Dijete i screen time

Dijete i screen time

Televizija, kao masovni medij, smještena je gotovo u svakoj nasoj kuci, uz roditelje i porodicu, utječe na djetetovo ponašanje. Zbog sadržaja koje prikazuje, često je proglašavana kontroverznom te je prozivana zbog negativnog uticaja, kako na odrasle – tako i na djecu. Pored fizičkog uticaja na djetetov razvoj, nije zanemariv uticaj bilo kojeg screen uredaja (mobitel, tablet, laptop) ni na psihički razvoj. Naime, dijete u dobi od 3 ili 4 godine sposobno je promatrati odrasle oko sebe i dobro oponašati njihovo ponašanje. Sposobno je poistovjetiti se s TV-junacima, posebno onim popularnima, i jednako tako oponašati njihovo ponašanje. Treba imati na umu da to znači kako utjecaj televizije može biti i pozitivan i negativan – ovisno o načinu gledanja (koliko i s kim) te o sadržaju koji se gleda. U ovom članku pokušat ću sumirati glavne negativne strane screen time u dječjoj dobi.

Dijete mlađe od 8 godina nije u stanju razlikovati stvarnost od mašte što ih čini podložnijima za učenje nasilja koje vide na televiziji.  Statistike pokazuju da prosječno dijete sedmicno provede 1680 minuta ispred televizije, dok s roditeljima provodi tek 38,5 minuta u obicnom razgovoru. Osim toga, dijete mlađe od 6 godina u prosjeku provede 3 sata dnevno gledajući televiziju, 2 sata u igri na vanjskom prostoru, a tri puta manje vremena provede čitajući (ili da mu neto čita). Prema rezultatima ovog istraživanja, Mikić i Rukavina (2006) navode da polovina ispitane djece gleda televiziju do 1 ili 2, a četvrtina djece gleda više od 3 sata dnevno. Rezultati su pokazali da je gledanje televizije najčešća aktivnost djece tijekom njihovog slobodnog vremena. Djeca koja raspolažu s najviše slobodnoga vremena najviše gledaju televiziju. Slično tome, djeca koja imaju manje slobodnoga vremena gotovo polovinu toga vremena provedu također pred televizorom (Mikić, Rukavina, 2006).

Psiholozi upozoravaju da djeca starija od dvije godine ne bi trebala biti uz screen time duže od 2 sata dnevno, a mlađa djeca ga ne bi uopće trebala imati. Prve dvije godine živote smatraju se kritičnim za razvoj mozga. Elektronski mediji mogu omesti i otežati istraživanje okoline, igru i interakciju s roditeljima te drugim ljudima što inače potiče učenje i zdrav psihički te socijalni razvoj.

Neke od opasnosti koje su povezane sa pretjeranim screen time-om su: usporavanje metabolizma, pretilosti, gubitak čitalačkih navika, smanjenje razumijevanja pročitanog, usporavanje motoričkih refleksa i slično. Unatoč svemu, roditelji su ti koji na kraju odlučuju šta je najbolje za dijete, no svakako je preporuka da se prije donošenja odluke dobro informiraju.

U posljednje vrijeme, naučnici dovode u usku vezu pretjerano ili nekontrolisano imanje screen time-a sa razvojem djetetovog mozga, narušavanjem interakcije između djeteta i uže i šire okoline, nasilnog i drugih rizičnih ponasanja.

Sta je to sto roditelj ili staratelj treba i moze uraditi? Par smjernica u nastavku: Napraviti raspored imanja screen time-a (kada, koliko i šta dijete moze gledati), ugasiti uređaj onda kada razgovaramo, igramo se, jedemo i sl, bez uređaja u spavaćoj sobi i tokom jela, pokažite djetetu vlastitim primjerom (pronađite druge aktivnosti koje uključuju šetnju, igru, sport), budite sudionik i zajedno gledajte korisne, zabavne i odgojno-obrazovne programe.

Screen time ima veliki uticaj na naš život i življenje te način da se taj uticaj pozitivno kanališe ustvari leži u svakome od nas.

 

© Divithana, 2013