Kreni, Put te čeka

Kreni, Put te čeka

Ponekad želiš pobjeći od svega. Od svih tih zvukova, mirisa, slika. Poželiš se zatvoriti u svoj mali svijet i disati polahko, duboko, trajno, beskrajno. Poželiš zaboraviti sve što je ikad bilo i sve što će biti. Sjećanja izbrisati, krenuti iznova, čista, bijela, slobodna od sebe, slobodna od tijela, slobodna od svijeta, okrenuta samo onome tamo. Ali, i sama znaš da to ne može tako. I sama znaš da moraš biti baš ovdje, baš ti, baš sad, moraš sve to čuti, vidjeti, pomirisati, i baš toga i toga se moraš sjećati – jer sve si to ti, to je dio tebe, dio odredbe i puta kojim moraš proći. Svi bismo voljeli vidjeti svjetlo, dotaknuti ga, bez patnje, bez iskušenja, bez prepreka. Ali ne može. Svjetlo je previše tajno i čisto i mudro da bi ga se moglo tako lahko otkriti. Mi moramo ono tamo otkriti kroz ovo ovdje. Mi moramo kroz suprotnosti da se prelamamo i tragamo. Samo je Uzvišeni Onaj Koji je sve i Koji je jedno, Koji nema svoje suprotnosti, i Koji je i Početak i Kraj Puta Čistog. c7548979b38fc9f8ab1536ab90dafe82

Razmišljaš nekad, kako te boli duša. Pa onda, kako te boli tijelo. Pa onda, kako bi voljela u stakleno  zvono, da te ne bole ni tijelo ni duša, jer više ne znaš kamo pripadaš, trebaš li lebdjeti ili hodati, pisati ili  disati. A šta ako ne moraš birati? Šta ako sve imaš ovdje, ali ne vidiš jasno još uvijek? Ne možeš odvojiti  materiju od duha. Ne možeš odvojiti nefs, dušu, duh i tijelo. Mi smo bića koja su mješavina, i u tome je  čar, uzbuđenje puta, kroz borbu sa sobom, bol i čežnju za Voljenim. Da smo samo duh, bili bismo  svjetlost ali ne bismo imali bol koja nas vodi Istini. Reci mi, koji je najbolji džihad? Poslanik  Muhammed, a.s., kaže: „Najbolji je džihad da se čovjek bori protiv svojih prohtjeva i strasti.“  Kako da  budeš najbolji vjernik? Najbolja vjernica? On kaže: „Najbrižniji čovjek je vjernik koji se istovremeno  brine o ovosvjetskim i onosvjetskim poslovima.“ Mi često miješamo ovosvjetsko i onosvjetsko, ili  potisnemo nešto smatrajući ga nebitnim, ali ono se taloži i raste u nama. Ponekad ne možemo podnijeti  toliko emocija, guše nas, gutaju nas, pa ih mi pohranimo u tijelo. U psihologiji, to se zove psihološka  konverzija. Konverzija je mehanizam kojim osoba nesvjesno preobraća psihički sukob u fizički  simptom.  Žarište osobe se od mučnog emocionalnog problema pomjera na neki fizički problem. Tako  konverzivni simptom može biti metafora za psihološki problem osobe. Tako npr. osoba sa boli u prsnom  košu može simbolički ispoljavati bol zbog slomljenog srca, jer ju je ostavio ljubljeni, ili osoba sa boli u  leđima može ispoljavati težinu tereta koji nosi. Poznata je studija slučaja Sigmunda Freuda, poznata pod pseudonimom Anna O. (Bertha Pappenheim). Anna O. je bolovala od histerične paralize, gdje joj je jedna ruka bila paralizirana iako je medicinski sve bilo uredu s njom. Nakon proučavanja, otkriveno je da je tom rukom njegovala umirućeg oca. Ona je nesvjesno stopirala upotrebu ruke kao kaznu jer je sebe krivila za smrt svog oca.

