Harisa Alić Ćukle

Harisa Alić Ćukle

U okviru rubrike Inspirativne muslimanke ove sedmice donosimo vam priču iz Hercegovine.

Kada spomenete Mostar i njegova najljepša obilježja ne možete zaobići Karađoz-begovu medresu. Za medresalije je poznato da su složni i da grade jedan poseban svijet često drugim ljudima nevidljiv. Iz generacije u generaciju njihova velika porodica se širi i postaje jača.

U jednom takvom veselom i pozitivnom okruženju radi, djeluje i ostvaruje svoju misiju na dunjaluku, žena čije ime i životnu priču nismo mogli zaobići u rubrici Inspirativnih muslimanki.

Obično kada razmišljamo o uspješnim ženama u Bosni i Hercegovini uspješnost vežemo za žene koje su poznate javnosti i koje su ili medijske ličnosti ili politički angažovane. Ali ima još mnogo žena koje su ostvarile zavidne rezultate u svojim karijerama i svakodnevno obavljaju odgovorne i stresne poslove, no nisu poznate javnosti.

Jedna od njih je i Harisa Alić Ćukle. Harisa trenutno živi u Konjicu, ostvarila se kao supruga i majka a radi kao pedagogica u Karađoz-begovoj medresi u Mostaru. Harisa svoj posao ne obavlja šturo i radi reda. Njen posao za nju predstavlja veliku odgovornost, ljubav i nesebičnu požrtvovanost.

U nastavku pročitajte zanimljive odgovore na naša pitanja 🙂

Divithana: Harisa, uvijek je zanimljivo čitati o počecima jedne uspješne karijere. Zato nam prvo ispričajte o svom srednjoškolskom  obrazovanju, kako ste baš u onom poslijeratnom periodu odlučili da upišete medresu i šta se poslije toga dešavalo?

Harisa Ćukle : Ja sam se vrlo jednostavno odlučila za medresu:) Za moju okolinu je bilo potpuno očekivano s obzirom da je moj otac imam (iako on sam nikada ni na koji način nije sugerisao ili nagovarao da se opredijelim za medresu) da i ja upišem medresu. Moram reći da je bilo razmišljanja i o drugim srednjim školama ali medresa je zaista bila prvi izbor, nije bilo ozbiljne konkurencije, prvenstveno zbog toga što sam željela odrastati u jednom lijepom islamskom ambijentu, učiti o islamu, družiti se sa Kur’anom.Indirektni “krivci” za odabir medrese bile su i softe i muallime koje su u periodu mog djetinjstva boravili,u toku mjeseca ramazana, u našem džematu.
Po završetku medresanskog školovanja upisala sam studij pedagogije na Nastavničkom fakultetu Univerziteta “Džemal Bijedić” u Mostaru. Izbor ovog studija je u potpunosti odgovarao mojim interesovanjima i sklonostima. Vrijeme i dešavanja nakon toga pokazali su da sam učinila pravi korak i izbor. Istovremeno, uz studij, počela sam raditi kao odgajateljica u internatu Karađoz-begove medrese, gdje sam i danas na mjestu pedagogice i odgajateljice. Iza mene je mogu slobodno reći bogato četrnaestogodišnje iskustvo u radu sa učenicima koji u mostarsku medresu dolaze iz svih krajeva Bosne i Hercegovine.

harisa1harisa3
Divithana
: O Karađoz-begovoj medresi i njenoj bogatoj historiji danas je manje-više sve poznato. Međutim, vaš kolektiv zajedno sa učenicima je ne tako davno preselio u nove prostorije, na novu lokaciju. Ispričajte nam nešto o tome, o odgojno-obrazovnom procesu u vašoj školi,  o pogodnostima ovakvog načina školovanja?

