjak i osnivač Šafijske škole. Pored podučavanja, ona je i finansijski sponzorisala njegovo obrazovanje.

Ašifa bint Abdullah je bila prva muslimanka koja je imenovana od strane Halife Omera ibn Hattaba  kao tržišna inspektorica i menadžerica. Amra bint Abdurrahaman je bila jedna od velikih naučnica osmog veka koja je bila pravnica, muftijinica i hadiska učenjakinja. Tokom vremena Halife Omera bin Abdul Aziza, ona se smatrala velikom autoritetom. Među njenim učenicima bio je Ebu Bekr ibn Hazim, proslavljeni sudija Medine, kojem je Halifa Omer ibn Abdul Aziz naredio da sastavi sve hadise pod njenim mentorstvom.

Aiša bint Muhamed ibn Abdul Hadi iz Damaska bila je učenjakinja koja je podučavala mnoge istaknute muslimanske studente, a također je i posedovala najkraći lanac pripovjedača natrag do Poslanika Muhameda (saws). Učila je Ibn Hadžara al-Askalanija, najvećeg naučnika svog vremena. Fatima al-Batajahija, bila je istaknuta starija žena osmog vijeka koja je učenike podučavala slavnim djelima poput Sahih Buharija nekoliko dana u samoj Poslanikovoj džamiji.

Divithana će vam i u naredna dva teksta donijeti priče o ovim nevjerovatnim ženama koje bi nam svima danas mogle poslužiti kao uzor. Originalni tekst možete pročitati na ovom linku.

[1] Kur’an; Sura An-Nahl: 59

[2] Kur’an, Sura Takwer:  8-9

*Poslije hidžre

© Divithana, 2013