Propisi dojenja u islamu

Propisi dojenja u islamu

Djetetu, muškom ili ženskom, potrebno je majčino mlijeko od njegovog rođenja do upotrebe druge hrane. Mlijeko kojim se doji i hrani dijete u ovom periodu smatra se njegovom glavnom hranom i ne može se zamisliti njegov život i ishrana bez majčinog mlijeka. Dojenje se u Kur’anu kao način bebine ishrane spominje na dva mjesta. Svevišnji Allah kaže: „Majke neka doje djecu svoju pune dvije godine onima koji žele da dojenje potpuno bude …“ (Prijevod značenja El-Bekara, 233.)

I kaže Uzvišeni Allah: „… a ako vam djecu doje, onda im dajte zasluženu nagradu sporazumjevši se međusobno na lijep način.“ (Prijevod značenja Et-Talak, 6.)

Islam je dozvolio dojenje djeteta od strane druge žene mimo majke, jer ponekad postoji potreba za tim, poput smrti majke, ili majčine nemogućnosti da doji dijete zbog zaposlenosti ili jednostavno zbog nepostojanja mlijeka, ili iz drugih razloga. Na osnovu tog dojenja uspostavljaju se određene veze, majka dojilja i njena djeca postaju u srodstvu sa djetetom dojenčetom. Nažalost, većina muslimana ne poznaje ove propise a naročito nemaju znanja o propisima dojenja, njegovim uvjetima, kada se smatra ispravnim dojenjem a kada ne. Olahko se odnose prema ovim propisima, tako da možemo čuti kako je došlo do razvrgavanja i poništenja braka jer se uspostavilo da su suprug i supruga ustvari brat i sestra po mlijeku.

Propis dojenja

Dojenje je u osnovi dozvoljeno. Uzvišeni Allah rekao je: „i (zabranjene su vam) žene koje su vas dojile i vaše sestre po mlijeku …“ (Prijevod značenja En-Nisa, 23.) Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je za Hamzinu, radijallahu anhu, kćerku: „Ona je kćerka moga brata po mlijeku.“ (Buharija, 5100.) Za kćerku Ummu Seleme, radijallahu anha, rekao je: „Doista je ona kćerka moga brata po mlijeku. Suvejba je dojila mene i Ebu Selemu.“ (Buharija, 5101.)

Aiša, radijallahu anha, rekla je: „Od onoga što je Svevišnji Allah objavio bilo je i deset dojenja nakon kojih bi nastupale zabrane, a zatim je tih deset dojenja dokinuto sa pet poznatih dojenja koja su zabranjivala. I Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, preselio je, a ovih pet dojenja učili su se iz Kur’ana.“ (Muslim, 4/167; Ebu Davud, 2062.)

Ponekad određeno dojenje biva pokuđeno ili zabranjeno, kao npr. dojenje mlijekom mnogoboškinje ili razvratnice. Ibnu Kudame, rahimehullahu te’ala, rekao je: „Imam Ahmed prezirao je dojenje mlijekom razvratnice ili mnogoboškinja. Omer b. El-Hattab, radijallahu anhu, i Omer b. Abdil-Aziz, rahimehullahu te’ala, rekli su: „Dojenjem se prenose osobine, pa stoga ne treba dojiti mlijekom židovke, kršćanke ili bludnice, jer to može dijete podstaknuti da se poistovijeti sa svojom majkom dojiljom u razvratu, a također postoji bojazan da ne bi dijete osjetilo naklonost prema vjeri svoje majke dojilje.“ I pokuđeno je dojenje mlijekom nerazumne osobe, kako se dijete ne bi poistovijetilo s majkom dojiljom u ludilu. Rečeno je: „Doista dojenje utiče na promijenu sklonosti i osobina.“ (El-Mugni, 11/346.) Dojenje može poprimiti i drugi propis shodno situaciji, pa tako može biti obavezno za ženu koja ima mlijeka i pronađe dijete dojenče koje nema majke. Tada joj biva obavezno da ga doji kako bi ga spasila smrti i uništenja, a Allah Svevišnji najbolje zna.

Uvjeti dojenja

Usljed dojenja dolazi do uspostavljanja srodstva po mlijeku između majke dojilje i određenih osoba s njene strane i sa strane njenog muža kao i dojenčeta i njegovih kasnijih potomaka. Međutim, to se ne dešava kod bilo kakvog dojenja, već postoje određeni uvjeti koji se moraju ispuniti da bi došlo do ovoga srodstva po mlijeku. Islamski učenjaci nemaju jednoglasan stav oko ovih uvjeta, pa ćemo  detaljnije obraditi uvjete dojenja i mišljenja islamskih pravnika o njima.