Harisa Ćukle
: Karađoz-begova medresa je najstarija obrazovna institucija na području Hercegovine. Osnovana je 1557. godine i ima zaista bogatu tradiciju. Iznjedrila je veliki broj alima, muslimanskih – bošnjačkih velikana . Prošla je trnovit put kroz historiju ali je uspjela da opstane.
Ove godine Medresa upisuje dvadesetu generaciju od poslijeratnog aktiviranja svog rada a ispratila je 369 generaciju svojih maturanata i veoma smo ponosni zbog toga. Glavnu okosnicu rada Medrese svakako čine nastavne ali i veliki broj vannastavnih aktivnosti. Nastavu realizuje kvalitetan, stručno osposobljeni kadar, od septembra prošle godine u novom, savremeno opremljenom objektu koji zaista zadovoljava sve kriterije neophodne za realizaciju kvalitetnog nastavnog procesa. To podrazumijeva i korištenje savremene tehnologije kao što su interaktivne table koje se koriste u realizaciji nastave u medresi, pored korištenja i drugih audio-vizuelnih sredstava i pomagala. Učenici su u mogućnosti da zaista u svakom pogledu svakodnevno napreduju, razvijaju svoje sposobnosti, interese i talente, razvijaju sve svoje potencijale, izgrađuju pozitivne osobine ličnosti i obogaćuju svoju duh. Također to mogu i preko velikog broja vannastavnih aktivnosti u našoj školi, gdje kroz ipak malo drugačiju spontaniju i opušteniju atmosferu i ambijent zaista mogu razviti mnogo dodatnih vještina, steći puno iskustva kroz različite neformalne međusobne kontakte, ali i komunicirajući sa različitim ličnostima, gostima u medresi, osobama iz javnog i kulturnog života. Posebno smo ponosni na rezultate naših učenika na takmičenjima na kojima učestvujemo, kako na onima koje organizuje Rijaset islamske zajednice u BiH tako i onima koje organizuje Ministarstvo obrazovanja HNK, Pedagoški zavod ali i Grad Mostar. U posljednjih nekoliko godina naši učenici postižu odlične rezultate.

Divithana : Već smo u uvodu rekli da svoj posao ne shvaćate šturo nego da ga doživljavate kao misiju na ovom svijetu. Kakav je to vaš zadatak u medresi?

Harisa Ćukle: Ono što ja radim u medresi: u stalnoj sam komunikaciji sa učenicima, posebno sa učenicama. Moja misija je kontinuirana podrška na putu odrastanja i sazrijevanja mlade osobe, u smislu svakodnevnih savjetodavnih motivacijskih, poticajnih razgovora, kako individulanih tako i grupnih, pomoć pri adaptaciji na nove životne okolnosti, s obzirom na rano odvajanje od roditelja. Pomažem učenicama u realizaciji njihovih ideja kojima, zajednički, obogaćujemo njihov život u Medresi. Nastojim im biti što veća podrška u toku njihovog školovanja. Naravno ovo sve ne doživljavam isključivo kao posao, jer graditi ili učestvovati u gradnji bilo čega i dati doprinos da jedan projekt uspije je veliki hajr a učestvovati u izgradnji i oblikovanju insana je posebno dobro koje ima trajnu vrijednost. Mislim da je, danas posebno, veoma značajan svaki postupak, svaki doprinos na putu izgradnje zdravog, obrazovanog, iskrenog, vrijednog, korisnog, duhovno obogaćenog  mladog čovjeka. Tinejdžeri našu ulogu ne doživljavaju uvijek pozitivno, naročito kad smo u situaciji da opominjemo ili ružimo:)  ali tek kasnije postaju duboko svjesni  njene važnosti.

harisa4
Divithana:
Do sada smo o ženama sličnog zanimanja pisali, međutim nijednom o pedagogici. Pisali smo o Aidi Tule, dipl.psiholog, o prof.dr. Fahiri Fejzić Čengić, a evo sad imamo odličnu priliku da iz ugla jedne pedagogice saznamo nešto više o obrazovanju danas.
Je li se nešto promjenilo u odnosu na vrijeme kad je vaša generacija pohađala medresu? Šta je po vašem mišljenju napredak a šta nedostatak današnjeg odgojno-obrazovnog procesa?

