Dževada Šuško: Poruka Washingtona i Bruxellesa je da bi Islamska zajednica i Bošnjaci trebali biti prisutniji u krugovima odlučivanja

Dževada Šuško: Poruka Washingtona i Bruxellesa je da bi Islamska zajednica i Bošnjaci trebali biti prisutniji u krugovima odlučivanja

Prije nekoliko mjeseci imenovani ste šeficom Odjela za zapadni svijet pri Upravi za vanjske poslove i dijasporu Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Do sada ovaj odjel nije postojao. Koje su odgovornosti i nadležnosti Ureda kojim rukovodite i šta je cilj njegovog djelovanja?

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini rukovodi se načelom iz svog Ustava da se njene djelatnosti temelje, između ostalog, na zahtjevima vremena. Direktor Uprave za vanjske poslove i dijasporu Razim Čolić i reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović prepoznali su važnost uspostave jednog odjela koji će intenzivirati komunikaciju Islamske zajednice prvenstveno sa zemljama Evropske unije, ali i SAD-om, Kanadom i Australijom. U okviru Odjela za zapadni svijet nastojimo jačati poziciju i uticaj Islamske zajednice kao i njenih članova, odnosno džematlija u zemljama Zapada. Naša je namjera da još više sarađujemo s državama, njihovim diplomatskim predstavništvima u Bosni i Hercegovini kao i međunarodnim organizacijama. Upravo smo završili jedan vrlo značajan projekt, realiziran uz podršku EU, na čijoj je završnoj ceremoniji ambasador EU gospodin Wiegemark izrazio svoje zadovoljstvo saradnjom s Islamskom zajednicom i naglasio da će podrška takvim projektima biti nastavljena. Također, želimo dati do znanja da mi kao najjača i najorganiziranija islamska zajednica u Evropi, koja se prvenstveno brine o autohtonim evropskim muslimanima, želimo podržati put Bosne i Hercegovine ka Evropskoj uniji. 

Bošnjaci primjer dobre integracije 

“Zapadni svijet” je uistinu višeznačan pojam. Kako ga Vi doživljavate s pozicije koju obavljate i kakvom vidite poziciju Islamske zajednice u Bosni i Hercegovine u njemu?

Percepcije takozvanog istočnog i zapadnog svijeta mijenjale su se kroz historiju. Dok je u 19. stoljeću granica Bliskog istoka bila Bosna kao najzapadniji dio Osmanskog carstva, u toku hladnog rata Istok i Zapad dijelili su se po demokratskim i komunističkim sistemima, danas se Zapad i Istok mogu razlikovati na geografskoj, političkoj, ekonomskoj i kulturološkoj razini. Ne smijemo pasti u tu zamku da Istokom smatramo prostore na kojima u većini žive muslimani, dok je Zapad dio svijeta u kojem većinom žive nemuslimani. Takvo razgraničavanje svijeta nije u potpunosti korektno. Kina i Japan, naprimjer, leže na Istoku i njihovo stanovništvo nije muslimansko. Cijelu zemaljsku kuglu, istok i zapad, sjever i jug, nastanjuju muslimani i nemuslimani. Utjecaj i pozicija Islamske zajednice u zemljama Zapada, a mislim ponajviše na EU i SAD, sve su jači. Postoji više razloga. EU traži dijalog i saradnju s autohtonim evropskim muslimanima koji Evropu vide kao svoju domovinu i koji se identificiraju sa zapadnoevropskim vrijednostima. Usto su Bošnjaci, kao članovi Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, pokazali u zemljama Zapada da su se spremni adaptirati novim životnim okolnostima i da poštuju zakone tih država. Bošnjaci su, ustvari, primjer dobre integracije, o čemu mnogi političari i velikodostojnici na Zapadu često govore. Naš evropski identitet nije dodvoravanje Zapadu, nego nešto inherentno našem razumijevanju političkog i društvenog bivstvovanja.