Kasnije je pronađena naučno utemeljena metoda psihoterapije nazvana EMDR, što znači (Eye Movement Desensitization and Reprocessing Therapy) – terapija pokretima očiju kroz desenzitizaciju i reprocesiranje. O čemu je tačno riječ, i ko je osnovao ovu metodu? Amerikanka Francine Shapiro otkrila je ovu metodu sasvim slučajno šetajući parkom i razmišljajući o svojim problemima. Uočila je da je u trenutku kad joj je problem došao u misli spontano pravila pokrete očiju lijevo-desno i da su misli nestale, a kad su se ponovo vratile, bile su izmijenjene i sa manjom emocionalnom snagom. To znači da se ova terapija zasniva na brzim pokretima očiju. Zašto se ovo radi i kako djeluje? Kad osoba doživi jaku traumu, čini se da dolazi do promjena u ravnoteži u živčanom sistemu, te informacija biva pohranjena na neurološkom nivou u svom ometajućem stanju. To se ispoljava kroz noćne more, flashback i ometajuće misli. Kroz EMDR, osoba dovodi u sjećanje prvobitni traumatski događaj, govori koju emociju doživljava, i gdje je tačno u tijelu osjeća te ispoljava negativnu misao koju veže uz to. Potom se počinje sa pokretima očiju ili sa drugim vidom stimulacije obje hemisfere mozga (tapkanje po oba dijela tijela ili zvučna stimulacija). Nakon toga, osoba počinje da se prisjeća svih prijašnjih događaja koji su izazivali istu emociju i istu misao kao prvobitni događaj te se velikom brzinom po neurološkim putevima dolazi do adekvatnog razrješenja. U konačnom prikladnom rješenju, traumatsko iskustvo je iskorišteno na konstruktivan način i integrirano u pozitivnoj kognitivno-emocionalnoj shemi te osobe. EMDR je poput vožnje vozom, gdje kroz prozor voza velikom brzinom gledamo sve slike svojih sjećanja, put nam izgleda bolan i mračan, ali onda izlazimo iz tunela, preporođeni i obnovljeni. emdr-plain

Ovu metodu bilo je jako važno spomenuti, ne samo zato što se njom liječe i traume, i fobije i ostale vrste anksioznosti, i ovisnosti, već i zbog toga što ovdje jasno vidimo kako je čovjek biće spoja različitih svjetova, i ne može negirati niti tjelesno niti duhovno, niti emocionalno. I ono što se čini davno izgubljeno, ono je tu, i može izroniti i kad najmanje očekujemo, ali se uz pomoć EMDR metode izvuče na površinu mnogo brže i efikasnije. Holistične metode koje obuhvataju i tijelo i duh i misao najviše pomažu čovjeku da dođe do iscjeljenja. U islamu, ni tjelesno ni duhovno nisu istaknuti kao manje ili više vrijedni, nego se upravo konstantno ističe balans. Sira našeg Poslanika, s.a.v.s, je sveobuhvatna i iscrpna. Shvatamo da je Muhammed, a.s., Božiji rob i Božiji poslanik, čovjek, i iz njegovog života imamo primjere za sve sfere ovosvjetskog života, u svrhu borbe za Ahiret. On kaže: „Radi za ovaj svijet kao da ćeš vječno živjeti, a radi za onaj svijet kao da ćeš sutra umrijeti.“ Možemo se plašiti grijeha i biti u staklenom zvonu i nastojati kroz asketizam doseći ono za čim čeznemo, ili se možemo odvažiti krenuti na put, i uprkos svim tim iskušenjima i opasnostima grijeha, čistiti se i tragati za Uzvišenim. Kroz simbolizam i priče u drugim religijama, također možemo naći važne poruke. U budizmu imamo priču o princu Siddharthi koji je čitav život živio zaštićen velikim zidinama dvora, i nije ništa znao o patnji. Život zadovoljstava ipak nije u Siddharthi uspio zatomiti urođenu radoznalost – na njegov nagovor kočijaš ga je izveo iz palače i pokazao mu svijet. Pri prvom izlasku naišli su na bolesnoga čovjeka, pri drugom na čovjeka onemoćala od starosti, pri trećem na mrtvaca, a pri četvrtom izlasku na isposnika u potrazi za odgovorima na ona najvažnija ljudska pitanja. Duboko uznemiren, jasne svijesti da ga život koji je dotad vodio neće zaštititi od neumitnosti bolesti, starosti i smrti, odlučio je pod okriljem noći pobjeći iz palače, napustiti kraljevsku sudbinu, zaštitu roda, položaja i statusa, i krenuti u potragu za razrješenjem okova postojanja. Godinama je tragao za odgovorima, i kad je konačno doživio oslobođenje i buđenje, bilo je vrijedno tog otkrića.