Harisa Ćukle: Mnogo se toga promijenilo:) okvir obrazovnog sistema je generalno ostao isti u smislu da i danas izučavamo uglavnom ono što je bilo u školama kad sam i ja bila učenica, u smislu zastupljenih naučnih disciplina. Međutim, uvedene su brojne promjene. Konkretno i nastavni plan i program bh medresa također je doživio reforme nekoliko puta. U kontekstu savremenih tokova sasvim je očekivano došlo do tih promjena, naš obrazovni sistem je otišao korak naprijed kako bismo zadovoljili kriterije koje su postavili različiti faktori  a koji su neophodni za otvaranje brojnih mogućnosti nastavka školovanja u inostranstvu…U fokusu pažnje je učenik/student i on je iz prilično pasivnog položaja ranije,  u današnjem sistemu obrazovanja dobio aktivnu ulogu u nastavi, što je dobro. Ono što je također drugačije u odnosu na raniji sistem obrazovanja jeste i položaj učitelja/nastavnika/profesora koji ima mnogo uloga, od onog koji podučava do osobe koja motivira, organizira, podstiče, planira, vodi učenike…njegova uloga se stalno mijenja jer se mijenjaju i zahtijevi savremenog doba, modernizacija u obrazovanju donosi i nove uloge…Ona je sama po sebi nešto što svakako unapređuje obrazovni proces međutim ima i svoje negativne aspekte naročito u interakcijsko-komunikacijskom aspektu odgojno-obrazovnog procesa.
Divithana: Kad već spominjemo prošlo vrijeme, možete li nam nešto ispričati o iskustvu žene pod maramom u poslijeratnom periodu i uporediti to sa današnjim vaktom?
harisa2
Harisa Ćukle
: Nositi maramu za ženu muslimanku je posebna čast a nositi maramu u ambijentu i okruženju u kojem se nalazi Bosna i Hercegovina je poseban izazov ako smijem  tako reći. Poslijeratni period je imao svoje specifičnosti, trebalo je okruženje nenaviklo na svakodnevni susret sa maramom naviknuti na to. Bilo je poneko i negativno iskustvo, koje i danas, nažalost, doživljavaju djevojke, majke i sestre koje nose maramu. Na našu veliku radost takve situacije su sve rjeđe. Predrasuda o ženi koja nosi maramu uvijek ima a razlog za to je neznanje o razlozima zbog kojih se nosi marama, a ako nešto ne poznajemo onda se toga i bojimo i imamo odbrambeni mehanizam prema istom. Mislim da žene u Bosni i Hercegovini koje nose maramu svakodnevno nastoje razbiti svaku moguću predrasudu svojim predanim radom, sve češćim  društvenim angažmanom, kontiruiranim obrazovanjem…žene sa maramom uključene su zaista u sve tokove života i to i jeste najbolji način i put razbijanja predrasuda. Ja također upravo ovako nastojim eliminisati predrasude ljudima s kojima sarađujem.

Divithana : Sigurna sam da naš portal prate majke i sestre naših malih maturanata, ako ne i oni sami, a vrijeme je upravo upisa u srednje škole. Zbog čega je baš medresa najbolja opcija za našu omladinu?

Harisa Ćukle : U vrijeme brojnih iskušenja i izazova koji prate odrastanje naše omladine Medresa svojim programom rada i djelovanja pruža najbolje uslove za izgradnju i oblikovanje čvrste i stabilne ličnosti mladih insana, budućih nada Bosne i Hercegovine. U Medresi će zaista pronaći raznovrsne sadržaje kojima će obogatiti svoje biće u svakom smislu a istovremeno biti u sigurnom okruženju udaljeni i zaštićeni od svakodnevnih pojava modernog društva ali i spremni da se s njima nose kad jednog dana napuste to sigurno okruženje. Znamo da se u hadisu kaže da će Allah dž.š. na sudnjem danu u svoje okrilje – hlad zaštititi sedam kategorija ljudi a jedna od njih je i mlad čovjek koji svoju mladost prevede u pokornosti Uzvišenom Allahu. Mislimo da su idealna mjesta gdje mlad čovjek može provesti vrijeme u ovakvom ambijentu naše medrese stoga smatram da je Karađoz-begova kao i druge BH medrese najbolji izbor za naše osnovce ali i njihove roditelje.

Divithana: Postao nam je mali običaj da svakoj našoj sagovornici na kraju razgovora ponudimo prostor za jednu poruku upućenu onima koji nas prate. 🙂 Bujrum 🙂

Harisa Ćukle:
Islam je najsavršeniji sistem života, iz njega zaista trebamo crpiti inspiraciju za sve životne situacije i sva iskušenja koja nas zadese…vjerovati i raditi dobra djela i biti ustrajan na tom putu, uzdati se u Allaha i Njegovu milost, biti koristan član zajednice u kojoj živimo..

© Divithana, 2013