Prvi uvjet: Vrijeme dojenja. Islamski pravnici po ovom pitanju razilaze se i imaju pet mišljenja:

Prvo mišljenje: Ebu Hanife, rahimehullahu te’ala, tvrdi da zadajanje dojenčeta nakon čega dolazi do srodstva po mlijeku mora biti u prvih trideset mjeseci, tj. Ebu Hanife, rahimehullahu te’ala, dodaje još šest mjeseci na dvije godine (dva havla). (Bedai’us-sanai’i, 4/6; El-Mugni, 11/319.)

Drugo mišljenje: Džumhur, većina islamskih pravnika: malikijski, šafijski i hanbelijski pravnici, kao i Ebu Jusuf i Muhammed –drugovi Ebu Hanife- rahmetullahi te’ala alejhim edžme’in, tvrde da ovo zadajanje mora biti u periodu dva havla, tj. prve dvije godine. Ovo mišljenje prenosi se i od: Omera, Alije b. Ebi Taliba, Ibnu Abbasa, Ibnu Mes’uda, Ibnu Omera, Ebu Hurejre, Ez-Zuhrija, Katade, Eš-Ša’bija, Sufjana es-Sevrija, El-Evza’ija, Ishaka, Ibnu Šubrume, Ebu Sevra i drugih, radijallahu anhum ve rahimehum edžmei’n. (Hašijetud-dusuki, 2/503; Tekmiletul-Medžmu’i, 18/211; El-Mugni, 11/319; Beda’ius-sanai’i, 4/6.)

Treće mišljenje: Pojedini hanefijski pravnici (poput Zufera) tvrde da ovo zadajanje mora biti u periodu prve tri godine, tj. dodaju godinu dana na dvije godine. (El-Mugni, 11/319.)

Četvrto mišljenje: Ibnu Abdil-Hakem prenosi od imama Malika da je on dodavao mjesec ili dva na dvije godine, tj. ako bi se s dojenjem nastavilo mjesec ili dva nakon dvije godine, bez odbijanja djeteta, tada bi također, došlo do uspostavljanja srodstva po mlijeku.

Razlog razilaženja islamskih pravnika oko perioda zadajanja jeste naočigledna kontradiktornost između riječi Uzvišenog Allaha: „Majke neka doje djecu svoju pune dvije godine …“ (Prijevod značenja El-Bekara, 233.) i riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Uistinu, dojenje je samo radi gladi.“ (Buharija, 5102; Muslim, 1455.) Ajet govori da dojenje biva dvije pune godine, dok je hadis općenit, pa sve dok je bebina hrana mlijeko, to se smatra dojenjem koje povlači za sobom srodstvo po mlijeku. (Bidajetul-mudžtehid, 2/43.)

Dokazi prvog mišljenja: Ebu Hanife, rahimehullahu te’ala, svoj stav dokazuje općenitim riječima Allaha, subhanehu ve te’ala: „i (zabranjene su vam) žene koje su vas dojile i vaše sestre po mlijeku …“ (Prijevod značenja En-Nisa, 23.) Ajet je potvrdio uspostavljanje srodstva po mlijeku na osnovu općenitog dojenja a ne ograničenog samo na dvije godine. Također riječima Uzvišenog Allaha: „… njegovo nošenje i dojenje traje trideset mjeseci …“ (Prijevod značenja El-Ahkaf, 15.) Ebu Hanife, rahimehullahu te’ala, smatra da je ovdje spomenuto jedno vrijeme i za nošenje djeteta i za njegovo dojenje, a ne da se jedan dio odnosi na njegovo nošenje a drugi na njegovo dojenje.

Dokazi drugog mišljenja: Većina islamskih pravnika-džumhur svoj stav dokazuju brojnim dokazima iz Kur’ana i sunneta:

● Riječi Allaha, subhanehu ve te’ala: „Majke neka doje djecu svoju pune dvije godine onima koji žele da dojenje potpuno bude …“ (Prijevod značenja El-Bekara, 233.) Ajet ukazuje da je dojenje upotpunjeno sa dvije godine i nakon te potpunosti nema ničega, tako da dojenje nakon dvije godine nema nikakvog značaja niti propisa.

● Riječi Svevišnjeg Allaha: „Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, doji ga i odbija u toku dvije godine.“ (Prijevod značenja Lukman, 14.) I riječi: „… njegovo nošenje i dojenje traje trideset mjeseci …“ (Prijevod značenja El-Ahkaf, 15.) Prvi ajet ukazuje da dojenje biva u periodu od dvije godine a zatim nastupa odbijanje a drugi ajet ukazuje da nošenje i dojenje biva trideset mjeseci a poznato je da je najkraća trudnoća šest mjeseci pa nakon toga dvije godine ostaju za dojenje.

