Tvrdoglavost kod djece

Tvrdoglavost kod djece

Mnogi roditelji danas se suočavaju sa problemom zvanim “tvrdoglavo dijete”, za čije ponašanje ne nalaze opravdane razloge. Patnja roditelja sa tvrdoglavim djetetom leži u gnjevu koji dolazi uz tvrdoglavost, ali i želju djeteta da uradi ono sto želi ili odbija učiniti ono što njegovi roditelji od njega traže. Katkad je ta tvrdoglavost opravdana i ima razlog, jer se roditelji, suočavajući se sa tvrdoglavošću, suočavaju i sa vlastitim neznanjem o tome otkud je bas takva karakteristika došla njihovom djetetu, ali i nemanjem ideje kako i šta dalje činiti.
Uvijek se pitamo šta su razlozi dječije tvrdoglavosti. Vrlo je teško razumjeti ili razgovarati sa djetetom kada ga “lovi” tvrdoglavost, kao i način suočavanja s istim. Prvi korak koji pomaže jeste poznavanje razloga određenom ponašanju.
Djetetova želja za samostalnošću i osjećaj neovisnosti od roditelja, kao i pretpostavka da ono može donositi vlastite odluke, to svakako može biti i način privlačenja pažnje i davanje do znanja osobama i okolini da je ono odraslo i sposobno kreirati vlastito mišljenje. Jedan od razloga tvrdoglavosti je i pretjerana roditeljska briga i insistiranje da dijete uvijek dobije ono što želi, što moze biti teško promijeniti u toku odrastanja. Posljednja istraživanja također nas upućuju da je nedostatak ljubavi, pažnje i brige jedan od glavnih pokretača buđenja tvrdoglavosti, koje se karakteriše kao poremećaj ponašanja I zahtijeva bihevioralnu terapiju sa stručnjakom. Svakako, ova osobina može biti i trenutno stanje nastalo usljed odbijanja zahtjeva djeteta i očekivanja ispunjenja zahtjeva roditelja u isto vrijeme, čineći pritisak i postavljajući visoka očekivanja. Očit primjer je kada roditelj kaže: “Dijete je gladno”, a dijete je tek pocelo s igranjem. Dolazak iz vrtića ili dug, naporan dan, nedostatak sna.
Kako njegovati i odgajati tvrdoglavo dijete? Suočavanje sa djetetom zahtijeva puno strpljenja i pametnih trikova, jer je ovaj posao iscrpljujući i otežavajući. Vrlo je moguće da se desi gubitak roditeljskog strpljenja i kontrole, što bi moglo otežati novonastalu situaciju. Neki od trikova i savjeta su sljedeći:
– Zanemariti ponašanja djeteta kao što su plač, vrisak ili nepoštovanje. Udaljite se od djeteta. Ova metoda može a i ne mora uspjeti.
– Skretanje pažnje na nešto drugo se vrlo često čini korisnim.
– Pitajte dijete tihim i ozbiljnim glasom da se smir, jer takvo ponašanje mu nimalo ne pomaže. Ukoliko dijete nastavi sa vriskom, ponovite svoje riječi sve dok ono ne bude poslušalo ono sto mu govorite. Ovo može potrajati. Ne odustajte.
– Kazna je potrebna i treba biti srazmjerna situaciji i prilicna djetetovim godinama. Dijete mora naučiti da svaka akcija ima svoju reakciju. Neposluh roditeljima nikad nije urodio dobrom. Šta god dijete da uradi, fizičko kažnjavanje nije način smirivanja i ne igra bitnu ulogu na duge staze. Ono će trenutno učiniti da dijete ućuti na čas, ali neće riješiti problem. Vaše dijete može namjerno početi vikati, lupati i razbijati po stanu, ukoliko su roditelji navikli porediti ga sa drugom djecom, misleći: Ja nisam impresivan! Ne vrijedim! I zato ću nastaviti s ovim ponašanjem!
– Izbjegavajte razgovarati sa vašim partnerom povišenim tonom ili vrištanjem. Dijete uči oponašanjem.
Kao što sam navela iznad, ukoliko ne pronalazite određen razlog djetetove tvrdoglavosti, to može biti i poremećaj ponašanja, te u tom slučaju potražite mišljenje i savjet stručnjaka.
© Divithana, 2013