Ernesa Bihorac – profesorica bosanskog jezika i književnosti

Ernesa Bihorac – profesorica bosanskog jezika i književnosti

Kažu da je ”veseo čovjek kao sunce; kud god ide osvijetljava”. Puteve Divithane je ovaj put osvijetlila Ernesa svojom pozitivnošću i iskrenim osmijehom. Svoju životnu priču, ispunjenu iskušenjima, teškim odlukama, a prije svega uspjesima, odlučila je podijeliti i sa čitateljkama Divithane. Razgovarali smo i o sve težem položaju žene sa hidžabom u modernom svijetu, kao i sve većem problemu odlaska mladih ljudi sa naših prostora. Dosta zanimljivog i poučnog sadržaja možete pronaći u ovom intervju, stoga iskreno preporučujemo čitanje istog. Uživajte!

1. Prije svega, u ime tima Divithane, srdačno Vam se zahvaljujem što ste pristali na ovaj intervju. Ne sumnjam da ćete postati uzor mnogim mladim djevojkama, a da će im Vaša priča i Vaše životno iskustvo olakšati pronalaženje vlastitog puta. Možete li nam reći ko je, zapravo, Ernesa Bihorac?

Ja se zahvaljujem na pozivu i rado ću se odazvati kada bude trebalo. Pratim Vaš rad odavno i ja sam oduševljena, stoga Vam želim čestitati i poželjeti još više uspjeha.  Ernesa Bihorac je profesorica bosanskog jezika i književnosti, ali ja najviše volim reći da sam samo jedna obična Sandžaklinka iz Mostara. Naprosto jer mi zvuči simpatično, jednostavno i iskažem svoje korijene koje mnogo volim, a i sam Mostar gdje sam rođena i odrasla.

2. Čitajući o Vama primijetila sam da ste zaista svestrani. Čime se sve bavite?

Trenutno radim za jednu američku firmu „IALC“ gdje strance učim kako da na najlakši način nauče bosanski jezik. Mrežni sam direktor Farmasi kozmetike i s vremena na vrijeme bavim se trgovinom. U pitanju su honorarni poslovi, ali u njima ne smije biti stagniranja, pa zahjtevaju svakodnevnu aktivnost, rad i inovacije. Također, u saradnji sa Kulturnim centrom „Kralj Fahd“ u Mostaru, realizovala sam ideju da se otvori besplatan kurs za strance gdje će moći da uče naš jezik.

3. Od svega navedenog, šta smatrate svojim najvećim uspjehom?

Moj uspjeh je pozitivan duh koji imam u sebi bez obzira na životna iskušenja. Moj osmijeh je moj veliki uspjeh. Na to sam ponosna i više nego na činjenicu što imam fakultetsko obrazovanja, jer pozitivan, jak stav i osmijeh znače mnogo. Pored svega navedenog, moj zaista najveći  uspjeh je moja mahrama koju ponosno nosim i koja mi nikada nije bila prepreka u životu.

4. Nosite hidžab. Kako ste se odlučili na taj korak? Možete li nam iz vlastitog iskustva reći kakav je bio Vaš život prije, a kakav poslije stavljanja mahrame?

Ja sam, nažalost, imala mnogo predrasuda o pokrivenim ženama. Poznavala sam religiju površno i bila sam pod utjecajem medija. Nisam imala svoj stav i stid me je to priznati, no nisam imala nijednu pokrivenu ženu u porodici ili društvu da te predrasude srušim. Prvo sam pregledala film „Dolasci“ i počela sam svijet gledati drugim očima. Shvatila sam da nije sve bajkovito i da se trebam više približiti Bogu. Mahramu nosim više od 5 godina. Prekretnica je bila smrt mog oca. Kada sam vidjela njegovo mrtvo, hladno tijelo i kada sam ga dotakla, shvatila sam da i mene to uskoro čeka i nisam željela napustiti ovaj svijet u nepokornosti Njemu. Bio je to pravi miks emocija i iskušenja. Osjećala sam stid da izlazim na ulicu bez mahrame, da me gledaju muškarci. Imala sam i prelijep san u kojem mi je babo rekao da se pokrijem. Još uvijek pamtim njegov osmijeh u snu i pamtim njegov glas kao da je bio pored mene. Moj život prije i sada nije drastično drugačiji, jer sam i prije znala za namaz, ali nisam davala toliku pažnju islamskim propisima. Neki ljudi su se iz mog života udaljili kada sam stavila mahramu i bili su puno predrasuda, ali ih ne krivim. Razumijem ih. Sada me ljudi više poštuju, shvataju me ozbiljnije i sami znaju distancu, bez da me upitaju. To posebno vidim na muškarcima. Sada ljudi znaju da sam muslimanka i kada me sretnu putem poselame me, a potpuni smo stranci. To je velika blagodat ove religije. Ljubav nas sve spaja.