Ono što u samom islamu imamo kao holizam i kao dokaz sveobuhvatne religije jest namaz, koji je stub i osnova vjerovanja. U toku 24 sata, musliman obavi pet namaza, što znači najmanje 17 rekata, a što sadrži 119 poza. Na jednom od univerziteta u Japanu 2002. godine vršeno je istraživanje o tome kako namaz kod pacijenata muslimana koji ga praktikuju poboljšava i ubrzava rehabilitaciju. U svom radu analizirali su različite poze u namazu i raspon kretnji spravom za mjerenje uglova (goniometrom). Moždani krvni pritisak u odnosu na gravitaciju izračunat je u različitim pozicijama u namazu. Ovo istraživanje je pokazalo da tokom obavljanja namaza, većina zglobova i mišića su aktivni sa malim naporom, što igra bitnu ulogu u moždanoj cirkulaciji i postularnim refleksima. Također, tim sa Tehnološkog univerziteta u Maleziji u 2011. godini odlučio je da analizira EEG signale i izvrši računanje nakon obavljanja namaza. Tokom ovog istraživanja vršena su mjerenja pozitivnog uticaja nakon slušanja “natura” muzike i obavljanja namaza. Pokazalo se da je pozitivan uticaj namaza veći od pozitivnih efekata slušanja „natura“ muzike. 254183894_9e983d6505

Naravno, postoji još istraživanja koja pokazuju blagotvorne efekte namaza na tijelo i  emocionalno stanje, ali ovdje su spomenuta ova dva. Kad uzimamo abdest, mi vodom  gasimo vatru našeg nefsa, predajemo se, i rukama simbolički pokazujemo da ostavljamo  ovaj svijet iza sebe i da smo predani Bogu dok Mu se molimo. Dok smo na sedždama,   padamo čelom na tlo, mrak je, pa dižemo čelo, svjetlo je, pa spuštamo čelo, mrak je. To su ezel, ovaj svijet i berzah, odnosno zagrobni svijet, i onda na kraju opet svjetlo – Onaj svijet.  Ali vidimo da su i ovaj i onaj svijet svjetlo. U svjetlu nalazimo svjetlo, samo ako dobro  gledamo, slušamo, mirišemo, tragamo. Nećemo se plašiti, odgovori su tu, ne smijemo ih  negirati. Ne smijemo bježati, okretati leđa, zatvarati se u zidine. Niko ne kaže da će biti  lahko. Ali bolje i teško i bolno i tugujući ali iskreno, nego lažno, pužući, i nikad ne doseći istinu. Mi smo u vječnom previranju između ljudskog i životinjskog. O tome je pisao i Jalaluddin Rumi: „Čovjekova životinjska strana bježi od Gospodara, a njegova ljudska strana bježi od ovog svijeta. Neki od vas su pravovjerni, a neki krivovjerni (Kur’an, 64:2).“

Slobodno se prisjeti svega. Slobodno prođi kroz sve što si bio i što si bila. Slobodno koračaj dalje. Sve si to ti, niko ti tebe ne može izbrisati. Niko ti tvoju ulogu iz tog trenutka ne može negirati. Srce ti lupa ludački u čežnji da što prije dodirneš svjetlo, ali ne možeš prije nego što se Milostivi smiluje. Ne možeš prije nego što padneš i ustaneš. Ne možeš prije nego što zaplačeš a sjaj u suzi zablješti u milion kristalnih komadića, koji se prelijevaju u Okean Istine. Riznice su skrivene i tajne i nisu otvorene onima koji nisu dovoljno hrabri da tragaju. Ustani, obriši prašinu sa halja svog bića, i kreni. Put te čeka.

Piše: Jasmila Talić-Kujundžić

© Divithana, 2013