Islam i Zapad, koje su njihove dodirne tačke i šta je to što ih spaja?

Islam je oduvijek bio sastavni dio Zapada. To potvrđuju historijski izvori. Islam je krenuo ka Evropi skoro od samog početka, kada je u 7. stoljeću trgovačkim putem roba prenošena na Mediteran. Samo 46 godina nakon preseljenja poslanika Muhammeda, a.s., iz Mekke u Medinu njegovi sljedbenici bili su pod zidinama Carigrada, iako je muslimanima trebalo još sedam stoljeća da ga osvoje. Nakon prodora prema sjeveru, slijedio je prodor preko sjeverne Afrike u Španiju, Portugal, na Siciliju i u južnu Francusku, što je prouzrokovalo krstaške ratove. Osmansko carstvo se u 15. stoljeću proširilo preko jugoistočne Evrope do Mađarske i Austrije, a u 20. stoljeću uslijedila je ekonomska migracija tzv. gastarbeitera i kasnije, sve do danas, politička migracija pokrenuta nasiljem i ratovima. Dakle, fizičkih dodirnih tačaka bilo je putem trgovine, ekspanzije i migracija. Kasnije se na civilizacijskoj, prije svega na naučnoj i kulturološkoj razini, razvila razmjena ideja između muslimana i nemuslimana. Islam i Zapad se ne isključuju, pogotovo ne u današnjem vremenu globalizacije i modernih tehnologija. Sve je isprepleteno. Osim toga, kada gledate na islam kao na svjetonazor sa svojim vrijednostima i na Zapad kao na skup država koje se ravnaju demokratskim načelima u koja spadaju vladavina prava, poštivanje zakona i ustava, nezavisni sudovi, višepartijski slobodni izbori, ograničeni mandati, ljudska prava, zaštita manjina, tržišna ekonomija itd., tu nema kontradiktornosti, nego je tu komplementarnost pa čak i identični stavovi. Stoga, s historijskog, političkog, društvenog i demografskog aspekta ima više onoga što spaja i povezuje islam i muslimane sa Zapadom nego onoga što ih razdvaja.

Posjete reisu-l-uleme Kavazovića Bruxellesu i Washingtonu pozitivno su ocijenjene

Bošnjaci kao muslimanski i autohton evropski narod imaju iskustvo stoljetnog suživota s različitim vjerama i kulturama. Nije li upravo to najveća vrijednost koju kao narod, ali sistemski putem naših institucija, ne uspijevamo približiti zvaničnom Bruxellesu ili Washingtonu? 

Historijsko iskustvo Bosne i Hercegovine, a time i Bošnjaka, obilježeno je smjenama civilizacija, snalaženjem u različitim političkim i društvenim sistemima, suočavanjem s različitim položajima muslimana, progonima, ratovima i genocidom. Bošnjaci su naučili da se adaptiraju pronalazeći načine da sačuvaju svoj vjerski identitet. Također, naučeni su na suživot s drugim vjerama, svjetonazorima i narodima. To je velika prednost i to su prepoznali drugi. Poruka Washingtona i Bruxellesa jeste, zapravo, ta da bi Islamska zajednica i Bošnjaci trebali biti prisutniji u krugovima odlučivanja, jer su primjer kako bi se muslimani trebali organizirati, kako se podučavaju budući imami, muallime, teolozi i vjeroučitelji u obrazovnim ustanovama Islamske zajednice i kako se u evropskom kontekstu podučava i tumači islam. Učestale posjete reisu-l-uleme Huseina ef. Kavazovića Bruxellesu i Washingtonu pozitivno su ocijenjene. U odjelu koji vodim upravo pratimo dešavanja i razvijamo strategiju kako nastaviti s tim važnim koracima prisutnosti Islamske zajednice u zemljama Zapada.