5. U posljednje vrijeme svjedoci smo sve učestalijih verbalnih napada na hidžab. Kako komentarišete to?

Na verbalne napade ne obraćam pažnju. I sama sam ih osjetila na vlastitoj koži kada bih šetala ulicama moga grada. Što im više pridajete pažnju i pokušavate nešto dokazati, vi samo dublje tonete i stvarate odličnu, besplatnu reklamu, što je i cilj verbalnih napadača, jeftino se promovisati i skrenuti na sebe pažnju. Mi trebamo biti pravi administratori islama, da nas rodbina, komšije, poznanici vide kao lijep primjer jednoga društva. To nije teško, jer je i sam islam vjera mira, ljubavi i tolerancije.

6. Borite se za prava žena sa hidžabom. Autor ste i peticije “Glas naroda PROTIV ODLUKE VSTVa”. Koje je Vaše mišljenje po ovom pitanju? Kako da se žena sa hidžabom izbori za svoj položaj i svoja lična prava?

Ta peticija je pokrenuta prvenstveno kako bi se masa pokrenula, aktivirala, jer zakonski online peticijama ne može se puno toga uraditi. Važno je da do ljudi dođu određene informacije, želja za promjenom i to je bio cilj same peticije. Ja sam jako tužna što ta Odluka nije povučena, bar mi tako rekoše pravnice koje sam inače konsultovala prije objave peticije. Kako da se žena izbori za svoj položaj i lična prava ako nosi hidžab? Obrazovanjem! Obrazovanje je ključ uspjeha. Kada je čovjek obrazovan, načitan, on je mudar, sposoban i sa njim je teško manipulisati. Onda on zna svoja prava i koristi ih. Možda neki ljudi nemaju mogućnosti da se obrazuju, ali danas je toliko dostupne literature, besplatnih kurseva i cijene članarina u bibliotekama su zaista simbolične. Pokušavam „natjerati“ žene da se društveno aktiviraju. Neke žene su odlučile da budu domaćice i da ne pridonose mnogo zajednici nekim društvenim aktivizmom, što poštujem i ne osporavam. Uživaju u toj ulozi i to je lijepo. No, mnoge lijepe i pozitivne stvari se mogu uraditi iz svog doma, iza računara i u komšiluku. Naše je da nađemo način, a ne izgovor.

7. Osvrnimo se i na problem sve većeg odlaska mladih sa naših prostora. Vi, kao mlada djevojka, ipak ste odlučili ostati u BiH. Koji je razlog?

Da, nažalost! Omladina u velikoj mjeri napušta našu domovinu i zaista im ne mogu zamjeriti. Tužna sam i ljuta. Tužna sam jer nam tako dobra i kvalitetna omladina odlazi, napušta zemlju, a ljuta jer imamo sve prosperitete za jednu uspješnu zemlju-turizam, plodno zemljište, rijeke, more, jezera, planine, divne ljude, divne gradove, marljive i poštenje Bošnjake, bogatu historiju, tradiciju  i to se ne koristi. Realno, šta država nudi omladini osim da napuste zemlju? Ja sam ostala ovdje i ostat ću, ako Bog da, jer u ovoj zemlji sam rođena, odgojena i volim svaki kamen ove zemlje. Smatram da uvijek ima posla za osobu koja želi i voli da radi. Nažalost, dosta omladine je nezaposleno, ali Bog nam je dao ruke, noge, um, zdravlje i naše je da opravdamo tu blagodat. Neradnik ako se nalazi i u najbogatijoj zemlji na svijetu, on će reći da nema posla. Ima, samo ga moramo naći! Na Zapadu nije sve tako idilično niti sve cvjeta. Obično oni koji žele otići i živjeti u neku drugu zemlju, nisu van BiH živjeli ili ostajali duže. Da, tamo negdje te malo više cijene zbog znanja i diplome, a ovdje zbog nepotizma omladina ne može da iskaže svoje znanje  i to mene lično najviše jede, no idi za svojom nafakom!

8. Vaših uspjeha je zaista mnogo i na tome Vam čestitamo. U jednom intervju ste izjavili da pišete knjigu. Možemo li u skorije vrijeme očekivati i prvo izdanje?

Hvala Vam puno! Knjiga na kojoj ja radim je knjiga o gramatici našeg jezika, odnosno, priručnik za strance. Želim se što više fokusiram na taj dio i da dočaram strancima ljepotu našeg jezika. O našoj historiji jezika moglo bi se govoriti danima, jer naš jezik je lijep, bogat, slikovit, melodičan, jednostavno savršen! No, previše obaveza usporavaju sav taj proces, a za ovaj poduhvat treba dosta vremena. Ali, ja ne odustajem od ideje i nadam se da će se taj plan realizovati, ako Bog da.

9. I za kraj, koja je Vaša poruka čitateljkama Divithane?

Moja poruka bi bila da uvijek ostanu iskreni, vrijedni, pametni, da čitaju, istražuju, da budu kreativni i da sebe svijetu predstavljaju u najljepšem mjestu. Divithana je pravo mjesto za omladinu, posebnu onu koja je odlučila da korača njaljepšim putem-stazama islama. Neka nastave podržavati rad Divithane i neka svaki dan započnu sa osmijehom!

© Divithana, 2013