● Aiša, radijallahu anha, pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ušao kod nje dok je jedan čovjek već bio tu. Vjerovjesnikovo, sallallahu alejhi ve sellem, lice se je promijenilo, pa je Aiša rekla: „Allahov Poslaniče, ovo mi je brat po mlijeku!“ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je uzvratio riječima: „Dobro gledajte ko su vam braća! Dojenje je doista od gladi!“ (Buharija, 2647; Muslim, 1455.) Hadis ukazuje da dojenje nakon kojeg se uspostavlja srodstvo po mlijeku jeste dojenje dojenčeta dok je malo i kada ga mlijeko zasićuje, a što se tiče onoga koji jede drugu hranu tada njegovo dojenje nije radi gladi jer ta druga hrana zasićuje njegovu glad.

● Ummu Selema, radijallahu anha, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ne zabranjuje se dojenjem osim pri kojem mlijeko stiže u crijeva i koje biva prije odbijanja od dojenja (tj. da mlijeko stiže u stomak djeteta i da se nahrani time, a ne samo da okusi, i da to bude tokom perioda dojenja djeteta).“ (Tirmizi, 1152. Lanac prenosilaca je po uvjetima Buharije i Muslima. Vjerodostojnim su ga ocijenili: Tirmizi, Hakim, Ibnu Hibban i Ibnul-Kajjim, rahmetullahi alejhim edžme’in.)

● Ibnu Abbas, radijallahu anhuma, rekao je: „Dojenjem se smatra samo dojenje koje traje dvije godine.“ (Darekutni, 4/174; Ibnu Adijj, 7/2562. Ovo predanje su riječi Ibnu Abbasa, radijallahu anhuma, a ne Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i takvim su ga ocijenili: El-Bejheki, Abdul-Hakk, Ibnu Abdil-Hadi i Zejle’i.) Ova predanja ukazuju da ispravno dojenje biva u prvim dvjema godinama prije odbijanja djeteta i prije nego što prestane biti ovisno o mlijeku.

Dokazi trećeg i četvrtog mišljenja: Učenjaci koji zastupaju treće i četvrto mišljenje tvrde da je potrebno određeno vrijeme nakon dojenja od dvije godine da se dijete privikne na drugu hranu, a Allah najbolje zna.

Odabrano mišljenje: jeste mišljenje džumhura-većine islamskih pravnika jer je na tome većina pravnika počevši od ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a zatim, to mišljenje slaže se sa riječima Uzvišenog Allaha spomenutim u suri El-Bekara, kao i zbog drugih jasnih dokaza koji su prethodili.

Pitanje: Ako je potpuno dojenje djeteta dvije godine, da li je dozvoljeno prekinuti s dojenjem prije isteka dvije godine?

Odgovor: Na osnovu riječi Uzvišenog Allaha: „Majke neka doje djecu svoju pune dvije godine onima koji žele da dojenje potpuno bude …“ (Prijevod značenja El-Bekara, 233.) zaključuje se da je to dozvoljeno, međutim islamski učenjaci postavljaju dva uvjeta za prekidanje djetetova dojenja prije dvije godine:

1) Zadovoljstvo oba roditelja, jer u ajetu dalje stoji: „A ako njih dvoje na lijep način i sporazumno odluče da dijete odbiju, to nije grijeh.“ Tj. ako roditelji odluče da odbiju dijete od dojenja prije isteka dvije godine, time su oba roditelja zadovoljna, to im nije grijeh, dozvoljeno je. Ovo je stav većine komentatora Kur’ana i većine islamskih pravnika. (Tefsir Ibni Kesir, 1/284; Tefsirul-Kurtubi, 3/171-172; El-Muhalla, 10/325; Keššaful-kina’a, 3/318.)

2) Međutim, u tome ne smije biti štete po dijete dojenče i to je drugi uvjet. El-Kurtubi, rahimehullahu te’ala, kaže u svome tefsiru: „Produžavanje ili skraćivanje dojenja ispod dvije godine biva ukoliko u tome nema štete za dojenče i ako su time roditelji zadovoljni.“ (Tefsirul-Kurtubi, 3/162.) El-Behuti, rahimehullahu te’ala, kaže: „Ne prestaje se sa dojenjem prije isteka dvije godine osim ako su time zadovoljni roditelji. Tada to biva dozvoljeno i još pod uslovom da u tome nema štete po dojenče. Ako prekid dojenja šteti dojenčetu, tada to nije dozvoljeno pa makar roditelji time i bili zadovoljni, zbog hadisa: ‘Nema nanošenja štete ni sebi a ni drugima.’“ (Keššaful-kina’a, 3/318.)

 

 

(el-asr.com)

© Divithana, 2013