Prije sadašnje pozicije bili ste na čelu Instituta za islamsku tradiciju Bošnjaka. Ostat će upamćeno da ste bili prva žena imenovana na jednu izvršnu funkciju u Islamskoj zajednici u Bosni i Hercegovini. Kakav je položaj žena u Islamskoj zajednici u Bosni i Hercegovini?

Islamska zajednica prepoznala je to da je samo partnerskim radom žena i muškaraca moguće napredovati i postići pozitivne promjene u društvu. Veće prisustvo žena u izvršnim funkcijama Islamske zajednice, pa i u džematima, zajedničko su dobro muslimana i muslimanki. U medresama žene čine veći dio nastavnog i odgojnog osoblja. Godine 2014., pod pokroviteljstvom reisu-l-uleme Huseina ef. Kavazovića, iniciran je projekt Aktivizam i solidarnost žena kroz IZ u BiH, a brzo poslije toga osnovan je Odjel za brak i porodicu. Važno je, također, sistemski riješiti pitanje zaposlenja muallima u našim džematima, medžlisima i muftijstvima. Na Fakultetu islamskih nauka i na islamskim pedagoškim fakultetima raste broj asistentica, docentica i profesorica. U Upravi za vanjske poslove i dijasporu Rijaseta Islamske zajednice, naprimjer, ravnomjerno su zastupljeni muškarci i žene, što odlično funkcionira. Za imidž i ugled Islamske zajednice važno je da imamo žene na vodećim pozicijama, jer je i osoblje ogledalo jedne ustanove, a znamo da ima dosta žena koje su kvalificirane, sposobne, obrazovane i željne da na poslovnom planu doprinesu svojoj zajednici. Taj potencijal treba iskoristiti.

Halal je sveobuhvatan stil življenja

Šta je za vas halal način života i znamo li dovoljno o ovoj, za svakog muslimana i muslimanku, veoma važnoj temi?

Halal način života jeste sveobuhvatan stil življenja. Halal je mnogo više od same ishrane. Kao što i sama riječ na arapskom jeziku znači, halal je sve što je dopušteno. Za mene na prvom mjestu jeste to da s halalom zaradim svoju plaću s kojom ću ići u kupovinu i odabrati zdrave proizvode koji nose halal certifikat, a zatim da te halal proizvode unosim i konzumiram u svojoj kući. Važno mi je da s halalom hranim svoju porodicu. U okruženju u kojem sam odrastala u Njemačkoj halal hrana bila je od velikog značaja iako je tada nismo nazivali halal ishranom. Pri kupovini pratila sam da li, naprimjer, kupujem jaja “sretnih koka” i meso životinja koje žive dostojanstven život, tj. da li se farmeri humano odnose prema životinjama. Halal meso ne čini, dakle, sam čin klanja, nego podrazumijeva cijeli koncept ophođenja prema životinjama. Za mene je bilo otkriće kad sam postala svjesna da osim hrane, kozmetike i lijekova postoje i halal usluge u bankarstvu, ugostiteljstvu, turizmu, trgovini… To pokazuje širinu islama i poruke koju nam Dragi Bog šalje da u svakom segmentu našeg života, pogotovo kada donosimo odluke, trebamo voditi računa je li to ispravno i dopušteno. To govori, također, o ulozi savjesti i bogobojaznosti u svakodnevnom životu. Vodimo li računa o halalu ili ne, samo Dragi Bog zna, ali vjerujem da ćemo bolje živjeti s halalom. Drago mi je da Agencija za certificiranje halal kvalitete pri Islamskoj zajednici u Bosni i Hercegovini igra vodeću ulogu u regiji o ovom pitanju i što obavještava svoje korisnike o novim saznanjima. To govori u prilog savremenom i korisnom pristupu jedne važne ustanove Islamske zajednice. Dopustite mi da iskoristim priliku i čestitam Agenciji na postignutim rezultatima te da njenim uposlenicima zaželim puno uspjeha u širenju halal života.

Izvor: Halal magazin

© Divithana, 2013